Za talijanskog stručnjaka Sersea Cosmija (64) nema nogometnih tajni. Pričamo o treneru koji je još 1990. prvi sjedio na klupi seniorske momčadi, koji je prošao put od najnižih liga u Italiji do toga da je vodio Udinese u kvalifikacijama za Ligu prvaka.
Cosmi ima 64 godine, ali kažu da je čovjek nevjerojatne energije, da radi kao da je mladić, a ne trenerski veteran. I da je i dalje u stanju tu energiju pretočiti na igrače koje vodi. Posljednje četiri trenerske epizode - Crotone (14 utakmica je vodio), Perugia (17), Venezia (13) i Ascoli (27) - ukazuju da već neko vrijeme je uspijeva pronaći klub u kojem bi se skrasio na pravi način. Posljednji takav bio je Trapani (78 utakmica) još prije šest godina.
Kažu da je najveći problema Cosmija to što inzistira na velikoj profesionalnosti i teškom radu, što igrači koje je vodio u tim klubovima slabije kvalitete realno nisu mogli pratiti i tu bi dolazilo do problema. Kao i činjenica da su ti klubovi tražili instant rezultate. Cosmijev temperament pak ne trpi puno kompromisa. Ili stojiš iza njega, ili stvari neće štimati.
Na Rujevicu ga je izravno doveo Damir Mišković, koji talijanski nogomet poznaje jednako dobro kao i hrvatski i koji Cosmija sigurno nije slučajno pronašao. Netko mu ga je preporučio kao trenera koji će mu pomoći da vrati svlačionicu u red, te da mladu, neiskusnu i očito izgubljenu momčad u kratkom vremenu osovi na noge. Cosmi je pak dobio jamstva da će u Miškoviću imati predsjednika koji će čvrsto stati iza njegovog rada i kojemu ne pada na pamet miješati se u njegov rad na bilo koji način. Ako postoji predsjednik u Hrvatskoj koji takve stvari ne radi, onda je to Mišković.
Premda je u medijski eter Mišković nekoliko puta lansirao priču kako je tandem Tadić - Budicin bio njegov izbor u punom smislu te riječi, oni koji su bliže Miškoviću kažu da to nije baš bilo tako. Nakon što je Goran Tomić na kraju sezone podnio (ne)očekivanu ostavku Mišković, Palikuča i Srećko Juričić dali su si tjedan dana kako bi definirali pitanje novog trenera. Palikuča i Juričić iznijeli su svoja imena, među kojima je bilo nekoliko provjerenih lica, ali Mišković je na sastanak došao s jakom kartom u ruci.
Na njegovom je papiru velikim slovima pisalo ime Matjaža Keka, najboljeg trenera Rijeke u povijesti kluba, slovenskog stručnjaka koji je Rijeci donio povijesni naslov prvaka, dvostruku krunu u toj sezoni, još jedan Kup i dva puta skupine Europske lige. Kek je Rijeci podario nezaboravnih pet godina, vodeći je u 273 utakmice. Naravno da nitko za stolom nije skrivao oduševljenje s opcijom povratka takvog trenera.
Kako je Mišković uspio ‘slomiti‘ Keka koji je slovenski izbornik i koji je prije godine i pol dana odbio Dinamo i milijunsku ponudu koja bi svakoga "izula iz cipela", vjerojatno nikada nećemo doznati. Kao što nećemo dobiti ni službenu potvrdu te priče, ali Mišković je za stolom kazao da ima Keka dogovorenog i da dolazi na početak priprema.
Kek se - međutim - nije vratio na Rujevicu. Po našim saznanjima dobio je koronu koja ga je teško napala i prikovala za krevet sljedećih nekoliko tjedana, zbog čega je kompletna priča pala u vodu...
Kako god bilo, Kek se nije vratio, a Mišković je prelomio da će povjerenje dati domaćem i nedokazanom tandemu Tadić - Budicin. To je bila njegova odluka, a ne sportskog direktora Palikuče, koji je nedavno podnio ostavku osjećajući se odgovornim za loš ulazak Rijeke u sezonu. Palikuča je također zatvoren, ne daje izjave, ali ako je prihvatio trenera koji nije bio po njegovom ukusu, onda je razumljivo da se povukao. Trener je osoba na kojoj se pregršt toga u klubu lomi. I sve što sportski direktor radi trener može kroz svoj rad oplemeniti ili srozati. Rijeci i Palikuči se dogodilo ovo drugo, ispalo je da su igrači dovedeni ovog ljeta - promašeni.
U Rijeci se dakle sve slomilo na najgori mogući način. Tadić i Budicin nisu se pokazali kao treneri koji mogu voditi klub takve razine, a i okolnosti u kojima su radili doista im nisu išle na ruku. Nova momčad, pregršt mladih igrača, te nekoliko pojačanja koja su na Rujevicu došla oživjeti karijeru. Težak je to posao i za prave i prokušane stručnjake, a ne za neiskusni tandem Tadić - Budicin.
Kada već nije uspio vratiti Keka, Mišković je odlučio sjesti u auto, te u Italiji pronaći nekoga tko je na glasu kao trener koji zna pokrenuti svlačionicu i držati je na okupu, a koji je taktički školovan kako bi izvukao najviše od igrača koje ima. Trenerska škola u Italiji godinama je na glasu kao najbolja na svijetu. I zato je Rijeka po prvi put u svojoj povijesti dobila Talijana na klupi.
Cosmi je trener koji radom stvara rezultate i sigurno će mu trebati nekoliko tjedana da posloži svlačionicu na svoj način. Miškovićevo povjerenje ima, jer Cosmi je doista njegov izbor, a ne kompromis kao što je to bio slučaj s Tadićem i Budicinom. Kažu da je posebna energija s kojom vodi momčad, da je temperament koji iskazuje vodeći utakmice poseban i iznimno zanimljiv.
Vidjet ćemo što će donijeti Rijeci, ali jasno je što Mišković od njega očekuje. Stvaranje natjecateljske momčadi, četvrto mjesto koje vodi u Europu, te afirmaciju igrača za koje u Rijeci drže da imaju veliku perspektivu, a koji su se ovoga ljeta potpuno pogubili.
Veliki izazov, ali Cosmi je praktički kompletnu karijeru koja traje 32 godine radio u takvim uvjetima. Zato ga je Mišković i odabrao.