Pao je zastor i na ovogodišnje izdanje SuperSport HNL-a. U kontekstu nadolazećeg ljetnog prijelaznog roka, kao i činjenice da će trener Rijeke svakako krenuti u doselekciju momčadi, a da će sigurno ostati i bez nekoliko prvotimaca, statistički smo provjerili učinak kluba, odnosno, igrača u aktualnoj sezoni.
Zbog jesenskih je lutanja za Rijeku u ovoj sezoni nastupilo čak 44 igrača, najviše u ligi (druga po tom kriteriju je Gorica s 42 igrača), iako je njih čak 11 s tog popisa skupilo manje od 90 minuta provedenih na terenu, a “rekorder” je Matej Vuk, koji je u posljednjoj utakmici jesenskog dijela u onom teškom porazu protiv Dinama (2:7) upisao svoju prvu i posljednju minutu ove sezone za Rijeku, koja ga je nakon toga pustila u Istru 1961. Ostalih deset igrača koji, vremenski gledano, nisu uspjeli provesti jednu cijelu utakmicu na terenu za Rijeku ove sezone su posuđeni Lepinjica i Karrica, prodani Bristrić, juniori Gajzler, Simčić, Babić i Dujmović, Bristrić, dok iz aktualnog kadra tu spadaju ozlijeđeni Jurić i rekonvalescent Bogojević, te veznjak Mato Stanić, koji je nakon povratka s posudbe iz Varaždina skupio svega 34 službene HNL minute.
Kada su u pitanju igrači s najviše provedenih minuta na terenu, na prvom mjestu je uvjerljivo kapetan momčadi i vratar Nediljko Labrović, koji je branio u svih 36 kola ove sezone (3240 minuta), a ujedno je bio i jedan od najboljih pojedinaca Rijeke na terenu. Labrović je svoje kvalitete dokazao nebrojeno puta, posebice ovog proljeća, kada gotovo nije bilo utakmice u kojoj nije imao barem jedan odlično obranjeni “zicer”, a tome je dodao i čak tri obranjena jedanaesterca ove sezone, odnosno, čak 50% svih jedanaesteraca dosuđenih protiv Rijeke.
Nakon Labrovića, koji je jedini na terenu proveo preko 3000 minuta, slijedi još šest igrača koji imaju preko 2000 minuta i to redom Ampem s 2623 minute u 35 utakmica, Hodža s 2522 u 32 utakmice, Selahi s 2419 u 33 susreta, Vukčević s 2196 u 26 utakmica, Frigan s 2147 u 27 susreta, te Galešić s 2007 u 25 susreta u kojima je bio na terenu. Treba napomenuti i da su svoj kontinuitet igara imali i Marin, Janković, Dilaver, Veiga i Banda, no svi oni stigli su u Rijeku tek u zimskom prijelaznom roku.
Rijeka po prvi puta u Miškovićevoj eri nije završila sezonu s pozitivnom gol-razlikom, ostaje utjeha da je ona na pozitivnoj nuli (44:44), a po prvi put u tom razdoblju klub je završio i s više poraza (15) nego pobjeda (14) na svome kontu. Crna, tmurna jesen...
Naravno, najbolji strijelac Rijeke je Matija Frigan, ujedno i drugi strijelac lige s 14 postignutih pogodaka (gotovo trećina ukupnog broja!), od čega je čak 10 postigao u drugom dijelu sezone. Iza njega slijedi Ampem s 5 pogodaka, a prate ga Obregon, Marin i već zaboravljeni Vučkić s tri gola na kontu...
Prvi asistent Rijeke je Ganac Prince Ampem sa šest asistencija, dok ih Alen Grgić ima četiri. Sve u svemu, puno toga dobrog napravila je Rijeka proteklog proljeća i na koncu ostvarila glavni klupski cilj. Jesen neka ostane za pouke i učenje na vlastitim pogreškama koje se više nikad ne bi smjele ponoviti.