Jutro nakon izgubljenog finala ništa lakše navijačima Rijeke nije sjeo "poraz" u finalu Kupa odigranom na Poljudu. I taj poraz na terenu je sasvim zaslužen, u utakmici koju bi Hajduk, s obzirom na prikazanu igru Bijelih dobio i s 11, a ne 10 igrača na terenu, ovo finale kao da je bio presjek ovog proljeća Rijeke u kojem su vrlo dobre ili odlične utakmice (Osijek u Kupu, Hajduk u prvenstvu) bile iznimka koje su potvrdile pravilo da ova Rijeka ima ozbiljnih problema u igri, kadru i psihološkom pristupu.
Više je bolio poraz i razočaranje u vlastite ljubimce, u vlastiti klub koji je, iako je bio nominalno domaćin, "zaslužio" da se uoči derbija čuju čak dvije cijele pjesme i 49 sekundi treće koja je naprasno prekinuta kako bi je zamijenio podobniji, pokoj mu duši, Vinko Coce. Da se na plus 30 stupnjeva užarenog splitskog asfalta "domaćinima" servira topla voda i vrući sok u takozvanom navijačkom korneru, a "gostujućih" 27.000 navijača uživa u hladnoj pivi i svim ostalim blagodatima moderne civilizacije.
Split je danima bio spreman za feštu, sve se "urotilo" da Rabuzin do idućeg finala grije splitsku rivu i brojne "štekate", Rijeka je u četvrtak baš u svemu imala – sporednu ulogu. Ispada da su na kraju tri tisuće navijača Rijeke, što je svakako najbrojnije gostovanje navijača Bijelih u povijesti kada je Split u pitanju, ispali – neželjeni statisti u filmu režiserskog tima Hajduka, a otprilike je takva bila i igra Rijeke na terenu.
Nije Rijeka izgubila susret zato što je od 41. minute, nakon što je već gubila 2:1, ostala na terenu s igračem manje jer je Hrvoje Smolčić svoj "brod" neoprezno i pomalo naivno ostavio bez kormilara, jer osim pogotka Drmića Rijeka do tada nije pokazala gotovo ništa, a prerani odlazak kapetana pod tuš je samo je šanse Rijeke za preokret sveo na puku teoriju. Silna je bila želja i emocija kod Smolčića da se od Bijelog dresa oprosti kao kapetan s trofejem, na kraju ga je to koštalo debakla bez obzira na to što je sudac Jović u oba navrata možda mogao i drugačije dosuditi, posebice kod prvog žutog kartona kojeg je Smolčić zaradio zbog prigovora. Sam kapetan je dan nakon susreta na svom Instagram profilu dao znakovitu izjavu.
- Želio bih se ispričati svim navijačima Rijeke na "neinteligentnom" potezu koji nas je udaljio od trofeja, posebno Armadi. Svjestan sam kakvu sam grešku napravio i imam potrebu svima se javno ispričati! Vjerujem da su svi svjesni da su u finalu emocije jako velike, isto kao i želja za pobjedom. U svemu tome sam očito želio previše i to nas je na kraju koštalo. Prihvaćam krivicu i ne bježim od nje, ali se moram osvrnuti na dva žuta kartona koja sam dobio, kazao je Smolčić i nastavio dalje referirati svoj stav.
- Prvi žuti karton zaradio sam zbog prigovora sucu Joviću, finale je strast i emocija s kojim se mora znati nositi i sam sudac. Kapetan je taj koji mora stati ispred ekipe ako smatra da sudac "zakida" njegovu momčad, isto sam to napravio i ja te radi prvog prigovora dobio taj žuti karton i to po meni nije opravdano! Mislim da sudac nije imao respekt prema meni kao kapetanu, jer vjerujem da se u sličnoj situaciji našao neki drugi kapetan poput Ademija, Škorića, Kalinića ili Livaje da bi to završilo na usmenoj opomeni. U toj situaciji rekao sam sudcu "mene ne moraš poštivati, ali ovaj grb hoćeš", nakon čega sam dobio taj karton. Drugu opomenu također smatram neopravdanom, jer to nije intenzitet da bi jedan igrač nakon tog povlačenja i tog starta završio finale! Na snimci se vidi da je Livaja mene prvi povukao za dres i stvorio prednost ispred mene, te sam i ja refleksno povukao njega i time završio svoj nastup, a samim time uvelike otežao ekipi! Nažalost, to nije utjeha ni opravdanje jer je na kraju Hajduk osvojio taj trofej. Nažalost uz sve ovo to nije bio naš dan, nismo bili pravi i Hajduk je zasluženo pobijedio i na tome im sportski čestitam, kazao je kapetan Smolčić, između ostalog, u svom priopćenju. Iskrenom, ogoljenom od svih novinarskih uljepšavanja, ljudskom, kapetanskom.
