‘Oni su i Dinamo imali u ‘klinču‘, ali bilo tko da dođe na Rujevicu, mi uvijek očekujemo pobjedu‘

U kontekstu pričuvnih igrača, odnosno, igrača s klupe koji su u 2024. godini Rijeci donijeli tu prijeko potrebnu širinu svojim ulascima uslijed ozljeda i suspenzija nominalnih prvotimaca, svakako treba podcrtati i ime riječkog Slovenca, veznjaka Dejana Petroviča. Ovaj 26-godišnji igrač, koji se Rijeci pridružio ljetos, na početku sezone, konačno je počeo i na terenu pokazivati zašto je svojevremeno bio i slovenski reprezentativac, te zašto je iz slabašnog slovenskog Aluminija direktno potpisao ugovor za bečki Rapid.

Nažalost, posljednje dvije godine njegove karijere obilježile su ozljede, prvo ona teška u Austriji, gdje su stradali ligamenti koljena, a onda je gotovo odmah po dolasku u Rijeku zaradio tešku rupturu mišića, od koje se oporavljao praktički do prosinca prošle godine. Vjerujemo da je i on jedva čekao dvoboj protiv Varaždina, u kojem je konačno i premijerno bio u prvoj postavi Rijeke, iako je već u ovogodišnjim dvobojima svojim ulascima s klupe nerijetko znao donijeti dodatnu dimenziju i dinamiku u igru Rijeke. Riječkim navijačima još uvijek je u friškom sjećanju i ona nogometna “sekvenca” u kišom natopljenoj Gorici, gdje su upravo on i Pjaca doslovce “plivali” za loptu pri vodstvu Rijeke od 2:0, možda je to scena koja i najbolje opisuje duh ove momčadi i snagu ove Rijeke.

Petrovič se, pak, s osmijehom na licu osvrnuo upravo na Varaždin.

- Je, bio je mi je to prvi start u HNL-u. Teška utakmica je to bila, možda i teža nego što smo očekivali, no iz dva prekida smo to riješili i na kraju je to super završilo po nas. Naravno da sam sretan zbog tog debija u početnoj postavi, možda je došao malo kasnije nego što sam se nadao i očekivao, ali znamo zašto je tome tako. Odigrao sam nešto, na kraju moram biti zadovoljan - kazao je skromni Petrovič.

U tom poluvremenu koje je dobio igrao je na poziciji koja mu definitivno nije prirodna.

- Tako je, zbog kartona i ozljeda nije to bila pozicija na kojoj sam ranije češće igrao, no moram kazati da sam dao sve od sebe, pokušao iskoristiti priliku za pomoći momčadi, zadovoljiti trenera, navijače i klub. Jesam li ja zadovoljan tim i ostalim nastupima? Poslije tolike pauze koju sam imao normalno je da se polako vraćam u formu, a imam i sve više minuta na terenu, ulazim u igru, ne mogu biti nezadovoljan. Mislim da sve ide baš onako kako treba - dodao je Petrovič.

Napokon je sasvim – zdrav.

- Istina, hvala Bogu, sada je to sve iza mene, bilo je tu svega, zadnjih godinu-dvije definitivno nisu bile moje. Koliko je to sve teško psihički podnijeti? Normalno da to nije lako, najteži je onaj trenutak kad saznaš koliko ćeš vremena biti “out”, možda mi je bilo još teže kada sam došao u Rijeku, novu sredinu i novi klub. Imao sam silnu želju dokazati se, početi kako treba, a onda se opet dogodila teška ozljeda. No, sve je to dio sporta, moraš to prihvatiti i trenirati da se što prije vratiš na teren, nema tu čarobnog štapića. Uostalom, nema mi druge, ha, ha - dodao je riječki veznjak.

Riječanima slijedi Osijek na Rujevici u još jednom derbiju pred rasprodanim riječkim tribinama.

- Bilo tko da dođe na Rujevicu, mi uvijek očekujemo pobjedu. No, vidjeli smo i gore kod njih da su kompaktna dobra momčad, vidjeli smo i kako su Dinamo imali u “klinču” i da mogu svakome uzeti bodove i pobijediti. Nema dvojbe da nas čeka još jedna teška utakmica, ali takva će biti svaka do kraja sezone. Kad si prvi, svatko te želi pobijediti. Nema više laganih utakmica za nas - objasnio je slovenski internacionalac u riječkom dresu.

Njegova želja do kraja sezone posve je jasna.

- Ma, naravno, kad si prvi, onda svakako tu želiš i ostati. Na početku sezone očekivanja nisu bila takva, no rasli smo i rastemo iz utakmice u utakmicu i tako i gledamo na sve to. Svaka prva iduća je najvažnija, a na kraju se nadamo najboljem mogućem rezultatu. Tu je, naravno, i kup-natjecanje, sve je moguće.

Atmosfera u svlačionici, uz sinergiju momčadi i tribina, odnosno, navijača, najveći je riječki adut ove sezone. Riječkim dečkima ništa nije poklonjeno, za svaku su pobjedu “rudarili”. Ova Rijeka definitivno ima ono – nešto.

- Atmosfera u svlačionici je fenomenalna, zbog toga mislim i da jesmo tu gdje jesmo. Za svaku momčad je to iznimno bitno, svaki od tih momaka me je po dolasku toplo dočekao. Ma, nemam baš ništa loše reći po tom pitanju, kako za klub, tako i za grad. Stvarno je sve super. Družimo se svi međusobno, imamo i zajednička druženja, stvarno smo svi kao jedan. Tko mi je cimer? Čabraja, ali i on i ja smo bili dosta ozlijeđeni, pa se i to često mijenjalo, ha, ha. Kako je on? Ima još nekakvih sitnih problema, no mislim da će se i on brzo vratiti - podvukao je uvijek simpatični i skromni Petrovič.