Rijeka je po drugi put jesen završila kao vodeća momčad SuperSport HNL lige. Kad je to prvi put ostvarila - u prosincu 2016. - bila je prvak države. Doduše, tada je Rijeka financijski bila bitno moćnija, momčad je predvodio Matjaž Kek, a svlačionica je bila ispunjena prokušanim igračima. Danas je trener (Radomir Đalović) debitant, a momčad puna mladih i relativno neafirmiranih igrača. Kojima nitko nema pravo reći da nisu sposobni otići do kraja i osvojiti naslov prvaka.
- Tko bi to pomislio nakon što smo onako teško stradali u Ljubljani? - u uvodu će Rijekin predsjednik i vlasnik Damir Mišković, čovjek koji već 12 godina predvodi Rijeku.
- Bio sam u Ljubljani, dan prije utakmice uživo vidio naše igrače koje je napala nekakva viroza. Bili su bolesni i iscrpljeni, ali opet smo svi računali da su to mladi sportski organizmi i da će se oporaviti do utakmice. Nažalost, nije bilo tako...
I eto vas nakon 18. kola na prvom mjestu, bez poraza. Jeste li nakon te Ljubljane mogli zamisliti jesenski naslov?
- Realno smo tamo gdje smo to igrama i zaslužili. Mogli smo dobiti koju utakmicu više, ali mogli smo poneku i izgubiti. Znate, sportski direktor Darko Raić-Sudar, njegov asistent Antonini Čulina i moj savjetnik Srećko Juričić stalno su mi govorili da imamo momčad koja može biti jako dobra. Vidjeli su kvalitetne mlade igrače, karakterne iskusne da ih podrže. Oni su mi nakon zajedničke odluke o smjeni Željka Sopića rekli da je Đalović najbolji izbor za trenera.
Kako ste vi reagirali na tu ideju?
- Bio sam malo suzdržan, nemam što lagati, ali oni su ti koji su svaki dan na treninzima, koji stalno razgovaraju, gledaju, analiziraju... Đalović je bio njihov čvrsti izbor. Nije mene bilo strah toga da Đalović ne zna, ali me bilo strah da pod takvim pritiskom ne izgori još jedan vojnik kluba... Međutim, oni su bili ustrajni u svom stavu, pa su me dosta brzo uvjerili da mu dam priliku. Moja je zadnja, ali oni su ti koji vode sportsku politiku i slušam ih svaki put kad me uvjere da su u pravu.
I što sad? Uzeli ste jesenski naslov, možete li sezonu završiti na prvom mjestu?
- Ha, ha, ha... Želite me pitati hoćemo li dovesti pojačanja? I hoćemo li koga prodati? Idemo polako, malo bih se vratio na mojih 12 godina koliko vodim klub. Uvijek sam ga vodio na isti način - prije svega odgovorno. Nekome se takav način ne mora sviđati, ali samo tako znam raditi i živjeti. Osvojili smo naslov prvaka, pokazali smo da to znamo napraviti, a osvojio ga je trener koji je pet godina bio u klubu s momčadi koja se pet godina gradila. I tada smo prodavali igrače, od Kramarića do ne znam koga, ali smo gradili tako da bismo osvojili. I ta se titula dogodila kad smo kao klub bili dovoljno zreli, pametni i iskusni, a nismo imali bitno veći budžet za igrače. Napokon, u tih 12 godina osvojili smo četiri Kupa, dva Superkupa, s tim da se jedan zbog korone nije igrao. Četiri smo puta bili u skupini Europske lige, te igrali play-off Lige prvaka. U tih smo 12 godina osvojili 63 boda više od Hajduka i gotovo 200 više od Osijeka. Hej, 63 više od Hajduka! Da, mi dobro znamo kako se osvajaju trofeji, ali znamo i što znači biti odgovoran.
O.K., recite nam konkretno što znači biti odgovoran?
