Široki roster ovosezonske Rijeke nešto je što se nije dogodilo samo od sebe, trener Željko Sopić, zajedno sa svojim stručnim stožerom, tijekom zimskih priprema napravio je, u odnosu na prvi dio aktualne sezone, veliki pomak naprijed kada je u pitanju širina riječkog kadra koji je kroz 2024. godinu veliki riječki forte. Iako je prema predsjedniku Damiru Miškoviću tijekom zimskog prijelaznog roka suptilno uputio zamolbu o proširenju kadra na određenim pozicijama, na kraju je iz unutarnjih rezervi, zajedno s ostankom Lindona Selahija te dolaskom Mirka Marića, dobio momčad koja je praktički poduplana na svakoj poziciji.
Prevaga iz drugog plana
Brojke to i potvrđuju, čak 20 igrača upisalo se kroz sve utakmice aktualne sezone u strijelce od čega je njih 16 to napravilo u SuperSport HNL-u dok su neki igrači iz drugog plana nerijetko bili igrači prevage. Svi navijači Rijeke itekako se dobro sjećaju pogodaka Obregona Gorici ili onog “razaranja” mreže i gola iz okreta na Poljudu, Lokomotiva, aktualni protivnik Bijelih, još uvijek pamti Brunu Bogojevića koji je sa svoja jedina dva ovosezonska ligaška pogotka najavio njezin debakl na Rujevici (u istoj utakmici jedan od svoja dva ligaška pogotka postigao je i Alen Grgić) dok su igrači s klupe i u posljednjoj utakmici dali svoj snažni impuls i “prelomili” susret s Goricom.
U odnosu na jesenski dio natjecanja, najveći dobitnik svakako je riječki Cannavaro iz najboljih dana, Stjepan Radeljić koji je prema SN ocjenama drugi najbolje ocijenjen igrač Rijeke, rekli bismo sasvim opravdano i zasluženo. Baš uoči gostovanja na Poljudu, krajem siječnja kada je Rijeka ujedno primila i posljednji gol iz igre (Pukštas) riječki dečki ostali su bez do tada, nominalno prvih stopera momčadi, ozlijeđenog Dilavera i kartoniranog Mitrovića. Kazao je tada Sopić kako nema straha i kako njegova momčad ima možda i najbolje stopere u ligi, a ta se izreka u konačnici pokazala apsolutno točnom.
U tom dvoboju, baš kao i u onom europskom protiv Lillea, stoperski par činili su mladi Niko Galešić i Radeljić koji gotovo bez greške igra svoje proljeće života. Za svoju visinu izrazito brz, s odličnim postavljanjem i čitanjem igre te nerijetkim iznošenjem lopte u protivničke polovice točnim dodavanjima, Radeljić je za mnoge postao najugodnije iznenađenje, no ne i za njegovog trenera. Ukazano povjerenje je, baš kao i mladi no sve iskusniji i sve bolji Galešić, objeručke iskoristio na uštrb iskusnog dvojca Mitrovića i Dilavera koji strpljivo svoje prilike čekaju s klupe i ulaze - po potrebi.
Dlaka u jajetu
Iako je o vodećoj momčadi lige, koja u posljednjih 16 utakmica, odnosno onih odigranih u kalendarskoj 2024. ima nevjerojatnih 15 pobjeda pomalo deplasirano tražiti “dlake u jajetu” odnosno svojevrsne igrače koji nisu više toliko u prvom planu, onda svakako treba spomenuti Franju Ivanovića. Ne zbog njegove želje, enormne energije koja je svaki put neupitna kada je god na terenu, više zbog činjenice da je zbog svoje golgeterske krize izgubio mjesto u početnoj postavi.
No, sigurni smo, vrijeme Franje Ivanovića tek dolazi, ono što je pokazao u prvom dijelu sezone, naročito na njezinom početku, vrijedno je svake pažnje, a tako je malo potrebno (čitaj, jedan pogodak) da se ponovo pokrene “lavina” ovog mladića kojem je možda, u konačnici, stavljen i (pre)veliki teret na leđa, napose u prvom dijelu sezone kada nije imao niti prave alternative (Obregon je bio daleko ispod svojih mogućnosti). Šteta, bio je tako blizu pogotka protiv Gorice u poziciji za koju se sam dobro izborio, no njegova energija i hitrina nešto su što će sigurno trebati Rijeci u bespoštednoj borbi za trofej, baš kao što će trebati i doprinos svakog riječkog pojedinca kolektivu na putu ka svetom cilju.
Niko Janković pak, iako je i dalje najbolji strijelac kluba ove sezone sa sedam ligaških pogodaka, još uvijek hvata svoju pravu formu nakon ozljede gležnja. Više od mjesec dana izbivao je s terena na kojeg se u posljednjim utakmicama pomalo vraćao, no konačno zdravi Janković svojom izrazitom motorikom, radnim navikama i igrom u oba smjera sigurno će dobiti priliku do kraja sezone pokazati da njegove brojke nisu puka slučajnost ili statistička pogreška. I njega bi, jedna asistencija ili jedan pogodak, što će sigurno doći, ponovo vinula na jesenske pozicije, a to znači ključne igrače Rijeke.
Neki igrači, poput Mome Yansanea, pa i Bande pali su u drugi plan u nastavku sezone, svatko iz nekih svojih razloga, no trener Sopić nedavno je kazao kako svi imaju isti tretman i kako će do kraja igrati samo oni najspremniji, najhrabriji i najodmorniji. Riječki “monstrumi”, suprotno svim očekivanjima i dalje su tu, s prvog mjesta gledaju na ostatak lige i nitko im ne može oduzeti predstojeću borbu da tu i - ostanu.