Deni Jurić bio je, nakon Antonija Marina, u zimskom prijelaznom roku drugi igrač koji je u Rijeku stigao na posudbu iz zagrebačkog Dinama. Iako se ime 25-godišnjeg Australca hrvatskih korijena još i prošlog ljeta spominjalo kao jedna od opcija Rijeke, posebice nakon odlaska Josipa Drmića u Dinamo, do dogovora nije došlo.
Rijeka je tada (navodno) htjela Jurića potpisati, a ne posuditi, no on se (navodno) nije htio odreći Dinama i visokog ugovora koji mu je društvo iz Maksimira omogućilo. Šest mjeseci kasnije on je, baš kao i Marin, bio želja tek ustoličenog trenera Sergeja Jakirovića i njegovog stručnog stožera, a razlog više za dolazak svakako mu je bila i relativno loša polusezona na posudbi u Gorici gdje je Jurić od 16 mogućih zbog zadobivene ozljede igrao u tek 12 susreta uz svega jedan postignuti pogodak i jednu asistenciju. Odlaskom još jednog ofenzivca Harisa Vučkića nakon katastrofalne riječke polusezone, bilo je nužno imati barem još jednog igrača, pored Matije Frigana i Jorgea Obregona, na kojeg se moglo računati u samom vrhu napada.
Jasno nakon generalke
Jurić je, prepun motiva po svome dolasku na Kvarner, trebao biti ozbiljna konkurencija ili barem prva alternacija najboljem strijelcu Rijeke Matiji Friganu, a sam Jakirović je tada govorio kako su svi igrači od njega krenuli od nule i da će svatko igrati prema zaslugama i kvaliteti pokazanoj na terenu. Hvalio je Profa tada i Jurića, kao uostalom i sve igrače koje je imao u kadru, no da mjesta na terenu ima samo za njih 11, a da će napadač kojeg je Dinamo u ljeto 2021. Šibeniku platio milijun eura i iza kojeg je bila uspješna sezona na Šubićevcu s 11 pogodaka i tri asistencije, svoje minute u Rijeci svakako dobiti.
Prvu prijateljsku utakmicu na zimskim pripremama, onu protiv Grobničana odigranu 10. prosinca prošle godine u trening kampu Rijeke, Jurić je odgledao s tribina, tek dan dva ranije je i stigao u Rijeku i nije bilo potrebe odmah u “vatru” gurati igrača koji još nije praktički niti odradio trening s novom momčadi. Već u idućoj utakmici, onoj protiv Slavena, Jurić je dobio svoje minute na terenu, baš kao i u “generalki” uoči prvenstva protiv mađarskog Honveda. No za razliku od, primjerice Marina, koji je s dva pogotka “riješio” Mađare na Rujevici, Jurić u svojim minutama nije pokazao onu kvalitetu koju je imao na Šubićevcu i zbog koje ga je uostalom Dinamo i kupio, bilo je praktički već tada jasno da će Jurić i u Rijeci teško uvjeriti Jakirovića da bude standardni član prve jedanaestorke.
Takve slutnje pokazale su se istinitima već u prvim ligaškim susretima nastavka natjecanja. Protiv Osijeka Jurić je u igru ušao u 73. minuti zamijenivši Ampema gdje je imao svega šest dodira s loptom i tri od pet uspješnih dodavanja. Učinak protiv Šibenika u drugoj utakmici bio mu je još i slabiji iako je na terenu, na kojem je svojedobno igrao odličan nogomet, proveo 28 minuta zamijenivši Niku Jankovića. Protiv Hajduka i velikog slavlja Rijeke na Poljudu pak nije niti ušao u igru, baš kao niti protiv Lokomotive i Istre, dok je u preostale četiri utakmice, do ozljede, skupio svega 34 minute u igri. Jasno, bez kontinuiteta i više minuta teško se i moglo očekivati da će Jurić moći “nabildati” statistiku koja je u dresu Rijeke prazna, kako u rubrici pogoci, tako i u rubrici asistencije. Najbliže pogotku Jurić je bio upravo protiv “svoje” Gorice na Rujevici kada je u izglednoj prilici promašio cijela vrata, taj neuspješni udarac možda i najbolje oslikava njegov period proveden u Rijeci. Drugim riječima, i u ono malo minuta za koje se izborio na terenu u prvenstvenim ogledima pored neupitnog i furioznog Frigana te Obregona, Jurić navijačima ničim nije naznačio da se od njega može očekivati igra barem približna onoj koju je pokazivao u narančastom dresu.
Nažalost po njega, na jednom od treninga u reprezentativnoj pauzi, odnosno malo uoči susreta s Osijekom, zaradio je distorziju zgloba što je još jedan primjer one “stare” kako nesreća nikada ne dolazi sama. Kako je trener Jakirović tada rekao, noga je odmah “buknula”, iz prve se to vidjelo da neće na dobro. Iako su prvotne prognoze bile nešto bolje, na kraju je ispalo da je ova polusezona za Jurića završena.
Istek 15. lipnja
S obzirom na njegov prilično “mršav” učinak i dok je mogao pomoći ekipi, a uz činjenicu da posudba ističe s 15. lipnja, odnosno s istekom aktualne sezone, pravo je pitanje hoće li riječka publika više uopće i gledati Jurića u, za njih, svetom bijelom dresu ili će ga zagrebačka momčad poslati na neku novu posudbu. S obzirom na sve, vrlo je teško da će se Australac, nakon sezone u kojoj je postigao svega jedan pogodak i na terenu proveo 970 minuta (u Gorici i Rijeci zajedno u prvenstvu i kupu) uspjeti nametnuti Igoru Bišćanu i konkurenciji koju zagrebačka momčad ima u napadu (Petković, Drmić) ili će je tek imati nekom vjerojatnom novom akvizicijom.
To sigurno ne znači da igrač koji nema šanse u Dinamu ne bi mogao igrati u Rijeci, ne bi bio prvi put da su neki igrači Modrih doživjeli procvat svoje nogometne karijere na Kvarneru, no trenutno je Jurić jako daleko od toga.
Hoće li mu riječka struka na čelu s trenerom Jakirovićem dati drugu priliku u novoj sezoni i pokušati od njega “napraviti” barem igrača dostojnog za ozbiljnu rotaciju ili će 25-godišnji napadač svoju nogometnu sreću nakon oporavka od ozljede tražiti negdje drugdje saznat ćemo ovog ljeta, odnosno istekom posudbe nakon koje Rijeka ima pravo prvokupa njegovog ugovora. Nekako nam se čini da je ta odluka već donesena...