Dva sata prije početka utakmice između Rijeke i Hajduka sve pristupne ceste oko stadiona HNK Rijeka na riječkoj Rujevici bile su pune kao "šipak", parkirnih mjesta za sve one automobile, odnosno njihove vlasnike i prijatelje koji su došli podržati Bijele nije bilo "ni za lijek", jedino su sigurni bili oni sretnici koji uz najskuplje ulaznice za stadion imaju osigurano parkirno mjesto odmah do glavnog ulaza, uz službene osobe.
Podrška je, prema viđenom stigla sa svih strana Hrvatske, ali i inozemstva. Naravno, prevladavale su riječke tablice, no bilo je mnoštvo i onih pulskih te delničkih, Istra i Gorski kotar tradicionalno već godinama daju veliki broj navijača Rijeke, a posljednjih godina sve je više i onih - slovenskih.
Slovensko Primorje, odnosno područje uz granicu s Lijepom Našom također već desetljećima navija za Rijeku, gradovi i mjesta poput Ilirske Bistrice, Jelšana, Novokračina i Sušaka redovno imaju svoje "predstavnike" na tribinama s kojih se pruža najljepši pogled na Kvarnerski zaljev i njegove otoke. Zlatna era Matjaža Keka, kao i brojni slovenski nogometaši koji su nastupali ili nastupaju za Rijeku očito su sa sobom "donijeli" i određeni broj navijača širom Slovenije, uvijek je lijepo vidjeti kako "ljubezen ne pozna meja".
- Dokle pogled seže, Rijeka nas veže, u prolazu je dobacio jedan navijač objašnjavajući svome prijatelju pripadnost plavo-bijeloj boji, odnosno bojama po kojima je Rijeka prepoznatljiva širom Hrvatske, a posljednjih godina sve češće i izvan granica u europskim natjecanjima.
Rujevičko zdanje specifično je po tome što nema komunikacije između "domaćih" tribina, šankovi na istoku i nekoliko ugostiteljskih objekata namijenjeno je uglavnom za one navijače s istočne tribine. Imate li kartu za zapadnu ili pak za sjevernu tribinu čeka vas dobrih 15 minuta šetnje po rujevičkom brdu odnosno uokolo stadiona kako bi pozdravili prijatelje, kolege ili rodbinu, stoga se mnogi navijači prije ulaska na stadion odlučuju "počastiti" u vlastitom aranžmanu, s obzirom na to da na sjeverozapadnoj strani postoji samo parking i - rotor na novoj državnoj cesti namijenjen lakšem manevriranju svih onih koji posjećuju stadion Rijeke.
Taj "umjetni" rotor postao je glavno mjesto okupljališta brojnih navijača i prijatelja, oko njega i pored ceste dovoljno je mjesta da svatko u zadovoljstvu popije kakvo osvježavajuće piće prije ulaska na sami stadion, posluša glazbu po svom ukusu i prepriča dogodovštine prošle utakmice ili aktualnosti oko kluba. Bude tu svega, i sklopivih stolova, stolica, glazba iz automobila "trešti" na sve strane, svi toliko različiti, a toliko ujedinjeni za - Rijeku.
Prišli smo jednoj grupici navijača u dobrom raspoloženju, vidi se da su itekako "logistički" pripremljeni za susret koji se željno iščekuje cijeli tjedan. Prvi među jednakima, a rekli bismo i jedan od onih s najviše iskustva, da ne kažemo godina, podijelio je s nama svoja razmišljanja o aktualnoj sezoni Rijeke, kao i o predstojećem derbiju. Stjepan Barbarić je, saznajemo, dugogodišnji navijač Rijeke s velikim navijačkim stažom kako na domaćim, tako i na brojnim gostujućim utakmicama. Uspješan poduzetnik, sretno oženjen, sve je na svome mjestu, još samo fali - pobjeda Rijeke.
- Naravno da očekujem pobjedu, a što drugo. U dobroj smo formi, nema grča i momčad može igrati za gol više što nama najviše odgovara. Također, bit će i pun stadion, odlična atmosfera, što drugo možemo još poželjeti osim pobjede. Kad je Hajduk u pitanju, njima je podjela bodova ravna porazu pa ne očekujem neko veliko taktiziranje s njihove strane. Zato se nadam dobroj utakmici s dosta golova i naravno, pobjedi i nova tri boda na kontu našeg kluba - pričao je prije utakmice.
Dok se ostatak ekipe smješkao i "navijao" za "najhrabrijeg" među njima Stjepan se kratko osvrnuo i na ovu cjelokupnu, prilično turbulentnu sezonu Rijeke koja je na kraju posustala u posljednjim kolima kada je u pitanju borba za naslov prvaka.
- Nakon prošle sezone i odlaska gotovo kompletne momčadi očekivanja nisu bila velika. No, kada se podvuče crta, mislim da ostaje žal za ovom sezonom, svi vodeći klubovi su igrali toplo hladno i sigurno se moglo više. Malo me i zasmetala odsutnost bilo kakve ambicije kod klupskog vodstva, smatram da se trebalo ambicioznije krenut u ovu polusezonu nakon zimske stanke i kada se ukazala realna šansa za borbu za prvaka. Kako god, bili smo, i dalje ćemo biti uz našu Rijeku - dodala je ekipa s rotora gotovo u glas.
U tom trenu kolona automobila počela je glasno trubiti, neki od sreće što derbi uskoro slijedi, neki od nervoze jer su zapeli na jednoj od prometnica koje vode prema centru Grada koji teče čudeći se čemu cijeli sav taj "šušur". Policija je blokirala sve prilaze Rujevici, bio je to znak da stižu najvatreniji navijači Hajduka. Ovog puta na tribine su ulazili bez incidenata, za razliku od prošlog jadranskog derbija kada su bačenim bakljama "pozdravili" istočnu tribinu, onu na kojoj se uglavnom nalaze roditelji s djecom i brojne škole te vrtići. Navijačko nadmudrivanje je krenulo, Sjever, na kojem se nalaze pripadnici Armade koji obilježavaju svoj 35. rođendan, uz podršku svih ostalih tribina izrazio je "dobrodošlicu" gostima iz Splita. Samo neka nadmudrivanja ovog puta ostanu na tribinama, vrijedi to svakako za navijače, baš kao i za igrače na terenu...
Par minuta prije početka na terenu se pojavio i Damir Badurina, autor i izvođač još jedne uspješnice koja je ujedinila sve tribine, osim, naravno, one južne. "Najdraža Rijeko" orilo se s razglasa, plavo-bijeli šalovi u trenu su ispunili tribine. Komentar jednog navijača sa zapadne tribine spojio je pjesmu i sve želje - "Rijeko najdraža, još samo pobjeda".
No, kako se razvijao rezultat na terenu, tako je i kopnila nada da bi Rijeka mogla stići do važna tri boda, Torcida i crveno-plavi na terenu bili oni koji su već nakon 45 minuta "oteli" sve bezidejnoj Rijeci na terenu i na taj način dobrano pokvarili rođendansku zabavu najvatrenijih pristalica Rijeke.