Sergej Jakirović (46) godinama je isti. Dobrog raspoloženja, jasne vizije, vrlo izravan. Što su sjajne odlike za trenera. S Jakirovićem čelni ljudi kluba, kao i igrači koje vodi, uvijek znaju na čemu su, jer mu nije problem reći ono što misli.
Kada je koncem studenog prošle godine dolazio na Rujevicu mnogi su bili stava da ga čeka "krvav" i jako neizvjestan posao, jer je "Rijeka u evidentnom padu koji će teško biti zaustavljen". Međutim, Jakiroviću to nije bio problem. U mjesec i pol dana snimio je stanje u svlačionici, vidio tko može, a tko ne može pratiti zahtjeve koje ima, te je 15 igrača dobilo "ispisnicu".
Danas mu svi priznaju da je napravio sjajan posao. Pet pobjeda i samo jedan poraz u sedam utakmica. Rijeka je pod njegovim vodstvom u sedam proljetnih osvojila više bodova nego u 17 jesenskih kola.
Kad ste dolazili, je li četvrto mjesto i vjerojatni plasman u Europu bilo nešto što je predsjednik Damir Mišković stavio ispred vas?
- Nikako nije imperativ bilo četvrto mjesto, nego što prije izaći iz opasne zone. Sjetite se da smo na proljeće startali s tri gostovanja - Osijek, Šibenik i Hajduk - što nam je dodatno otežavalo posao, posebno kad se sjetite da smo u zimskoj stanci promijenili veliki broj igrača. Naravno, kako su došli dobri rezultati tako rastu i naše ambicije. Iz tadašnje perspektive rekao sam ljudima u klubu da bi plasman u Europu bio ravan osvajanju naslova prvaka. Morali smo standardizirati momčad, imali smo puno mladih igrača koje je trebalo pretvoriti u standardne. Na sve to dodajte i jedno veliko razočaranje koje se osjećalo u klubu nakon što su jesenski rezultati bili daleko ispod očekivanja.
Svjedočili smo velikoj "čistki" nakon vašeg dolaska na Rujevicu? Je li to bio Miškovićev plan, ili ste vi na tome inzistirali?
- Mišković mi je u razgovorima odmah rekao da imam odriješene ruke za sve što mislim da treba napraviti. Naravno, sve to se moralo raditi u dogovoru s klubom, jer su ti igrači imali ugovore, pa je trebalo pregovarati, naći najbolje rješenje za sve. Na sreću, napravili smo te raskide na odličan način, a i mnogim smo igračima pomogli u traženju nove sredine. Tako da nije bilo velikih potresa u klubu.
Ušli ste u povijest kao prvi hrvatski trener koji se "zahvalio" Alenu Haliloviću, igraču kojem se predviđala zvjezdana karijera i koji je na Rujevicu došao u statusu zvijezde?
- Ispadam kao nekakav krivac, jer sam se zahvalio Haliloviću. Pazite, već na startu priprema rekao sam mu što se očekujem od njega. Današnji nogomet zahtijeva maksimalno davanje i odricanje, stavljanje u službu momčadi, jer samo maksimalno spreman igrač može odgovoriti zahtjevima ne bih rekao mojim, nego zahtjevima današnjeg nogometa. Nakon mjesec i pol dana Halilović me nije uvjerio da će biti ono zbog čega je doveden - a doveden je da bude prvi igrač momčadi - pa je moja procjena bila da je rastanak najbolji za sve. Rekao sam mu izravno u lice zašto mislim da on teško može biti igrač koji će u Rijeci prihvatiti ulogu koja nije glavna i Alen se s tim složio. Ne dvojim da smo povukli dobar potez.
Što je bilo s Mateom Pavlovićem, koji je godinama igrao u francuskoj prvoj ligi, a ispalo je da nije za Rijeku?
- Matea nisam ni vidio, to je bila odluka kluba koji se s njim razišao i prije mog dolaska.
Jesu li sad u svlačionici igrači po vašem guštu?
- Jesu, jer da netko ne slijedi ono što ja kao trener tražim, taj sigurno ne bi bio u svlačionici. Dečki imaju odlične radne navike, mladi su, željeni rada i napretka, te je to momčad koja može samo rasti. Na utakmicama se vide obrisi onoga što od njih očekujem, a to su dobri temelji da momčad u sljedećih nekoliko mjeseci nastavi rasti, stabilizira se do kraja i počne igrati nogomet kakav po svom talentu može igrati u kontinuitetu.
Na ljeto vas čega novo slaganje momčadi. Znamo da su svi igrači u "izlogu"?
- Na ljeto me čeka još jedna doselekcija i tome se veselim, to mi je uvijek drag izazov. Uvjeren sam da ćemo dodatno podići kvalitetu momčadi, već imamo nekoliko igrača debelo podcrtanih kao igrače koje želimo vidjeti na Rujevici i koje vidim kao pojačanja. Naravno da sam svjestan da ćemo Frigana, Hodžu i još neke igrače teško zadržati, ali to je sudbina trenera i to ne vidim kao problem.
