Rijekin akumulator je procurio i danas je jedino pitanje može li skupiti energije za još dva kruga u finalu Kupa s Modrima. Naslov prvaka otišao je u nepovrat. Utakmica u Varaždinu je novu potvrdu kako je borba za titulu bila daleko teži teret na leđima Bijelih nego što su htjeli priznati, djelovali su prazni, nemoćni, kad su napadali to je bilo kao da glavnom pokušavaju probiti zid.
Rijeka je u nokdaunu i zanimljivo će biti vidjeti može li sve to zaboraviti te u srijedu igrati pravi nogomet. U baroknom gradu od njega nije bilo ni naznaka. To je klasična posljedica emocionalne potrošenosti i razočaranja, više nego fizičkog umora jer nisu tijekom proljeća imali osobito puno utakmica. Tempo je uglavnom bio - jedan nastup tjedno.
Željko Sopić nije predao utakmicu zato što je startao s pričuvama jer vjerovao je da će se sve rješavati u drugom dijelu kad je uveo neke od vedeta koje je čuvao za Dinamo. Kup je prioritet i to nije skrivao još od poraza od Modrih koji je dao odgovor kome ide ligaška kruna.
Ako je momčad u pozitivnom tonusu, tada i drugoplanci znaju zablistati i odigrati odlično, ali kad juri nizbrdo jedino najbolji eventualno mogu zaustaviti negativan trend. Kao dodatak sami su poklonili Varaždinu prva dva gola i doveli su u nervozu. Iako im je pogodak Jankovića dao naznake nade to nije bio njihov dan. Fruk, Pjaca, Ivanović... ništa nisu popravili.
Domagoj Drožđek nakon Hajduka srušio je još jednu momčad u bijelom, s dva pogotka apsolutno je prvo ime ogleda. To su bile golčine. Varaždin je bio discipliniran i dobro organiziran, a Drožđek je donio nagradu za rad cijele ekipe. Imaju dobre šanse ispuniti cilj i završiti sezonu na šestom mjestu. Iako je Zelenika u dva navrata izvrsno obranio, nije imao previše posla što također govori o zbivanjima na terenu.
Rijeka je dugo igrala bez primljenog pogotka iz igre, imala seriju od devet pobjeda, no sve je puklo u ključnim trenucima. Naznake da bi moglo biti tako vidjele su u nekim susretima koje je dobila, ali je skromno igrala. Bez kvalitetne izvedbe može se ponekad gurati, ali to nikad ne traje drugo.
U tri utakmice s Lokomotivom, Dinamom i Varaždinom realnost je pokucala na vrata. Pritom su s Modrima čak i dobro igrali, dok su u ostala dva nastupa bili blijedi poput krede. Od priča da Rijeka igra najljepši nogomet nije ostalo ništa. Osam primljenih pogotka u ta tri ogleda pokazatelj je da bi za njih idealno bilo kad bi sezona sada završila. Ali na kraju se biju bitke za trofeje.
Na Maksimiru u tekućem prvenstvu nisu pokazali gotovo ništa, iako su u drugom nastupu bili blizu bodu, koliko su u stanju dati u srijedu? Ima li Sopić metodu kojom će ih podignuti? Ili će igrači samo ponovno proigrati kad vide da se dijeli trofej?