Priča o tome da bi Rijeka uskoro trebala imati novog vlasnika vrti se u nogometnim krugovima već 10-ak dana. Najveći dio tih "provjerenih" priča ide u smjeru da je klub sigurno prodan, te da se samo još "peglaju" završne sitnice ugovora. Manji dio ih ipak tvrdi da vlasnik Damir Mišković još uvijek nije prodao klub, ali da nikad nije bio bliži prodaji. Spominju se Amerikanci i Nijemci. Kako god, priča o promjeni vlasnika kluba s Rujevice itekako je ozbiljna, a trebala bi se rasplesti u sljedećih nekoliko tjedana, a najviše nekoliko mjeseci...
Rijekin vlasnik i predsjednik Damir Mišković već godinama nije skrivao da je često bio u pregovorima s određenim grupacijama koje bi bile spremne kupiti klub. "Uvijek ću podržati projekt snažne Rijeke. Moja je realnost da ne mogu osigurati klubu budžet veći od 15 milijuna eura, što u hrvatskim okvirima nije dovoljno za osvajanje naslova, a u europskim ni izbliza ne jamči redovito igranje u nekoj od skupina. Pojavi li se netko tko može osigurati budžet od 20 ili 30 milijuna eura, naravno da ću s njim ozbiljno sjesti za stol i vidjeti što nudi."
Tako je Mišković govorio prije otprilike pet godina. I tako razmišlja danas, jer samo on zna koliko je teško iz godine u godinu popuniti budžet kluba s Rujevice koji trenutačno iznosi između 14 i 15 milijuna eura. Mišković iza sebe nema nikoga, on je taj koji praktički sam financira klub, što je iznimno iscrpljujući proces.
Mišković je u međuvremenu imao nekoliko vrlo ozbiljnih kupaca. Navodno se s jednim engleskim fondom razišao samo zbog pandemije uzrokovane COVID-om. Daleko je u pregovorima bio odmakao s jednim ruskim milijarderom, ali posao nije bio dogovoren. Imao je Rijekin vlasnik i pregršt sastanaka u Dubaiju, te u SAD-u, gdje postoji niz fondova koji izraženo traže europske nogometne klubove koji su na prodaju. Neki su od njih "pročešljali" financijske izvještaje Rijeke, neki su bili i vrlo zadovoljni s onim što su vidjeli, ali do posla nije došlo.
Zašto bi sada priča bila drugačija, odnosno zašto bi mogla završiti s dogovorenim poslom? Razloga je nekoliko, a tri se ističu više od ostalih.
Prije je činjenica da je Grad napokon prihvatio projekt izgradnje nove Kantride, koja bi trebala izgledati spektakularno, donijela više navijača, automatski i više prohoda kako od ulaznica, tako i od sponzora. Novim vlasnicima bi se tamo zasigurno otvorio i određeni prostor za izvannogometne zarade.
Drugi Rijekin adut koji prije nije bio toliko uvjerljiv je snaga nogometne škole. Na Rujevici su posljednjih godina izrasli talenti poput Frigana, Galešića, braće Smolčić, Hodže... Tamo postoje izvrsni uvjeti za rad s djecom, a očito je Mišković nakon dosta godina na pravi način posložio pogon, te su rezultati itekako vidljivi.
Treći Miškovićev adut u pregovorima je aktualna momčad u kojoj postoji niska igrača koji bi na tržištu mogli imati jako dobru cijenu (Labrović, Smolčić, Galešić, Radeljić, Goda, Hodža, Selahi, Janković, Fruk, Pašalić, Pjaca, Ivanović...). Novi bi vlasnik tako dobio iznimno perspektivnu i već dokazanu svlačionicu, koja bi s nekoliko pojačanja mogla napraviti veliki iskorak, kako u HNL-u, tako i u Europi.
Mišković o mogućoj prodaji Rijeke nije želio dublje razgovarati.
- Prodaja kluba? U posljednjih pet godina imao sam pregršt razgovora, a još sam uvijek vlasnik kluba - kratko je poručio.
I to je istina zbog koje je nužan veliki oprez kad je prodaja Rijeke u pitanju. Koliko god se činilo da Mišković nikad nije bio bliže prodaji...