Stipe Perica početkom rujna stigao je na Kvarner s velikim očekivanjima. Nekadašnji napadač mladih hrvatskih selekcija i čovjek velikog inozemnog iskustva s igranjem na Otoku, u Seriji A i belgijskoj Jupiler Pro ligi svoj novi nogometni početak odlučio je, baš kao i mnogi prije njega, započeti u Rijeci, sredini poznatoj i priznatoj da je brojne nogometaše “vratila” u nogometni život.

S obzirom na veliku natjecateljsku pauzu, bilo je jasno da će ga trener Radomir Đalović dozirati i davati mu postupnu minutažu (u osam utakmica nastupio je ukupno 263 minute), a tako je bilo sve do utakmice s Varaždinom krajem listopada kad je Perica posljednji put nastupio za Rijeku.

Frukovo ‘žrtvovanje’

Osim što je bilo vidljivo da je duga pauza na njemu ostavila traga u izvedbama, uslijedila je i nezgodna ozljeda leđa, a koja je, kako je svojevremeno kazao trener Đalović, došla možda i u najgori trenutak. Baš negdje u to vrijeme, kad se Perica ozlijedio, stigla je i klupska suspenzija prema Komnenu Andriću, a trener Rijeke je praktički preko noći ostao na svega jednom jednom klasičnom napadaču, Dominiku Doganu, koji se još uvijek privikava na veliku razliku između SuperSport HNL -a i Prve lige, u kojoj je prošle sezone bio najbolji strijelac.

Stipe Perica

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Posljednjih sedam utakmica Đalović se tako, u izostanku boljih rješenja, odlučio na Fruka u vršku napada kao svojevrsnu “lažnu devetku”. Trener Rijeke očito je procijenio da mu riječka “desetka” može dati više na toj poziciji nego nespremni Perica i nedovoljno aklimatizirani Dogan, a u njegov prilog išli su mu i rezultati u tim dvobojima (četiri pobjede, tri remija).
Kako je i sportski direktor kazao, Fruk je na neki način “žrtvovan” iako se na toj poziciji vrlo dobro snašao, no to nipošto ne znači da će tako biti i u nastavku sezone iako je jasno da su riječki napadači ostali “dužni”, sebi samima prije svega, a onda i riječkoj publici.

Perica bi na zimske pripreme, koje započinju danas, trebao doći lišen svih ozljeda, ali lišen i vremena potrebnog za adaptaciju. Njegove nogometne kvalitete nisu nikada bile upitne, no skoro vrijeme će pokazati može li se, nakon što je u prošloj sezoni za Standard odigrao svega 168 minuta, nametnuti i zauzeti svoju prirodnu poziciju prve špice vodeće momčadi SuperSport HNL-a i može li čelni čovjek riječke struke baš u njemu dobiti toliko željenog centarfora u borbi za najviše ciljeve i obranu prvog mjesta.

Veliki dobitak

U kojem će smjeru ići ova priča vjerojatno najviše ovisi o samom Perici, bude li uvjerio Đalovića i ostatak stručnog stožera da je on taj na kojeg se momčad može osloniti, što po kvaliteti, što po velikom iskustvu kojeg neumitno posjeduje, Rijeka bi mogla razmišljati o nekom mladom “back upu”, igraču koji će do ljeta stasati uz Pericu i ostatak momčadi te se na taj način privikavati na zahtjeve koje igranje u Rijeci nosi.

U suprotnom, vrlo je vjerojatno, bude li to naravno u financijskim okvirima Rijeke, da će Bijeli pokušati posegnuti za nekim provjerenim rješenjem u vrhu napada, igračem koji će moći garantirati dvoznamenkasti broj golova i koji će, u konačnici, rasteretiti Tonija Fruka, koji bi se tada vratio na svoju prirodnu poziciju “desetke” i kreatora igre gdje, bez obzira na sve, on i pripada.

Netko takav, odnosno igrač koji može odmah postati pojačanje, bio bi veliki dobitak za riječku momčad u borbi za sam vrh ljestvice, a koja bi, kako sada stvari stoje, mogla biti nikad zanimljivija.