Kada u HNL dođe igrač koji iza sebe, između ostaloga, ima iskustvo igranja u njemačkoj Bundesligi i engleskom Premiershipu, službeno prvoj i trećoj najkvalitetnijoj ligi na svijetu, onda je to zasigurno velika vijest. Kada isti taj igrač dođe u Rijeku, onda je to svakako jako velika vijest, koliko je god predsjednik Damir Mišković i ostatak klupske vrhuške naučio hrvatsku javnost, a poglavito navijače Bijelih, da se od njih mogu očekivati senzacionalni transferi. Nije to prvi put da je u Rijeku stigao igrač s takvim pedigreom, no obično se tu radilo o igračima kojima je Rijeka, odnosno, Hrvatska liga, bila slamka spasa za revitalizaciju karijere iz raznoraznih razloga, od pogrešnih procjena do ozljeda koje su znale uzeti danak kod nekih igrača. Suprotno svemu tome, Rijeka je ove godine, direktno iz Championshipa, neslužbeno najteže lige na svijetu, koja broji čak 24 kluba i “gladijatorskih” 46 kola uz dva kup-natjecanja, dovela igrača koji je u lanjskoj sezoni odigrao 30 utakmica, postigavši pritom tri pogotka uz pet asistencija.
Ime Marija Vrančića hrvatska je javnost, ako ga dosad nije znala, upoznala prilikom predstavljanja u bijelom dresu. Ovaj 33-godišnji iskusni veznjak stigao je praktički na početak priprema za novu sezonu Rijeke i već je u uvodnim prijateljskim susretima pokazao da će biti jedan od glavnih nositelja igre kluba s Kvarnera i trenera Dragana Tadića.
U BiH u drugom planu
Podrijetlom iz susjedne BiH, rođen u Hrvatskoj (Slavonski Brod), odrastao u Njemačkoj, sve je to dio CV-a Marija Vrančića, koji je svoje prve nogometne korake napravio u tadašnjoj dijaspori, a danas drugoj domovini.
- Za vrijeme rata moja je obitelj izbjegla u Slavonski Brod 1992. godine iz sela Brusnice Velike u BIH. U Hrvatskoj sam živio još nekih godinu i pol dana i onda smo se preselili u Njemačku i grad Hanau blizu Frankfurta gdje sam živio i odrastao. Krenuo sam kao i svaki drugi klinac. Počeo sam igrati na cesti kao i svi, pa sam nekako shvatio, kao i ljudi oko mene, da sam dovoljno talentiran i na kraju je nogomet postao moj životni poziv. Već u Njemačkoj postao sam profesionalac u pravom smislu te riječi - kazao je Vrančić, kojemu je Njemačka dala sve u nogometnom smislu, nastupao je čak i za njezione mlade selekcije U-17, U-19, U-20, da bi se na kraju u seniorskoj karijeri vratio korijenima i BiH, za koju je upisao šest nastupa pod vodstvom nekadašnjeg najboljeg igrača Željezničara, koji je u dva navrata bio proglašen i najboljim igračem nekadašnje jugoslavenske lige.
- Prvi put je BiH napravila kontakt prema meni dok je izbornik bio Safet Sušić, no onda još nisam imao državljanstvo BIH. Morao sam malo čekati, a u međuvremenu je izbornik postao Mehmed Baždarević, kod kojeg sam upisao i svoj debi za reprezentaciju. Kod njega sam najviše i igrao, nakon toga je kormilo preuzeo Robert Prosinečki, imao sam još jedan poziv u kojem nisam igrao, a onda je uslijedio još jedan poziv na koji se nisam mogao odazvati zbog ozljede i nekako sam pao u drugi plan. Nemojte me pitati zašto, ne znam ni sam. Hrvatska? Pa, bio je jedan poziv dok sam još bio mlad igrač, sa 15-16 godina me je netko kontaktirao, sada više ne znam ni tko. Još nisam imao njemačko državljanstvo, no oni su me tada htjeli, ali ja sam se već odlučio braniti boje Elfa. Sve je ostalo na tom jednom pozivu, Njemačka se maksimalno založila na mene, s U-19 momčadi sam bio i prvak Europe. Lijepe su to uspomene... - kazao je Vrančić.
