Nakon jadranskog derbija oba su trenera u pravu, glavne vedete nevidljive, a naslovnice idu igračima iz pozadine

Četiri gola, dva vodstva gosta, dva izjednačenja domaćina i 96 minuta nogometa. Tako se nogometno može sažeti sve što smo vidjeli na Poljudu u prvom jadranskom derbiju sezone između Hajduka i Rijeke. Bila je to, složili su se i Garcia i Đalović, na kraju utakmica dostojna derbija čije se kvalitete ne bi posramile ni jače lige od SHNL-a.

Zapravo, oba stratega su nakon utakmice u pravu. Đalović koji je kazao da žali za tri boda, a i Garcia koji je podvukao da je njegova ekipa ranije trebala zabiti koji gol više. Pukštas, koji zaslužuje poseban prostor, je zabio praktično u posljednjem napadu na utakmici za trinaesti Hajdukov bod i potpunu jednakost s Dinamom. To je iz perspektive Bijelih dobar rezultat ako uzmemo u obzir rezultatski minus u dva navrata. No, nije ni sreća nešto htjela igrače Hajduka. Dva je puta u prvom poluvremenu Pajaziti pogodio vratnicu, a jednom Marko Livaja u nastavku. Nadirali su Bijeli, nadirali, ali na kraju se jednostavno moraju zadovoljiti tim bodom, iako su željeli sva tri. Rijeka, s druge strane, poglavito u drugom dijelu i nije pokazala neke ambicije za ugrozu gola Ivice Ivušića. Bogojević je gol zabio nakon individualne pogreške Pukštasa, a taj korner je izboren na energiju Justasa Lasickasa koji gotovo uvijek po ulasku u igru nešto donese.

Jadranski derbi zadovoljio je i u aspektu duela i čvrstine. Bilo je tu pregršt žestokih ulazaka i startova, a logično je da se uvijek nakon takvih utakmica puno priča i o sucu, u ovom slučaju Dariju Belu. Možda je mogao posao odraditi bolje, možda i lošije, sud ćemo ostaviti onima koji su za to zaduženi.

Što se, pak, individualizacije tiče, apsolutni junak Hajduka jest Rokas Pukštas koji je "spakovao" dva ona svoja gola, iz drugog plana, i ostavio bod na Poljudu. Procvao je od milja zvani "Puki" u posljednja tri kola, ali i u par navrata pokazao koje mane ima u igri. Da su zadnja dodavanja bila točnija, što prema Bambi, što prema Livaji, mogao je Hajduk još koji put naštetiti Rijeci. No, Amerikanac Bijelima nosi nepresušnu energiju i praktički ima zakapareno mjesto u udarnoj postavi. Kod Rijeke je opet zabio često osporavani Menalo, ali pravi posao su zapravo odradili Radeljić i Majstorović jer su Livaju učinili nevidljivim. Kad smo već kod onih najboljih, Raci i Mlačić su uspješno onemogućili djelovanje Fruka, pokretača momčadi s Kvarnera.

Naslovne su uloge u ovom derbiju preuzeli momci iz drugog plana, ali sukus zbivanja uoči prve stanke je sljedeći. Hajduk na kraju mora biti sretan bodom koji ga s Dinamom i dalje na vrhu odvaja od konkurencije, dok je Rijeka dobila nešto boje u licu nakon pljuske u Solunu...