- Prošle godine u ovo vrijeme bili smo drugi, iza Hajduka i znali smo da imamo priliku osvojiti naslov. Bilo je puno pritisaka i maštanja koji su na kraju doveli do moje odluke da nikoga ne prodamo i da uložimo dodatni novac kako bismo bili u prilici osvojiti prvenstvo. Zbog toga sam svjesno ušao u “debelo crveno”, pa smo do kraja sezone napravili minus od 7,5 milijuna eura. Pozajmili smo novac, uglavnom od mojih poslovnih partnera, najviše iz inozemstva. Epilog? Nismo osvojili ništa, ni prvenstvo ni Kup, a zadužili smo se 7,5 milijuna. Ne ulazim sad u razloge zbog kojih smo ostali bez titule, jer to je nogomet i jamstva nema, ali financijska rupa koja je nastala nedopustiva je i neprihvatljiva s bilo kojeg stajališta. Posebno naše financijske službe u klubu. Međutim, to je bila moja odluka. Kockao sam se i izgubio sve.
Hoćete li se sada kockati?
- Nikad se u privatnom životu nisam doista kockao i kocku prezirem. O.K., jednom se možeš kockati, ali kad izgubiš velike novce, moraš biti jako blesav da to ponoviš. Prvi put je to rizik, drugi put bi to bila neoprostiva pogreška. Takav je moj pogled, ali i mnogih neutralnih ljudi. Rijeka će po financijskim izvještajima godinu završiti pozitivno, ali to su samo izvještaji. U njih ne ulaze pozajmice, one nisu nestale, morat će se jednom vratiti i zato se ne mogu ponašati kao da ne postoje.
Dakle, realnije je očekivati prodaju nekih igrača nego nova pojačanja?
- Rijeka će se nastaviti ponašati kao i u svih mojih 12 godina. Vidjet ćemo što kaže tržište, koliko cijeni naše igrače. Dođu li ponude koje su dobre i realne, klub će ići u transfere. Nije to samo Rijekin model, to je model s kojim živi velika većina europskih klubova, a poglavito klubova u našoj ligi. Prodat ćemo ako bude pravih ponuda, ali neovisno o tome ćemo i dovoditi igrače, točno na način na koji to radimo već 12 godina.
Sad smo već na pojačanjima?
- Ljudi koji su zaduženi za nogometni sektor godinama vrijedno u tišini rade svoj posao. Imamo 11 igrača koje želimo na našem popisu. Ne slažem se s onima koji tvrde da zimi ili ne možeš pronaći dobre igrače. Moje iskustvo naučilo me sljedeće - ako mogu u siječnju dovesti svih tih 11 igrača koje smo podcrtali kao dobre za Rijeku, sve ću ih dovesti, jer onda na ljeto neću imati problema s njihovom prilagodbom. Novim igračima u pravilu treba minimalno tri do četiri mjeseca da se adaptiraju na novi klub, novu ligu, novi stan, novi PlayStation... Zato zimski prijelazni rok zna nama biti važniji od ljetnog. Vidjet ćemo koga ćemo od tih 11 igrača dovesti, nadam se da ćemo barem petoricu. Onda ćemo vidjeti tko će se od njih brzo pokazati kao pojačanje, a koga ćemo morati malo čekati. I ne radimo to zbog lova na naslov ili nečeg drugog, nego samo se držimo naše zacrtane strategije.
Želio je Mišković dodatno podvući sljedeće:
- Ljetos smo ostali bez sedam, osam igrača, a opet smo prvi. Otišla su dva vrhunska stopera Dilaver i Mitrović, a mi smo imali Galešića, Radeljića i Majstorovića spremne da uskoče. Ostali smo bez Pjace, ali smo imali Djouahru i doveli Rukavinu. Igrači idu za boljim ugovorima, ne možeš ih zaustaviti i ne treba ih zaustavljati, jer svi mi idemo za boljim uvjetima. Pjaca je izvrstan igrač, sjajan čovjek kojeg bih volio imati u klubu do kraja života, ali normalno je da on ide dalje. Ne traje mu karijera još 20 godina. Poraz bi za mene bio plakati za onima koji su otišli, jer to bi značilo da ne radimo svoj posao dobro. Djouahra je bio jako skup transfer, mislili smo da će kod nas od prvog dana raditi razliku, jer je igrao u Real Sociedadu protiv Reala i Barcelone. Ispalo je da smo ga čekali gotovo dvije godine, a odličan je igrač. Katkad sve napraviš kako treba, a rezultata nema, ali ako se nećeš držati kontinuiteta, onda se ne možeš ničemu ni nadati. Znate li koja je najveća tajna Rijekinih uspjeha?