Nakon početnih koraka u Mainzovoj drugoj, pa zatim i prvoj momčadi, Vrančić je promijenio još nekoliko njemačkih klubova, poput druge momčadi Borussije iz Dortmunda, pa onda bundesligaša Paderborna i Darmstadta, gdje je svlačionicu dijelio s dva bivša igrača Rijeke, Romanom Bezjakom i Antoniom Mirkom Čolakom, iz kojeg je ostvario transfer na Otok.
Naporne pripreme
Njegova prva destinacija trebala je biti Huddersfield Town, no godinu dana kasnije završio je u drugom klubu, s kojim je u dva navrata izborio natjecanje u Premiershipu, najelitnijoj ligi na svijetu.
- Trener Huddersfielda u tom je trenutku bio moj bivši trener iz Borussije David Wagner. On me je htio dovesti tamo, no njihov sportski direktor na kraju se zaposlio u Norwich Cityju. Tako me je upoznao, ostali smo u kontaktu, odradio sam godinu dana u Bundesligi i nakon toga sam prešao kod njih na Otok. Potrudio se zaista dovesti me, vjerovali su mi i dali mi maksimalnu slobodu. Ondje sam, mislim, igrao i najbolji nogomet karijere, posebice kada smo, u mojoj drugoj sezoni tamo, prvi put ušli u Premiership - kazao je Vrančić, koji je istaknuo glavnu razliku između njemačkog i engleskog nogometa, zbog koje mu je trebalo neko vrijeme kako bi se u potpunosti naviknuo i krenuo prezentirati ono najbolje od sebe.
- Championship je užasno naporna liga, imaš veliki broj utakmica, dva kup-natjecanja, igraš za Božić, Novu Godinu, to mi je isprva bio šok. Naš trener je znao reći da je Championship najteža, a Premiership najbolja liga na svijetu. Nakon toga, imao sam problema naviknuti se na žešću igru koja je uobičajena na Otoku, sudac ti zaista neće svirati svaki kontakt koji se dogodi na susretu. Tu sam se “patio”, samo trčiš, a oni te udaraju. U Njemačkoj je sigurno više taktike, igra se možda i bolji nogomet, ali u Engleskoj je bilo više duela i više “fighta”. Premierliga je, pak, sve to, samo više puta duplicirano. Najbolja kvaliteta, Top igrači... - kazao je Vrančić.
Svoju bogatu inozemnu karijeru usporedio je sa svojom novom sredinom i novim klubom – HNL-om i Rijekom, posebice s fazom priprema na čiji je praktički početak i stigao.
- Moram kazati da su pripreme u Rijeci bile malo teže od svih koje sam prošao do sada. Je li nas malo “nagazio” trener Tadić? Pa, može se i tako reći, ha,ha... Ja sam malo kasnio s početkom, ali imali smo naporne pripreme. Što se kvalitete igrača tiče, mislim da imamo jako dobre momke na raspolaganju. Prvi put kada je Čolak otišao u Rijeku počeo sam više pratiti hrvatsku ligu, vidio sam da je bio rasni strijelac ovdje, nakon toga je stigao i Drmić u Rijeku, vidio sam isto to. Počeo sam više pratiti HNL zbog njih, a onda sam se uvjerio da ovdje ima dosta igrača koji su već sada spremni za Premiership ili Championship ligu bez problema. Što ja mogu dati Rijeci? To ćemo vidjeti na kraju, ali mislim da mogu dati puno. Prije svega mogu pripomoći suigračima svojim iskustvom, ako sve ide kako planiramo, onda ću i mlađe igrače nešto naučiti, dati im neki primjer, posebice onda kada tijek susreta ne ide u našu korist. Pokušat ću ih smiriti, pokazati na terenu tu razliku svog iskustva koje nosim iz Bundeslige i s Otoka. S druge strane, dosta sam “fit”, mogu im i tu dati primjer u svojim godinama, a moj forte svakako će biti i izvođenje prekida, slobodnih udaraca i kornera, to treniram cijeli život.
Što više s loptom
Najbolje se osjeća, istaknuo je, u ulozi kreatora igre.
