Rijeka ponovno buja. A ovoga je puta, odgovorno to tvrdimo, to bilo najteže potaknuti. U “eri Mišković” svakog se ljeta kretalo iznova, rušio bi se dio kostura jedne momčadi, ne bi li se sagradila neka nova. I uvijek je nekako to “klapalo”, uz veće ili manje oscilacije izlazilo se na kraj s brojnim izazovima. Kako domaćima, tako i onima sa strane. Igrale su se europske skupine, nemalo puta i atraktivno, za gledatelje uvijek dopadljivo. I onda je nekako stalo.
Brojni strahovi
Turobna jesen iznjedrila je brojne strahove, pisalo se, plelo i živjelo noćnu moru s prizvucima ispadanja iz lige. Bijele su majice odavale sliku svega, samo ne momčadi. Kulminacija je bila onih 2:7 s Dinamom, taman prije no što će sudac odsvirati kraj i dobar dio Modrih poslati u Katar. U ono najbolje vrijeme, sad već pomalo davne, šampionske 2017. godine, našao bi se na Dalićevom popisu možda i pokoji Riječanin, ali ona je utakmica, ako još nije, iz riječkog kuta morala biti zaboravljena.
Od Dinama do Dinama teče Rijekin put ozdravljenja. Roster je na zdravim nogama, provjetren metodom mača odrješitog Sergeja Jakirovića. Njegova kliješta zahvatila su i mnoga imena i prezimena. Tako se, primjerice, Alen Halilović trenutno nalazi na popisu s pokojim zvučnim imenom. Ima tamo i višestrukih europskih prvaka (Isco, Jese), donedavnih napadača Barcelone (Manaj), bivših Vatrenih (Vrsaljko, F. Bradarić). Svi oni uživaju status slobodnih igrača, ljudi koji traže nogometnog poslodavca.
Sigurne opcije
Mario Vrančić poslan je u FK Sarajevo, gdje je, nota bene, dočekan s laudama najjačeg igračkog imena koje je zaigralo u Premijer ligi susjedne BiH. Zanimljivo, baš je Vrančić bio strijelac u tom grozomornom porazu Bijelih na Rujevici. Onaj drugi, Gabriel Lunetta, sada uživa na privremenom radu u Südtirolu, ambicioznom talijanskom drugoligašu.
Na koncu, pogledamo li početni sastav Rijeke tog 13. studenoga, možda nam neće trebati niti svi prsti jedne ruke kojima bismo nabrojali sve one koji bi mogli istrčati na Maksimiru u dresu gostujućeg sastava nadolazeće nedjelje. Svakako, optirati valja na četiri sigurne opcije - vratara Labrovića, veznjake Selahija i Hodžu, te krilnu opasnost Ampema. Uzevši u obzir da su Vukčević, Grgić i Smolčić susret s Varaždinom gledali s klupe, a da bi se u špicu napada trebao vratiti Frigan umjesto Obregona, zasad ostanimo na toj četvorici zaslužnika za mjesto na braniku riječkih nogometnih interesa u sudaru s vodećom silom hrvatskog nogometa.
Ustaljivanje kadra riječkih Bijelih, naravno, nije se dogodilo slučajno. Sergej Jakirović istu je stvar napravio u Zrinjskom, s kojim je prošlog ljeta ostao na koračić udaljen od europskih skupina. U susjedstvu je njegov pristup označen avangardnim, a isto to moglo bi se kazati i za riječki slučaj. Rujevica je prodisala na prokušani recept s kojim se na Maksimir ide iznenaditi nominalno kud i kamo jačeg, kvalitativno superiornijeg protivnika.
Biti konkurentan u plavom domu podrazumijevat će jasne taktičke obrise i prije svega, kliničku preciznost kad je lopta u nogama Riječana.
Itekako su zaslužili
S gostujuće pobjede na Poljudu, koja je poput trampolina Jakirovićeve pulene vinula ovako visoko, trebalo bi i prepisati ponešto. Prije svega odlučnost da se brzo i (barem) jednako okomito, kada to bude moguće, krene prema vratima Labrovićevog kolege iz reprezentativne svlačionice, Dominika Livakovića. Baš bi zbog toga nastup Matije Frigana bio od vitalnog značenja za riječke ambicije. Ne treba zaboraviti akciju kod drugog gola Rijeke u Splitu. Friganovo spuštanje lopte prsima za Libera, odlazak poput šila na vrh peterca i onda ubojita egzekucija s igračem na sebi. Da je takva latentnost opet na Maksimiru...
Nije samo Frigan taj koji bi mogao biti gostujući X-faktor. Ključna bitka odvijat će se na sredini terena. Tamo gdje bi se mogao oprostiti Dinamov kapetan Arijan Ademi, bitku bi s gostujuće strane mogli voditi Selahi, Hodža i Banda. Potonji se, barem nama, nekako čini opcijom za početni sastav, makar - bit će Jakiroviću glavna dilema - on ili Niko Janković. S Jankovićem bi Rijeka svakako dobila na dubini i opcijama u napadačkom smislu, no dojma smo da Maksimir ovoga puta traži trojicu “razbijača” na duge staze.
Kako god završila riječka priča u metropoli ovog vikenda, i dalje će se o 2023. godini na Rujevici govoriti s pijetetom. Jakirovićevi dečki to su itekako zaslužili.