Htjeli to oni sebi sami priznati ili ne, ova Sopićeva Rijeka u svemu postaje sve sličnija onoj Kekovoj, koja je u konačnici i osvojila povijesni naslov prvaka.
Kontekst priče je naravno potpuno drugačiji, Rijeka je prije te 2017. nekoliko sezona bila uvjerljivo drugi hrvatski klub s osvojenim trofejima (Kupom) i višestrukim iskustvom igranja grupne faze Europske lige, a o financijskom aspektu vrijednosti te momčadi, stvarane da napravi korak više i upiše se u povijest, ne treba niti govoriti.
Povijesni naslov prvaka bio je prijelomni trenutak za riječkog prvoligaša, koji je nakon toga doživio svojevrsni zaokret u poslovnoj i sportskoj politici, okrenuvši se više prema stvaranju vlastitih novih vrijednosti ili odgajanja mladih nogometaša, koji bi tek trebali postati vrijednost više.
Suprotno očekivanjima
U tom kontekstu aktualni rezultati Rijeke imaju još i veću, da ne kažemo “težu” vrijednost, posebice zato što to nitko od ove momčadi nije očekivao i ono što je još važnije - niti ne očekuje.
Ona Kekova Rijeka imala je golemu želju prekinuti izrazitu dominaciju Dinama, koji je u tim godinama bio “vječni prvak”, dok su i mnoge druge stvari izvan zelenog terena išle debelo u prilog klubu kojem je na čelu bio Zdravko Mamić. Izdržale su Kekove trupe sve nedaće i nepravde, neopravdano dosuđene crvene kartone i još gore kazne za iste, neopravdano poništene golove i još štošta toga zato jer su naprosto bili fizički, ali i psihički odlično pripremljeni i svjesni da u svojim nogama imaju priliku za nešto povijesno veliko.
U tome su u konačnici i superiorno uspjeli, iako je razlika nakon 36 odigranih kola bila svega dva boda (88 je osvojila Rijeka, 86 je imao Dinamo) u korist novog hrvatskog prvaka. Istina, imala je ta momčad svega dva poraza u sezoni, oba su se dogodila od zagrebačkih momčadi (Lokomotiva i Dinamo), no onaj protiv Dinama stigao je u posljednjem, potpuno rezultatski nebitnom kolu, u kojem su tisuće Riječanki i Riječana ne samo na jugu, već i na drugim dijelovima maksimirskog stadiona, došli proslaviti povijesni naslov prvaka i matematički osvojen pobjedom nad Cibalijom kolo ranije na mjesecima unaprijed rasprodanoj Rujevici i tek usput doživjeti sigurno najdraži poraz (2:5) u njihovim životima...
Uostalom, da su ti riječki dečki bili apsolutni vladari lige i nositelji kvalitete u Hrvatskoj pokazali su već nekoliko dana kasnije, kad je isti taj Dinamo uvjerljivo potučen (3:1) u finalu Kupa Hrvatske u Varaždinu, a Matjaž Kek još jednom pokazao zašto je bio obožavan, i dan-danas jest, u Rijeci i na Kvarneru.
Čak niti ta šampionska Rijeka nije u svoj proljetni nastavak sezone ušla toliko dobro kao što je to napravio Željko Sopić sa svojim mladim “monstrumima” i vojskom od nekoliko tisuća navijača koji stoje iza njih. Naime, Kekove trupe u prva su četiri kola proljetnog nastavka prvenstva upisale tri pobjede (Osijek, Inter, Lokomotiva) i jedan neodlučeni ishod s Hajdukom na Poljudu (1:1). Zanimljivo, i tog je puta Rijeka u prve četiri utakmice čak triput gostovala, jedino su Lokomotivu svladali na Rujevici.
Sopićevi puleni ušli su u nastavak prvenstva s četiri pobjede, odnosno, maksimalnim učinkom, od čega su opet tri pobjede upisane na gostovanjima (Gorica dvaput, Hajduk), dok su Istru svladali na rasprodanoj Rujevici.
Dodatna važnost
Ono što još više dodaje na važnosti kod aktualne momčadi je i činjenica da su dvije od te četiri utakmice pobijedili bez primljenog gola, što je uvijek dobra vijest (Istra i Gorica drugi put) uz gol-razliku 10:3, dok je 2017. ta gol-razlika iznosila 8:4 uz opasku da su na svakoj od te četiri primili pogodak.
Matjaž Kek te je godine s Rijekom osvojio nevjerojatnih 81,48 % osvojenih bodova uz 27 pobjeda, 7 neodlučenih rezultata i svega 2 poraza, no već je sada jasno da će se aktualna sezona, kada je naslov prvaka u pitanju, rasplesti s bitno manjim postotkom osvojenih bodova od ukupno mogućih, no aktualni Sopićev učinak od 70,37 % osvojenih bodova u 18 kola koliko je vodio Rijeku u HNL-u (11 pobjeda, 5 neodlučenih ishoda i 2 poraza) sasvim je dovoljan zalog da se riječki navijači s pravom nadaju čudu.
Ova Rijeka ima svoj ritam, svoju silnu energiju i karakter, koju je u nekoliko navrata već demonstrirala, posebice u nastavku sezone. Riječki dečki, u odnosu na prvi dio prvenstva, napravili su veliki korak tom pozitivnom drskošću i pobjedničkim gardom. Bude li na Rujevici pala i neugodna Lokomotiva, silna pozitivna energija i rijeka ljudi krenut će put Zagreba, odnosno, Maksimira, i pokušati zadati grogiranom protivniku možda ne konačni, ali svakako silno važni psihološki udarac.
No, kako bi i sami igrači rekli, “krenimo redom, utakmicu po utakmicu”. Prvo - Lokomotiva.