Točno 50 utakmica odigrao je mladi i već standardno dobar riječki stoper Niko Galešić za seniorsku momčad Rijeke prije nego je postigao svoj službeni prvijenac. I to kakav! U nedavnoj reprezentativnoj pauzi i prijateljskom ogledu protiv Domžala upisao se u strijelce i naznačio da je valjda došlo i njegovo vrijeme za prvi službeni pogodak. Rečeno - učinjeno...
Rijeka je na krilima fantastičnog pogotka mladog reprezentativca Hrvatske stigla do svoje prve ovosezonske gostujuće pobjede, nije moglo to, u konačnici, završiti bolje za Rijeku i Galešića, iako je i sama mlada uzdanica riječke obrane svjesna da momčad nije bila na potrebnoj razini. No, dojam se brzo zaboravlja, a bodovi pišu.
Nismo se snašli
- Odigrali smo jednu tešku utakmicu, ja bih rekao gotovo kao i u uvijek u Koprivnici. Teško je to gostovanje, no na kraju su najbitnija ta tri osvojena boda iako smo drugo poluvrijeme odigrali jako loše, nismo dobro izgledali, nismo kreirali šanse, nismo ni igrali. U prvom dijelu smo pak imali kontrolu utakmice i onda, kada smo postigli pogodak, nas je Slaven počeo pritiskati. Još smo igrali i kontra vjetra, no borili smo se, pokazali karakter i u konačnici smatram da smo zaslužili pobjedu na kraju - kazao je Galešić u uvodu, ne tražeći alibije u vjetru ili terenu, koji na malim ekranima nije izgledao idealno, čak i daleko od toga. No, kako je bilo njima, tako je bilo i Slavenu, koji je u konačnici upisao još jedan poraz na svoj konto, već peti ove sezone.
Galešić nastavlja...
- Ponavljam, mi smo loše igrali u nastavku, to je i naš trener vidio. Po meni, čak je i teren bio O.K., malo je možda bio mekan, no moglo se igrati i po podu i iz prve, no jednostavno se nismo snašli. Taj kontra vjetar nam je stvarao probleme, no daleko da je to bio glavni razlog - dodao je mladi riječki stoper, koji je svoj prvijenac dostojno proslavio na terenu. Kako i ne bi, nakon asistencije kapetana i vratara Labrovića krenuo je Galešić, baš poput Janice Kostelić u najboljim danima, nizati igrače kao da su vrata na skijaškoj stazi, pretrčao je s loptom više od 80 metara, riješio se nekoliko protivničkih igrača i manirom rasnog strijelca slabijom ljevicom matirao nemoćnog vratara Slavena za pogodak koji će godinama prepričavati.
Nisu očekivali
Danas će opisujući pogodak kazati sljedeće:
- Mislim da nisu očekivali od mene da ću krenuti. Krenuo sam s loptom naprijed u namjeri da je nekom dodam. Iskreno, tražio sam neko dodavanje, neki pas. No, igrači Belupa su zatvarali te pas linije i onda je meni prostor bio otvoren. Otvorili su mi autoput da dođem do golmana, morao sam samo ostati miran kada stignem ispred gola i poentirati. Nisu me napadali i na kraju je ispred mene i vratara ostao samo desni stoper Boras, za kojeg sam na brzinu morao odlučiti kako ga proći. Poslao sam loptu pored njega, prošao na drugu stranu i onda ljevicom u drugi put zabio.
>>> POGODAK POGLEDAJTE OVDJE <<<
Prvijenac iz snova...
- Nisam mogao sanjati bolji, uvijek sam mislio da će to biti nešto iz prekida, glavom, ali ovako nešto nisam niti mogao sanjati - rekao je Galešić, koji je osim maestralnog pogotka i povjerene mu obrambene zadaće još jednom, u paru s iskusnim Mitrovićem, odradio jako dobro.
Istina, nije Rijeka briljirala, posebno prema naprijed, no nije niti Slaven složio Rijeci nekoliko “mrtvaca” za kojima mogu žaliti...
Jednako drago
- Mislim da smo iza bili kompaktni, znali smo da nam najviše mogu zaprijetiti iz prekida pošto imaju jako visoku momčad, ali i tu smo bili koncentrirani svaki put. To mi je možda još i draže, odnosno, jednako mi je drago kao i postignuti pogodak to što smo sačuvali mrežu netaknutom. Posljednjih šest-sedam utakmica redovito smo primili barem jedan, ako ne i dva gola, ovog puta smo je sačuvali što mi je iznimno drago - dodao je Galešić za kraj osvrta na dvoboj s Belupom kojeg će, bez sumnje, pamtiti dugo, dugo...