Nogometaši Rijeke neodlučenim su ishodom završili dvoboj protiv Gorice (0:0). U susretu punom dinamike, trke i taktičke discipline na obje strane jedino su falili pogoci kao dokaz da su i Rijeka, ali i trenutno posljednjeplasirana turopoljska momčad, na putu da ih i iduće sezone gledamo u duelima na prvoligaškim travnjacima.
Dvije su osnovne stvari bitno promijenjene kod Rijeke u odnosu na polusezonu za zaborav. Iako je ostalo još gotovo tri tjedna priprema do prvog ligaškog dvoboja i gostovanja Bijelih na Gradskom vrtu, već je sada vidljivo da Jakirovićevi puleni u svojim nogama imaju puno više trkačke moći i da će se teško dogoditi susret kakvih je bilo prošle jeseni, a u kojima je Rijeka već polovicom drugog dijela disala na “škrge”. Fizička sprema nešto je s čime ova nova momčad ne bi trebala imati problema, baš kao ni s taktičkom disciplinom.
U gotovo dva odigrana sata, redizajnirana, igre i rezultata gladna momčad Gorice pod vodstvom Željka Sopića uspjela je samo jednom iskoristiti nepažnju Bijelih i zaprijetiti na nepostavljenu obranu domaćina s manjkom igrača u posljednjoj liniji. Ono na čemu Jakirović i njegovi pomoćnici još svakako trebaju raditi jest taj taktički dio, posebice na postavljenu i zgusnutu obranu protivnika. Rijeka je i u ovom dvoboju relativno teško dolazila do prilika, no iako ih je imala barem duplo više od protivnika, realizacija je izostala.
S obzirom na to da je malo vjerojatno da će do početka nastavka prvenstva na Rujevicu “sletjeti” igrač koji bi u vrhu napada postao automatsko pojačanje i garantirao barem dvoznamenkasti broj golova do kraja sezone (a takvog je igrača Rijeka dosad uvijek imala u svojim redovima u posljednjih deset sezona), Jakirović će se morati okrenuti unutarnjim rezervama, a svoj učinak za očekivanu berbu bodova i popravljanje dojma svoj će doprinos svakako morati dati i ofenzivni veznjaci, te krilni igrači poput Nike Jankovića, Alena Halilovića, Adriana Libera, Maria Vrančića, Princea Ampema ili Antonija Marina. U toj priči bio bi i Nais Djouahra da nije ozlijedio zadnju ložu i pitanje je koliko će tjedana biti izvan treninga.
Odlaskom napadača Harisa Vučkića na Tajland, a u odnosu na prvi dio sezone, u Rijeci je ostao svega jedan igrač koji je postigao više od jednog pogotka, a ujedno je i prvi strijelac momčadi. Naravno, riječ je o mladom Matiji Friganu, 19-godišnjem napadaču i mladom reprezentativcu Hrvatske, za kojeg već sada ne manjka konkretnog višemilijunskog interesa od strane brojnih stranih klubova koji bi ga već ove zime rado vidjeli u svojim redovima.
Osim na poziciji klasičnog napadača, Frigan se odlično snalazi i na poziciji krilnog napadača, a baš na tom mjestu je igrao i u dvoboju protiv Gorice. Osim nevjerojatne radne etike, trke i silne želje koju iskazuje, Frigan ima i tu moć da iz drugog plana ili iz “ničega” stvori veliku šansu sebi ili suigračima, a dobro se snalazi i u situacijama “jedan na jedan”. Bila to centralna špica ili krilna pozicija, Frigan je svakako jedan od igrača, bez obzira na njegovu mladost i relativno neiskustvo, na koje će Jakirović ozbiljno računati u potrazi za golovima i koji bi, bez obzira na poziciju na kojoj igra, mogao biti udarna riječka napadačka “igla”.
Po prvi puta od prve minute u vrhu napada protiv Gorice priliku je dobio i Marco Djuričin. Ovaj 30-godišnji Austrijanac, koji barata i hrvatskim jezikom, stigao je krajem ljeta kao instant pojačanje u vršku napada nakon što je Rijeka već loše krenula u prvenstvo i ispala u kvalifikacijama Konferencijske lige. Na njegovu žalost, ozlijedio se gotovo već po dolasku na Rujevicu i dosad je za Rijeku skupio svega 181 minutu i nastupao u svega 5 od 13 mogućih utakmica, a u njima nije imao golgeterskog učinka.
Gledajući ga kroz te minute i u onih posljednjih 60 odigranih protiv Gorice, nesumnjivo se vidi da se radi o igraču koji se zna postaviti, zadržati loptu, ali iz nekog razloga ulazi u mali broj prilika. Koliko je to do njega, odnosno, do suigrača, pokazat će vrijeme, ali Djuričinu sigurno nedostaje minuta u igri kako bi pokazao sve ono što zna i može. No, i ove je pripreme zbog ozljede i bolesti bio nekoliko dana izvan stroja, pa je pitanje koliko će spreman dočekati početak prvenstva.
Jorgea Obregona u petak zbog sitne ozljede nije bilo u zapisniku, ovaj snažni Kolumbijac trebao je odlaskom Josipa Drmića u Dinamo ove sezone postati prvi riječki napadač, sve je išlo ka tome, osim onog najbitnijeg, a to je njegova forma. Nije se tako činilo početkom prvenstva, upravo je Obregon glavom na asistenciju Ampema po svom ulasku u igru Rijeci donio tri boda u prvom kolu prvenstva, Tadićeva Rijeka je tada minimalno (0:1) svladala Šibenik na Šubićevcu. Nakon toga, u preostalih 13 odigranih susreta (u kojima je uglavnom ulazio s klupe) i 299 minuta provedenih na terenu, to mu nije pošlo za nogom. Rijeka i dalje čeka “pravog” Obregona, onog kojeg je kupila i koji ju je oduševio igrama u Varaždinu, no osim par bljeskova riječka publika takvog Obregona još nije vidjela i pravo je pitanje koliko će mu i Jakirović dati prilike s obzirom na sve jaču konkurenciju u vrhu napada.
Tinejdžer Niko Gajzler, ujedno i najbolji strijelac juniorske Prve lige, koju je Rijeka završila kao jesenski prvak, proveo je neko vrijeme na pripremama s prvom momčadi, no s obzirom na njegovu mladost i neiskustvo za očekivati je da (još uvijek) neće ozbiljnije participirati u prvoj momčadi.
Konačno, i Deni Jurić je doveden kako bi pojačao konkurenciju u napadu, a nije na odmet i činjenica da ga je baš Jakirović htio u svojim redovima. Deni Jurić iz Šibenika svakako bi bio pojačanje za ovu Rijeku, no iza njega je polusezona u Gorici u kojoj je postigao svega jedan pogodak u 13 odigranih susreta, dok je sezonu ranije “potratio” u vrlo jakoj konkurenciji kao napadač Dinama skupivši ukupno 971 minutu u sezoni u kojoj je postigao dva pogotka, a imao je i dvije asistencije.