Damir Mišković već je 12 godina na čelu Rijeke. U tih 12 godina nije se puno mijenjao, uvijek je znao što hoće i - što je još važnije - kako provesti to što je zacrtao. Uvijek dosljedan i vrlo realan, jedan od rijetkih ljudi u nogometu kojeg uspjeh neće “prebaciti”, a neuspjeh baciti u depresiju. I budite sigurni da nakon što je Dinamo pobjedom na Rujevici izbacio Rijeku iz utrke za naslov, nije imao besanu noć.
- Uvijek gledam pozitivno, naslov smo sad vjerojatno izgubili, ali doći će on prije ili kasnije, samo moramo nastaviti raditi s jednakom energijom i vjerom. Tužan sam, jako tužan, ali i iznimno ponosan. Naši mladi igrači, sa stožerom i ostalim ljudima iz sportskog sektora kluba, igraju sjajnu sezonu, imaju rezultate iznad svih očekivanja, imaju igru koja se sviđa publici, koju hvale i nogometni stručnjaci. Tako mladi izborili su se da praktički do kraja ostanu u borbi za naslov. Izborili su i finale Kupa pokraj toliko klubova koji su se nadali takvom dosegu. Sve je to fantastičan rezultat i zato sam toliko ponosan. Dodatno sam ponosan što je Rijeka konstantno u vrhu već 12 godina. Zbrojimo li sve bodove u tom razdoblju, Dinamo je prvi, a Rijeka uvjerljivo druga, svijet za sebe u hrvatskom nogometu. Presretan sam zbog toga, presretan sam što naši navijači to prepoznaju i cijene, što imamo preko 16 tisuća članova, te preko 6.500 pretplatnika. To su povijesne brojke.
Doista je sjajno vidjeti kako publika na Rujevici stoji uz svoju momčad baš u svim situacijama, pa i nakon poraza?
- Vide ljudi kako radimo, a kad dobro radiš, onda će te i nagraditi, pljeskati i kad gubiš. Rijeka se voli, nije bitno je li prva ili treća, dolaze nas naši navijači gledati. Ta kultura nogometa je nešto čemu smo težili od prvog dana, da ljudi vole svoj klub. Navijači su to pokazali i nakon Dinama, ali i nakon onog teškog poraza od Slavena Belupa kad smo doista odigrali slabo. Znali su navijači da je to bio slab dan, slaba utakmica, ali ne može 90 minuta prebrisati ono što je kontinuirano dobro.
Odlučili napasti naslov
Protiv Dinama je Rijeka u mnogim segmentima igre bila bolja?
- Rekao bih da smo odigrali europsku utakmicu. Moglo je završiti potpuno drugačije, s našom pobjedom. U derbijima sitnice odlučuju, otišle su ovaj put u krivom smjeru za nas. Bio sam neizmjerno tužan na kraju utakmice, ali pokušali smo, dali sve što smo mogli. Nema zato tragedije, samo treba tako nastaviti. Kad gineš za svoj dres, navijači te poštuju, svi te poštuju. Utakmica uvijek može na drugu stranu, ali poštovanje koje dobiješ za svoj rad nešto je što ne možeš zaraditi ako nisi pravi. Mi smo bili pravi cijelu sezonu i to je naša najveća pobjeda.
Vaša velika pobjeda je, stav je to mnogih, činjenica da ste nakon osvajanja dvostruke krune 2017. najavili zaokret u sportskoj politici kluba i što se čvrsto držite plana koji ste tada izložili?
- Nakon što sam došao na Rujevicu prvi je cilj bio osvojiti prvenstvo i na tome smo radili punih pet godina. Gradili smo ekipu, imali Keka na klupi, prolazili dobre i loše dane, ali ništa nas nije moglo poljuljati. Imali smo mi s Kramarićem i suigračima i prije toga momčad koja je mogla osvojiti naslov, ali Dinamo je bio bolji. Nakon te duple krune promijenile su se neke tržišne okolnosti, te samo rekli da je vrijeme za drugačiju Rijeku. Trebalo je vremena, trebala nam je stasati i Akademija, jer djeca ne mogu preko noći odrasti. I to smo gradili strpljivo i stručno. Posljednjih je godina puno kvalitetnih igrača izašlo iz naše škole, a mi smo im otvorili prostor, jer smo tako zacrtali. Rekao sam i tada, a i sad to vrijedi - želimo u svlačionici 15 provjerenih igrača, a iza njih 10 mladih. Naravno da ti mladi moraju biti perspektivni i konkurentni, inače je to priča koja nema smisla, u kojoj bismo sami sebe lagali. Plan to tom pitanju ostaje isti i za sljedeću godinu.
