Robert Palikuča više nije zaposlenik HNK Rijeke, najnovija je to vijest s Rujevice. Donedavni generalni menadžer za sport, nakon što je otišao trener Dragan Tadić i nakon što ista sudbina zasigurno uskoro čeka i Fausta Budicina, "platio" je svojom glavom kao jedna od odgovornih osoba trenutno nimalo zavidnog stanja u kojem se Rijeka nalazi.
Riječki brod ušao je odavno u nemirne vode, meteorološke karte "prevedene" na sportske neuspjehe kluba s Rujevice pokazuju već i pravu neveru koja se spustila na Kvarner. Novi prvoligaš Varaždin zasluženom je pobjedom otkinuo je još koju "trulu" dasku s trupa broda, odnosno kluba koji sve više tone, toliko duboko da je gotovo dotaknuo samo dno prvoligaške ljestvice.
Da nam je netko rekao da će baš Rijeka, ili još više Osijek, nakon sedam odigranih kola biti ovdje gdje trenutno jesu, vjerojatno bi mu kupili kartu u jednom smjeru za kakvu ustanovu, no trenutno stanje u Osijeku nije nešto što treba tješiti Rijeku.
Da je voda doslovno počela ulaziti u sve dijelove broda, bilo je jasno kada je nakon utakmice nekolicina navijača glasno počela vikati prema svečanoj loži u kojoj je sjedio donedavni menadžer za sport sa svojim pomoćnikom Antoninijem Čulinom. Riječi definitivno nećemo prenositi, dovoljno je reći i da je interventna policija na tribinama bila u statusu pripravnosti bude li zatrebala tjelesna zaštita čovjeku u kojeg je predsjednik Damir Mišković imao puno povjerenje, ali kojem je na kraju presudio posljednji prijelazni rok u kojem je dovedeno čak devet novih igrača od kojih je svega Mateo Pavlović postao standardni član udarne postave Bijelih.
Klub se javnosti obratio putem priopćenja u kojem se doznaje da je Palikuča, nakon još jednog rezultatskog i igračkog debakla na Rujevici, sam podnio ostavku na mjesto generalnog menadžera za sport, a u okviru te funkcije je obavljao i funkciju sportskog direktora. Uprava je na kraju prihvatila ostavku čovjeka koji je u lipnju prošle godine na toj funkciji naslijedio Ivana Mancea.
– Želim se zahvaliti svima u klubu, od predsjednika Damira Miškovića i Upravi do svih zaposlenika na ukazanom povjerenju. Odluka o odlasku iz kluba bila je isključivo moja, a uvjetovana je rezultatima koji su bili ispod renomea kluba kao što je Rijeka. Došli smo u situaciju kada smjena trenera nije donijela željeni učinak na prvu momčad i rezulate i moj odlazak je nova mjera kojom želim pomoći da se ova situacija preokrene. Rijeci želim puno sreće i uspjeha u nastavku sezone, rekao je Robert Palikuča za klupske stranice u svom oproštajnom govoru.
Ostavka koju su neki zazivali i znatno ranije, upirući prstom u Palikuču kao najodgovorniju osobu za loše rezultate (kao posljedicu loše odrađenog prijelaznog roka) i općenito narušenu atmosferu na Rujevici došla je kao posljedica kompletnog stanja u klubu kojeg Rijeka u posljednjem desetljeću ne pamti.
Kakva će biti ostavština Hrvata rođenog u Njemačkoj gdje je i izgradio nogometno ime, pokazat će vrijeme, no loši rezultati i loše komunicirana, ponekad za prosječnog navijača i upitna, sportska politika kojom se stvorio veliki disbalans u momčadi, Palikuču su trenutno stajali posla, a tek će se vidjeti kolike će i kakve posljedice to ostaviti na Rijeku.
