To se zove senzacija. Baš ona prava, čudesna. Hrvatski dragovoljac je pobijedio Rijeku s 2:1, zaustavio je Neveru s Kvarnera na putu prema preuzimanju prvog mjesta. Tko je to mogao očekivati? Gotovo nestvarna priča. Svi znamo da je HD doveo trenera iz Rijeke Dragana Tadića, da su stigli nogometaši riječkog kluba, da je Hrvatski dragovoljac nazvan - Rijeka 2.
Ma, i da nema te povezanosti društva iz Sigeta s Riječanima, opet je razlika u kvaliteti bila ogromna, Zagrepčani su na dnu ljestvice, brod koji se zove "ostanak u HNL-u" izgleda da im je davno otplovio. A Rijeka je bila u sjajnoj situaciji nakon ulaska u finale Kupa, trebala je samo doći u Ulicu Pjesnika i uzeti tri boda, da jest, sad bi s vrha gledala sve ostale. A onda, šok, Tadićeva momčad riječke ambicije pretvorila je u prah i pepeo.
- Nadam se da nismo uništili želju Rijeke da postane prvak, da nećemo baš mi biti ti koji će ih koštati titule. Moji dečki su u nedjelju odigrali fenomenalnu utakmicu. Mladi su, bili su motivirani. Rijeka je stigla naklon zahtjevne utakmice u polufinalu kupa, to naravno ne umanjuje našu pobjedu - kazao nam je trener Hrvatskog dragovoljca Dragan Tadić
Kako mu je? Tadić je rođeni Riječanin, igrao je za Rijeku, prije dolaska u HD bio je trener u riječkom klubu... Kao da je svojoj obitelji zabio nož u leđa?
- Znate kako sam se osjećao nakon utakmice? Nisam cijelu noć spavao! Eto, baš tako... Znam da su prije utakmice kolale priče da je utakmica riješena, da ćemo pustiti Rijeci ako bude trebalo. Sve su to naravno bile besmislice. Mi smo u nedjelju pokazali - dostojanstvo.
Trener koji je ostvario veliku pobjedu, kaže bez ustezanja.
- Da, definitivno, ja bih htio da Rijeka postane prvak! Nemam tu što kriti. Rijeka je moj klub, rođen sam u Rijeci, igrao sam za Rijeku, bio sam trener. Imao sam čast podići pehar na Poljudu kad smo osvojili finale Kupa. Jako je čudan osjećaj kad kao trener druge momčadi zaustaviš svoj klub koji se bori za naslov. No, profesionalac sam, bavim se tim poslom. Kakav bih ja to bio čovjek da svim srcem nisam pripremao svoju momčad za pobjedu? Što sam trebao kazati svojim dečkima da ne igraju dobro?
A što će se dogoditi ako ove vaše trenerske avanture nakon kraja ovog prvenstva, opet se vratite kao trener u Rijeku? A Rijeci će baš ti bodovi koje ste iz uzeli budu nedostajali za naslov?
- Put nogometnih trenera vrluda od danas do sutra. Ne znam što će se dogoditi drugi tjedan, a ne što će biti za dva-tri mjeseca.
Je li vas nakon vaš pobjede netko nazvao iz Rijeke? Je li netko iz kluba bio ljut, bijesan na vas?
- Ne, nitko me iz Rijeke nije nazvao. Bio sam nakon utakmice s Goranom Tomićem, mi imamo super korektan odnos. Normalno da mu je bilo jako teško jer je Rijeka izgubila. Mogu ga razumjeti. On je odličan trener, ali jasno je da ga je ovaj poraz jako zabolio. No, Rijeka je još uvijek u igri za prvaka. Cijela priča na vrhu ljestvice je u dva-tri boda. Ova naša utakmica odigrana u nedjelju je bjelodani dokaz da se ne mogu gledati samo utakmice između "velike četvorke". Niti jednoj od tih velikih momčadi nije lako igrati protiv nikoga, niti protiv nas, Istre 1961, Slavena Belupa, Šibenika, Gorice, Lokomotive... U HNL-u, nije floskula, zaista svatko može pobijediti svakoga, ne sjećam se da je ikad bilo tako. Eto, kad smo mi u pitanju, do konca prvenstva svakome možemo biti nagazna mina. Svi će još kiksati, i Dinamo, Rijeka, Hajduk, Osijek...
Sanjate li još uvijek da možete ostati u HNL-u?
- Normalno je da se nadamo. Moramo se nadati. Realno, osigurati ostanak će biti jako teško. Od prvog dana sam rekao igračima da moramo gledati i igrati utakmicu po utakmicu. Jasno, kad pogledamo ljestvicu, odmah nam je muka. No, mi ćemo svaku utakmicu do kraja igrati kao da je finale. Finale nečega... Kao da nam je zadnja. Uostalom, mi smo na proljeće svaku utakmicu bili konkurentni. Padali smo na nekim detaljima, recimo protiv nas je dosuđeno šest jedanaesteraca u pet utakmica. Držim da je to čisti danak neiskustvu. Samo je neiskustvo u pitanju, ništa drugo. Ali i dalje živimo u nadi - zaključio je Tadić.
Komentari (0)
Komentiraj