Plan je da na ljeto neke od svojih mladih igrača kroz transfere dobro naplatite?
- Rijeka ne može drugačije. Mi uoči svake sezone imamo 10 posto stabilnih prihoda, a 90 posto od prodaje igrača i mogućeg plasmana u neku od europskih skupina. Nažalost, jesen u Europi ne možemo tretirati kao realan plan. Ljetos smo bili tako blizu da izbacimo Lille, ali biti blizu i nešto napraviti, ogromna je razlika u vrhunskom sportu. Moramo toga biti svjesni. Ne možemo stoga graditi klub na mogućoj sreći u europskom ždrijebu, to bi bilo neozbiljno i to mi ne pada na pamet. Možemo malo riskirati, što smo zimus i napravili. Imali smo nekoliko odličnih ponuda, ali odlučili smo pokušati napasti naslov jer smo vidjeli da to nikako nije nerealna misija.
Budžet od 12 do 14 milijuna
Treneru Sopiću ipak ste jasno poručili da trofeji nikako nisu imperativ?
- Svi mi sanjamo naslov ili barem osvajanje Kupa, pa skupinu u Europi. Međutim, samo je jedan imperativ - biti konkurentan, dobar na terenu, moderan, atraktivan, zabijati što više golova. Ljudi koji brinu o slaganju kadra za sezonu znaju da moraju složiti što je moguće jeftiniju svlačionicu, punu mladih igrača koji su potentni, nogometno gladni, karakterno snažni. To je naš jedini imperativ, a ako se poklopi da smo uz to sposobni uzeti i titule, onda ćemo ih napasti. Kako ove, tako i sljedećih sezona.
Navijači to poštuju, ali i oni bi htjeli više trofeja?
- Da imamo proračun od 30 ili 40 milijuna, drugačije bismo pričali. Bilo bi puno više imperativa, ali ne bi bilo tragedije ni potresa u klubu ako bi trofeji izostali. Ne mogu niti želim mijenjati svoj pogled na nogomet. Budimo mi pravi na terenu, agresivni, okomiti i brzi, a ostalo kako bude. To je naša realnost, to jedino možemo biti. Hrvatski Atletico Madrid, a ne Real ili Barcelona. Sopić je sve znao od prvog dana, zato pritiska po pitanju titule nikad nije bilo.
A koliki budžet imate?
- Između 12 i 14 milijuna, ovisno o rezultatima, o tome koliko smo dugo u Europi. To je trošak kompletnog kluba, od održavanja Rujevice, preko naše Akademije, do svih zaposlenika i igrača. I taj je iznos često previše za nas.
Kako Rijeka stoji financijski u ovom trenutku?
- U ljubičastom smo, kao i većina klubova u Hrvatskoj. Nema tu puno mudrosti - koliko igrača prodaš, toliko imaš. Mi smo ih zadnjih godina premalo prodali, ili barem za iznose s kojima ne možemo pokriti taj naš budžet. To je sudbina svih naših klubova, kao i velike većine klubova u Europi. Prodaj da bi živio, prodaj da bi se pokrio. Zarada ne postoji, nikada me nije ni zanimala, iako sam vlasnik kluba. Samo da nismo ispod vode.
Bez ponavljanja zimskog rizika
Znači, na ljeto slijede novi odlasci igrača?
- Tako je svaki prijelazni rok. Na zimu smo mogli ući u rizik, ali ne možemo to sada ponoviti. Neke ponude ne možemo odbiti ne samo zbog kluba, nego i zbog igrača koji žele otići, napraviti iskorak, zaraditi. Zna se da igrač koji dolazi u Rijeku ima plan pokazati se, odigrati dobri i - ići dalje. Kod nas ima 100.000, a vani može dobiti 500.000 ili milijun, te biti u još većem izlogu i u jačoj ligi. Kako ga zaustaviti? To ne mogu ni Rijeka niti svi ostali hrvatski klubovi. E sada, hoćemo li prodati dva, tri, četiri ili šest igrača ne ovisi o nama, nego o iznosima koji će za njih biti ponuđeni. Prodat ćemo taman toliko da se pokrijemo.
Imate ponuda?
- Imali smo ih i zimus, imamo ih i sada, ali neke nam nisu dovoljno dobre, s drugima kalkuliramo... Realno je devet naših igrača jako zanimljivo bogatijim klubovima, te nam svi oni mogu donijeti dobre transfere. Međutim, teško je još reći što će biti. I to je problem, jer trebali bismo dovesti neke nove mlade, potentne i gladne, a ne znamo tko će otići. Kako god, ponuda ima, velike se svote vrte oko nekih igrača.