Frigan je skoro otišao u zimi?
- Dinamo ga je jako želio, željeli su ga i neki inozemni klubovi, a još uvijek je opcija odlaska u MLS koji i dalje ima otvoren prijelazni rok. Frigan je veliki potencijal, po meni neupitno igrač za Lige petice, nije ga Dinamo slučajno želio dovesti. Frigan je uz sve to karakteran dečko, koji je odmah prihvatio činjenicu da je ostao u klubu i to ga nije nimalo omelo da nastavi odlično raditi i napredovati. Frigan sa svakom utakmicom raste i uvjeren sam da će na ljeto njegova vrijednost biti još veća nego što je sada.
Frigan je baš vaš tip igrača?
- Tako je. Mlad je, željan rada i napretka, moderan jer ima brzinu, igra u oba smjera, stalno grize, voli duel igru, a aktivan je svih 90 minuta, uvijek je opasnost za suparnika. Takvog igrača svi treneri vole.
Vi posebno volite Niku Jankovića?
- Njega je na Rujevici dočekao poseban pritisak, jer je stigao iz Zrinjskog pa je ispalo kao da sam ga doveo. Ako ćemo tako gledati, onda sam ja doveo sve igrače koji su ove zime došli u Rijeku. Janković je došao jer se tako dogodilo, a kad su me njegovi menadžeri kontaktirali, rekao sam im da bi Janković bio pravi igrač za Rijeku, ali da mene izuzmu iz te priče, jer nisam želio u Zrinjskom rastavljati momčad koju sam prije toga dugo sastavljao. Tamo sam napravio "mašinu", posebno za BiH uvjete, a Janković je tamo bio važan kotačić. Moderan je igrač, radi presing, jak je na lopti, može napraviti višak, zabiti iz daljine, a nadam se da će mu dva gola u Puli dodatno podići samopouzdanje i da će nastaviti rasti.
Spomenuli ste Zrinjski, kako ste tamo napravili tu "mašinu" koja se prošle sezone poigrala s ostatkom lige?
- Kad sam u zimi došao Zrinjski je bio šesti, pun igrača s dobrim karijerama, ali očito više ne tako gladnima i željnima novih izazova. Kad sam sve to snimio, rekao sam ljudima u klubu da za osvajanje trofeja moramo bitno promijeniti svlačionicu i napuniti je mladim i perspektivnim igračima. Tako smo napravili, otišlo je 15 igrača, a 15 novih došlo. Mnogi su navijači bili ljuti, jer na proljeće nismo izborili Europu, tvrdili su da uništavam klub, da dovodim drugoligaške igrače. Deset od tih 15 novih igrača bili su mladi dečki s kojima sam dobio što sam želio i tako je krenuo veliki projekt Zrinjskog koji je i danas iznimno uspješan.
Mnogi su u Hrvatskoj vaš odlazak u Zrinjski bili protumačili kao korak unazad?
- Nikada to nisam gledao tako niti ću to ikada gledati na takav način. Ako mi klub predoči projekt koji je zanimljiv, sigurno ću ga prihvatiti, gdje god on bio. Znao sam da je Zrinjski klub koji teži naslovima i osjetio da ću tamo imati podlogu za napraviti igru kakvu želim, da ću moći napraviti iskorak. Mene samo to zanima kod odabira kluba. Za mene se prije odlaska u Zrinjski govorilo da sam tranzicijski trener da znam napadati samo iz bloka. U Zrinjskom smo u svim utakmicama imali i po 70 posto posjeda lopte, obrambene "bedeme" s druge strane pa smo ih kroz igru probijali. Puno smo golova davali nakon osam ili deset dodavanja, kreirajući situacije za gol.
Koji je sustav igre kojeg doživljavate kao vaš omiljeni?
- Recimo da je 4-2-3-1 temelj mog gledanja na nogomet, ali nemam nikakav problem ni s drugim sustavima, ovisno o tome kakvu momčad imam u svlačionici ili protiv koga igram. Trener se mora prilagoditi profilu igrača koje ima, posebno zato što mi u HNL-u nemamo financijska sredstva da dovodimo igrače baš po svom ukusu. Htio bih još naglasiti da je moj stav kako je danas tranzicijski nogomet onaj koji dominira u svijetu. Tko nije sposoban raditi brzu tranziciju u oba smjera teško se može nadati nečemu na ozbiljnim utakmicama.
Što se dogodilo između vas i Dinama u siječnju prošle godine? Zašto tada niste došli u Maksimir kao trener?
- Mi smo tada sve bili dogovorili. Međutim, dogodile su se neke stvari zbog kojih transfer nije bio realiziran. Navijači Zrinjskog bili su jako ljuti na klub, tražili su da ostanem kako bi osvojili naslov koji je Zrinjski čekao od 2018. Zbog svega toga sam i ja bio na vagi, nekako nije bilo korektno da odem bez da sam posao napravio do kraja i tak osam odlučio ostati.
Nije vas poljuljao takav rasplet?