I doista, dalo bi se, kako smo već spomenuli, raspravljati oko oba (pre)strogo dosuđena kartona, no rasprave u jednom nema – Rijeka u finalu, bez obzira na sve, nije bila dostojan protivnik, bio je to friško "opiturani" brod koji je bordo bojom dresa samo pokušao sakriti sve nedostatke i "ruzinu" koja je izašla na vidjelo u najvažnijoj utakmici sezone. Osim toga, gard igrača Hajduka, čak i nakon primljenog pogotka, odavao je kako splitska momčad itekako više želi tu titulu nego momčad od koje većina prvotimaca više nikada neće zaigrati zajedno na terenu.
Ako je nešto jučer bilo na nivou, gotovo savršenom, onda su to bile rijeke navijača Rijeke koje su se tijekom četvrtka slijevale prema Splitu. Preko tri tisuće ljudi uputilo se u radni dan prema Splitu, a brodu "Marko Polo", u organizaciji kluba navijača Armada do Splita je trebalo gotovo 15 sati. Tisuću ljudi šarolikog raspona godina bilo je ujedinjeno u ljubavi prema klubu i gradu, pjevalo se i navijalo, kako i na pučini prekrasnog nam Jadranskog mora, tako i podno Marjana, na Poljudu. Rijetko kada tamo gostujući navijači ostave značajniji trag, no Rijeka je i u tome uspjela.
Mogli su na kraju riječki navijači ispasti istinske "legende" i vratiti se u Rijeku tužni, ali ponosni na svoje izdanje koje je bilo nemjerljivo bolje nego primjerice izdanje na terenu njihovih ljubimaca, no onda se, tamo negdje tri minute prije isteka regularnog dijela susreta dogodio – blackout.
Do tada je sve proteklo bez ijednog incidenta i uz uobičajeno navijačko nadmudrivanje, no onda je iz redova najvatrenijih pristaša Rijeke krenula – vatra. I to u doslovnom smislu, tri baklje poletjele su prema svečanoj loži, deblji kraj ni krive ni dužne izvukle su dugogodišnja klupska djelatnica Sandra Nešić i Snježana Mišković, supruga predsjednika HNK Rijeke.
Takvim scenama i incidentima nije mjesto na tribinama, na kraju je zbog nepromišljenih poteza nekolicine "navijača" bačena sjena na sve one dečke, djevojke, noniće, none i djecu, jer bilo ih je puno u riječkim dresovima, koji zaista jesu – Rijeka. Samo je visoka ograda i naknadni policijski kordon spriječio potencijalnu katastrofu i sukob nakon posljednjeg sučevog zvižduka, brojniji navijači Hajduka iskoristili su gužvu koja je nastala da bi sada oni Armadu "počastili" letećim bakljama. Ružne su to bile slike za kraj još jedne sezone Rijeke koje su se "vrtjele" do dugo u noć.
I Goranu Tomiću sigurno su ostale neke slike u glavi nakon što je izgubio i svoje drugo finale kao trener, i on mora preuzeti svoj dio odgovornosti za još jedan podbačaj u najvažnijem trenutku sezone. Ovu Rijeku čeka ozbiljan remont, Bijeli brod već je uplovio u remontno brodogradilište, a upućeni iz struke kažu da će tu biti dosta posla, gotovo pola "udarne" posade je već otišlo, bez pozdrava.
Komentari (0)
Komentiraj