Tko je sve među tih devet “zanimljivih”?
- Ma svi su u izlogu, ali zna se da su Labrović, Galešić, Hodža, Selahi, Janković, Fruk, Pjaca, Pašalić i Ivanović nešto ispred ostalih.
Zanimljivo je prisjetiti se da je Rijeka prije samo godinu i pol dana bila u jako teškoj situaciji, pri dnu ljestvice. Što se tada doista dogodilo, prošlo je dovoljno vremena da sad to možete realno sagledati?
- Ja sam predsjednik kluba i ja sam bio kriv. To je brza i čista analiza. Dozvolio sam da se neke stvari rade bez mog utjecaja na ovaj ili onaj način. Najveći problem bio je u pripremnom razdoblju, igrači su bili potpuno nespremni. Odgovoran za to što se dogodilo bio je tadašnji sportski direktor. Palikuča je to trebao pratiti, spoznati i na vrijeme reagirati, a nije to napravio. S druge strane, nisam bio toliko unutra zbog mojih poslovnih obaveza, jer sam puno boravio vani. A kad su kola krenula nizbrdo, nije ih lako ukrotiti. S novim trenerom Jakirovićem smo to preko noći prelomili, pročistili svlačionicu i na kraju smo bili u Europi. Kriza je trajala tri mjeseca, ali nismo paničarili, detektirali smo probleme i djelovali. I ja sam nešto naučio. Dok sam u klubu to što jesam, sloboda svih će biti ograničena. Imam jasnu viziju, temeljenu na nogometnim logikama sredine u kojoj živim i nema više nikakvih odstupanja. Previše demokracije ne donosi rezultat. Opet, osam igrača koji su sada tu, bili su tu i u vrijeme te krize. Nije da ništa nije valjalo, ali...
Je li SuperSport HNL u laganom padu?
- Ako kažem da je u padu, mnogi će me napasti, pa ću reći da je prije četiri, ili pet godina bilo je više jakih igrača, potentnijih. Potom nam je liga bila popunjena s previše starijih igrača. Sad se to mijenja i to me veseli. Rijeka i Lokomotiva su pokazali da mladi donose polet i ambiciju, pa i rezultat. Vidim da tome sve više naginje i Osijek, pa i neki drugi. Mi smo razvojna liga, nas samo mladi igrači mogu dizati i donositi zanos, a onda i novac s kojim ćemo rasti. Tko hoće preživjeti - mora prihvatiti da je tako.
Predsjednici su mađioničari
Mnogi to ne prihvaćaju?
- Nije lako to sprovesti, moraš imati mlade koji valjaju, a da bi ih imao moraš imati školu... Nije lako često ni trenerima prihvatiti mlade igrače, jer s njima dolazi više neizvjesnosti i rada, puno više čekanja, ali klub mora biti jako čvrst i postaviti se treneru, a onda ga i zaštiti. Tko u Hrvatskoj neće promovirati mlade, taj se nema čemu nadati. I bez obzira na to uvijek ćemo biti izloženi velikom financijskom riziku. Ne možeš ući u sezonu s 10 posto sigurnih prihoda. Jednu ili dvije možeš, ali ne stalno. Zato naše predsjednike klubova zovem mađioničarima.
Kako to promijeniti?
- Da se opet vratim na pitanje sustavnog financiranja sporta koje smo pokrenuli prije pet godina. Znamo da nije prošlo, premda i dan danas mislim da smo mogli napraviti nešto dobro, da su se naše ideje mogle poboljšati, ili promijeniti, ali da su mogle donijeti pozitivne promjene. Mi danas više ne možemo biti konkurentni ni Poljacima, Mađarima, ili Česima. Zapad nećemo ni spominjati. Bojim se da ćemo s ovakvim statusom sporta uskoro zakoračiti u poluamaterizam, jer nećemo imati 10 klubova koji će moći imati profesionalni pogon. Zato nemamo rezultate u Europi, jer niz zemalja nas je pretekao, jer su tamo ulaganja neusporedivo veća.
Na kraju razgovora Mišković je želio još jednom zahvaliti navijačima.
- Bili su uz nas u velikom broju, toliko pozitivni i vjerni da smo svi mi u klubu neizmjerno uživali u njihovoj podršci. Njihova vjera u nas pomaže igračima i klubu na terenu, a uvjeren sam da će pomoći i u gradnji novog stadiona na Kantridi. Njihova ljubav i vjera mogu puno toga pokrenuti...