- Nije, ali baš ni najmanje. Ljudi u Zrinjskom su mislili da će me to poremetiti, ali rekao sam im da mogu mirno spavati, jer ponudu Dinama sam imao, želio sam je prihvatiti, ali čim sam odlučio ostati za mene je opet postojao samo Zrinjski. Tako je i bilo.
Je li vam žao zbog toga?
Nimalo mi nije žao. Donio sam odluku koja je bila ispravna, osvojio naslov, odlično sa Zrinjskom igrao u Europi, a jedino mi je žao što nismo uspjeli ući u skupinu Konferencijske lige, a imali smo je minutu prije kraja produžetka u Bratislavi. Po svemu prikazanom bili smo zaslužili jesen u Europi.
Dinamo vam prije godinu dana u zimi nije bio suđen, ali Rijeka ove zime jest. Što se u međuvremenu promijenilo?
- Dvije su stvari bile ključne. Jedna je "nezgoda" koja mi se dogodila na jednoj utakmici, koja nema nikakve veze s nogometom. Druga je činjenica da sam već dvije godine bio odvojen od obitelji i da mi je to ipak bilo previše. Djeca odrastaju, želio sam i njima i obitelji biti bliže.
"Nezgoda" je bila vaš fizički obračun s nekim gledateljima. Kako je do toga uopće došlo?
- Organizacija utakmice bila je katastrofalna i svaki je gledatelj mogao doći gdje je htio. Tako su neki došli do mene i napali me, a ja sam instinktivno reagirao i obranio se kako sam u tom trenutku smatrao nužnim. E sad, poslije se pojavi video te nemile scene pa postane viralan, a ti obilježen, to je nešto drugo. Nažalost, to se dogodilo, kasnije to izglađeno, a s malo više pameti i pažnje možda se to moglo izbjeći, ali situacija je bila jako napeta.
Jeste li se uplašili da će vam taj incident obilježiti trenersku karijeru?
- Nisam se bojao, jer sam znao da nisam ništa bio kriv. Bio sam samo čovjek koji se branio od napada.
Zrinjski ovaj put nije pravio probleme?
- Napravili smo u Mostaru velike stvari, postavili neke rekorde koji bi mogli godinama trajati i mislim da je bio idealan trenutak da krenem dalje, jer Zrinjski je bio toliko jak i stabilan da je mogao bez problema istrpjeti promjenu trenera.
Rijeka vas je i ranije zvala na Rujevicu?
- Bio je ovo treći poziv. Prethodna dva nisu se mogla izrealizirati, jer nije bilo prilike, ali ovaj je i sretan sam zbog toga. Na Rujevici je užitak raditi i meni i igračima, jer je klub odlično posložen, a uvjeti za rad su izvanredni.
Što je vama kao treneru prioritet na Rujevici, razvijati igrače ili biti pri vrhu?
- Prioritet mi je i jedno i drugo. Međutim, za mene nema sumnji kako je razvoj mladih igrača prioritet za opstanak kluba, jer mladi igrači donose transfere od kojih živi Rijeka, od kojih živi i HNL. Mislim da je to svima jasno, a meni je to apsolutno jasno. Moja je trenerska dužnost mladim igračima dati maksimalan prostor i ako su oni "tu negdje" s nekim starijima, trebam im otvoriti prostor. Zato igrači poput Frigana, Hodže, Galešića, Libera trebaju imati maksimalnu minutažu, koju pak moraju zaslužiti radom i kvalitetom. Naravno da s druge strane i s tim mladima trebam napraviti sve što je moguće da budemo u vrhu.
To je lakše reći nego ostvariti?
- Toga sam svjestan, ali kako će Rijeka živjeti ako ne prodaje igrače? Otvaranje šanse mladim igračima je i najbolji način da podigneš kvalitetu rada u omladinskom pogonu, jer će tamo svi vidjeti da im se isplati raditi, jer će biti prepoznati i dobit će priliku.
Dobro, što je vaš cilj u sljedećoj sezoni?
- Kad sam dolazio rekao sam predsjedniku Miškoviću da se vidim kao trener koji se bori za trofeje. I da se Rijeka kao klub mora boriti za trofeje. Napokon, u dvije godine sam u Zrinjskom samo pobjeđivao, naviknut sam na pobjede. Međutim, to ne može poništiti našu orijentaciju da forsiramo mlade i da ih pretvorimo u igrače koji su sposobni osvajati trofeje. Frigan, Hodža ili Galešić sposobni su osvajati trofeje, jer imaju kvalitetu, a mladost im daje dodatnu energiju i motiv. Neće nitko zbog mladih igrača gubiti utakmice, to je glupost. Mladi će dati svoje, stariji će to dati na svoj način, a dobro posložena simbioza starih i mladih donijet će rezultat.
Vi ćete na ljeto ostati bez nekolicine tih mladih, pa ćete opet morati ispočetka krenuti?
- Rekao sam da na to računam i da se toga ne bojim. Od tih ćemo mladića zaraditi novac kojeg onda treba pametno investirati. ima mladih igrača, samo ih treba prepoznati i dati im šansu na pravi način.