- Iskreno, nekako ne volim igrati odmah iza napadača, “desetku”. Više volim biti playmaker, imati dosta dodira s loptom, mislim da tu mogu najviše dati. Volim asistirati, mislim da imam dobar pregled igre. Što više kontakta s loptom, meni bolje. Paše mi taj osjećaj da sam u igri, to je moja snaga.
Vrančić se još uvijek, sa svoje 33 godine na leđima, osjeća mlado.
- Dok god volim trening, dok god se osjećam potpuno spremnim, do tada ću sigurno aktivno igrati. Jako volim nogomet i treninge i sve dok je taj osjećaj u meni, sve dok ne bude nekih velikih ozljeda, mislim da mogu još dugo trajati na visokoj razini.
Rijeka je prošle sezone, nakon silnih turbulencija, završila na četvrtoj poziciji u prvenstvu, a na kraju je ostala kratka i u finalu Kupa kojeg je osvojio Hajduk. Vrančić smatra da se to ove sezone mora promijeniti – na bolje.
- Nadam se, odnosno, napravit ćemo sve što možemo da budemo bolji nego lani. U situaciji kakva se dogodila prošle sezone, gdje je uslijedio period lošije forme i rezultata, tu mislim da mogu pomoći momčadi, no vidjet ćemo na kraju kako će to sve biti. Teško je raditi planove dok sezona nije niti počela, hoćemo li osvojiti Kup, možda prvenstvo... Naravno, to bi bilo prekrasno, no svi znamo da u ovoj ligi ima veoma jakih momčadi koje žele isto. Imamo dobru ekipu i moramo pomagati jedni drugima. Ne volim kada netko traži alibi za lošu igru, igraju tu i emocije, sudac, sreća, puno toga... Tu sam puno naučio iz škole za trenera, naime, u Engleskoj sam već stekao UEFA B licencu. Konstruktivna kritika je uvijek bolja od samog deranja na igrače. Trebaš biti i psiholog i prijatelj i suigrač, sve u jednom - dodao je Vrančić.
Ponizili Liverpool
Još su svega dva dana do prve utakmice sa Šibenikom u HNL-u, poraz protiv Kopra već je odavno zaboravljen, momčad je ovaj tjedan maksimalno posvećena samo jednom cilju – pobjedi na Šubićevcu. Igrati pripremne utakmice i one natjecateljske dva su različita pojma, zna to dobro Vrančić i iz osobnog iskustva, a s nama je podijelio i jednu zanimljivost na temu toga.
- Kada sam u dobi od 17 godina odrađivao prve pripreme s Mainzom, zadnju prijateljsku utakmicu smo igrali protiv Liverpoola. Bio je to jaki Liverpool s Gerrardom, Crouchom i Xabijem Alonsom... Mi smo njih razvalili 5:0, svi smo pomislili “ovo je naša sezona, postat ćemo prvaci”, još smo u prvom kolu svladali Bochum 2:0. Na kraju smo ispali iz lige, a isti taj Liverpool je osvojio Ligu prvaka. Imali smo odlične pripremne rezultate, no život te nauči da se puno toga mora poklopiti. Ako nešto želiš osvojiti mora se puno toga poklopiti, pripreme su samo jedan djelić tog mozaika. Glava je ipak najvažnija od svega, moraš se znati kontrolirati u cijelom tom procesu nogometne igre, a mi smo poletjeli - dodao je Vrančić, a istaknuo je i još jednu bitnu stvar za svaku momčad – atmosferu.
- Već prvih dana boravka ovdje osjetio sam da je atmosfera stvarno top, kako između igrača, tako i u komunikaciji sa stručnim stožerom. Osobno sam se dobro adaptirao, od svlačionice do treninga atmosfera je na visokoj razini, nemam baš niti jednu zamjerku. S kime sam se zbližio? Ma, svi su igrači odreda sjajni momci, od Selahija, Vučkića... Evo, Pavlović mi je bio cimer u Sloveniji, pravi je dečko također, još je i smiješan, ha, ha...Dobro smo društvo, to ponekad zna biti od pomoći na terenu, da ne kažem presudno - zakjučio je Vrančić.