Recite nam?
- Stabilno funkcioniranje i ozbiljni ljudi koji vode klub u svim segmentima. Nama na održavanju terena rade ljudi koje smo kao mlade doveli s fakulteta, te ih poslali van na dodatno školovanje. I onda se svi čude kako je travnjak na Rujevici uvijek izvrstan za igru? Mi smo kamp i stadion izgradili u 11 mjeseci, a osim mene nitko u klubu nije imao iskustva u građevini. No, potpredsjednik Dean Šulc bio je tih 11 mjeseci danonoćno na gradilištu. Srećko Juričić je kao moj prvi sportski direktor dugo odgajao Mancea, koji ga je naslijedio, baš kao što Raić-Sudar odgaja Čulinu. Rekao sam da oni i skautska služba ciljano traže igrače kakve Rijeka treba i koje si može priuštiti. Tako su došli Ivanović i Pašalić, nisu pali s neba. U našoj Akademiji smo imali 98 igrača kad sam preuzeo klub. Pa smo krenuli i u taj proces znajući da on traje dugo godina, jer treba vremena da djeca postanu seniori. U nedjelju smo protiv Slavena Belupa na klupi imali šest naših juniora i kadeta. Kod nas su u zadnjih nekoliko godina stasali Pandur, Frigan, Hodža, Smolčići, Galešić... Da, možemo i želimo bolje, ali dajemo sve od sebe i to se vidi.
A što niste uspjeli napraviti?
- Pozitivno sam ljubomoran kad vidim da Hajduk pokriva 70 posto svog budžeta iz komercijalnih prihoda. Rijeka nije ni Dinamo niti Hajduk, ali 12 godina borim se da jako povećam komercijalne prihode. I nikako da mi to pođe za rukom. Doista ne znam je li problem u sredini u kojoj živim, ili u mojim nesposobnostima, ali činjenica je da nisam uspio. Da imam proračun od 30 milijuna eura, od kojih bi 20 imao iz komercijalnih prihoda, jamčim da bih osvojio naslov prvaka i da prodaja igrača u ovakvoj sezoni ne bi bila nikakva opcija. Dinamo troši više od 60 milijuna, Hajduk više od 40, a Rijeka 12 do 14. I mi smo prvi, mi smo stalno u vrhu. Mi smo s našim rezultatima svojevrsni prvaci svijeta. S 30 milijuna jamčim naslov! Samo ih nemam...
Naslova se dakako nećete odreći?
- Kako bi to uopće bilo moguće? Imali smo sjajnu jesen, možda proljeće bude još bolje. Rijeka je prepoznatljiva, ima svoje standarde, ima plaće kolike ima, ali igrači žele doći. Svi znaju da ih Rijeka može dignuti, da se kod nas mogu pokazati i to dobro naplatiti. I svi znaju da mi nećemo ići protiv nečije volje. Pravila u Rijeci postoje i svi ih se moraju držati, to se zna kad dolaze. Kod nas napokon ne profitiraju samo igrači. Kek je iz Rijeke otišao kao još bolji trener. Bišćan je otišao kao bolji, Rožman, Sopić, Jakirović isto. S njim sam imao svađu, ali on je sjajan trener. I Tomić je pokazao vrhunski talent vodeći Rijeku. Kod nas i treneri žele doći, jer znaju da na Rujevici mogu pokazati sve što znaju. Pokazuje to i Đalović, premda njega ne hvale još toliko, “jer nije još ništa posebno napravio...”. To su naši aduti s kojima trajemo 12 godina i koji su naša najveća snaga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....