Jedno je sigurno, Rijeka u posljednjih deset godina nikada nije bila na ovako niskim rezultatskim granama, u osam službenih susreta upisana je tek jedna pobjeda uz čak pet poraza, niti neke igrački znatno slabije momčadi Bijelih nisu bile ovoliko neuspješne u skupljanju bodova na početku sezone. Jasno je da sve to ne može biti krivica jednog čovjeka, svoj teret ove krize Rijeke "na riječki pogon" svakako snose i treneri koji su od prvog dana priprema bili uz momčad, Dragan Tadić i Fausto Budicin. Nitko riječki dvojac nije "natjerao" da preuzmu momčad u stvaranju i usade joj "novi" život, stvore novu momčad spremnu za najveće domete uz elan, disciplinu, trku i sve one ostale važne nogometne parametre koji na kraju budu presudni u ukupnom rezultatu, ne amnestira ih niti činjenica što nikada nisu bili prvi izbor za trenersku stolicu i što je to klub nevješto pokušao predstaviti drugačije. Bez obzira na to što Palikuča nije uspio dovesti novog Josipa Drmića, i bez obzira na to što se dolazak klasičnog desnog beka čekao više od dva i pol mjeseca da bi se na kraju pronašlo rješenje ispred osječkih vrata, (od početka prvog dana priprema) ova momčad, uz sve njene nedostatke, a očito ih ima mnogo, naprosto kvalitetom nije zaslužila da joj se cijela nogometna javnost ruga i da ju se "šutira" na posljednjem mjestu prvoligaške ljestvice.
Kako neslužbeno doznajemo, Antonini Čulina, donedavni pomoćnik Palikuče, i nekadašnji igrač Bijelih, ostao je zaposlenik Rujevice. Bez obzira tko se bude bavio zadnjim danima prijelaznog roka koji u Hrvatskoj ističe 31.kolovoza, kao i onog zimskog koji će tek doći, imat će jako težak zadatak. Gotovo jednako težak kao što će ga imati novi trener koji će od momčadi koja danas izgleda, uz dužne isprike pojedincima, kao amaterska ekipa koja se "skupila" za termin kakvog lokalnog travnjaka, morati napraviti prije svega momčad, a onda uvelike podići razinu trke i forme, kako igračima koji su tu već duži period, tako i redom svima onima koji su od ovog ljeta odlučili profesionalni nogomet igrati u Rijeci.
Sigurni smo da to dobro zna i predsjednik Damir Mišković kao prvi među jednakima u klubu koji je posljednjih deset godina bio sinonim za lijepu, uspješnu priču i uzdizanje HNK Rijeke iz blata ispodprosječnosti koje je, opterećena silnom besparicom, bila dotaknula. Ako je trebalo napraviti krug, Rijeka je to početkom ove sezone napravila. Jedina je dobra stvar što se u prvoligaškom nogometu i danima koji su ispred neke nove Rijeke teško može niže od aktualne pozicije. Vrijeme je za uspon prema gore, u svakom smislu, na svim razinama, počevši od terena na kojem navijači, daleko najbolji "igrač" Rijeke od početka sezone, žele gledati Rijeku na koju su navikli.
Borbenu, agresivnu, s jasnim vizijama igre, napadačkim nogometom i visokim tempom koji je sve do lani krasio gotovo sve momčadi Bijelih i sakrivanjem onih nedostataka koje svaka momčad ima. Znakovito je da je upravo Alen Grgić, donedavno nominalno treći desni bek Osijeka, u susretu protiv Varaždina pokazao više motoričnosti, znanja i želje za klub protiv kojeg se do "jučer" borio od velike većine igrača Rijeke koji su praktički od prvog dana na pripremama Bijelih. Je li to bilo samo do Palikuče, ili na Rujevici postoje još neki problemi koji još uvijek nisu riješeni, saznat će se uskoro.
OKVIR 1
Antonio Frigan, Rijeka je uz tebe
Uoči izlaska na teren u susretu protiv Varaždina nogometaši Bijelih ovog su puta imali posebnu poruku za Antonia Frigana, mladog vratara Rijeke i brata blizanca napadača Matije Frigana. Rutinski operativni zahvat prije nekog vremena pretvorio se u borbu za život, no srećom dani inducirane kome i najgoreg su iza Antonia i njegove obitelji. Ono što sada predstoji je dugotrajni oporavak u kojem Antonio neće biti sam. Upravo je to i pisalo na poruci koju su igrači nosili uoči prvog sučevog zvižduka: "Antonio Frigan, Rijeka je uz tebe!"