Darko Raić-Sudar, donedavni višegodišnji voditelj pulskog stadiona Aldo Drosina i član Izvršnog odbora HNS-a, prema svemu bi sudeći uskoro trebao postati novi sportski direktor Rijeke. Vijest je to koja iz samog kluba s “ove” strane Učke nije (još uvijek) službeno potvrđena, no nije niti demantirana, a poznato je da je odlaskom Roberta Palikuče u prvom dijelu sezone Srećko Juričić samo privremeno uskočio na tu funkciju čiji je formalni nositelj.
Brojni promašaji
Raić-Sudara, nekadašnjeg igrača Cibalije,Osijeka, Istre te nekoliko izraelskih klubova već su jednom htjeli u Rijeci, Goran Tomić ga je zvao za svog pomoćnika, no do realizacije tog posla nije došlo, sve upućuje da je ovaj put cijela stvar već dogovorena i da bi nekadašnji trener Istre, u kojoj je ostao živjeti i raditi nakon kraja profesionalne karijere, uskoro mogao postati stanovnik - Rijeke.
Nema sumnje da će Raić-Sudar ispred sebe imati jako veliki i odgovoran posao, posebice zbog toga što će biti formalno prvi nasljednik generalnog menadžera za sport, Palikuče, čija će se, prema svemu sudeći, neuspješna sportska politika koju je vodio, još godinama osjetiti na Rujevici, sve dok se (pre)veliki broj igrača koji je i dalje formalno vezan ugovorima za Bijele u potpunosti ne skine s platne liste ili ne raskinu vjernost rijeci. S nekoliko igrača Rijeka je uspjela postići dogovor, većina njih mogla bi se pojaviti na Kvarneru po isteku aktualne sezone, odnosno početku priprema za novu.
Brojni promašaji kod dovođenja igrača i nikad lošija polusezona naprosto se više nikad ne smije dogoditi na Rujevici želi li Rijeka i dalje ostati u samom vrhu hrvatskog nogometa i biti poželjna “udavača” brojnim igračima koji će svojim igrama na Kvarneru profitirati i na kraju se prodati u neku bolju ligu i financijski moćniji klub koji će im omogućiti još veći napredak u daljnjim karijerama. Nije to Rijeka napravila jednom kroz proteklo desetljeće, baš kao što je nerijetko u “život” vratila nekadašnje talente koji su se kroz europske putešestvije ili sjedenje na klupama nekamo izgubili, a u Rijeci su doživjeli možda i najbolje trenutke svojih karijera.
Sve ono po čemu je Rijeka bila prepoznatljiva kao klub proteklo desetljeće, palo je u vodu ljetnim prijelaznim rokom pod vodstvom Roberta Palikuće koji je, s obzirom na to da Rijeka nije niti imala formalno trenera od prvog dana priprema, preuzeo glavnu (dodali bismo i jedinu) ulogu kod akviziranja novih imena. I nije to “na papiru” izgledalo nimalo loše, veznjak Mario Vrančić i stoper Mateo Pavlović trebali su biti nositelji nove Rijeke, no igrači s pregršt inozemnog iskustva u Rijeku su, pa i u HNL, očito stigli s određenom dozom podcjenjivanja koja im se na kraju odbila od glavu, a Palikuču “promovirala” u bivšeg zaposlenika kluba... Što tek reći o povratku Alena Halilovića, nekadašnjeg wunderkinda za kojeg su se svojevremeno borili najveći europski klubovi da bi na kraju, nekoliko mjeseci nakon svog dolaska, i dalje bio potpuno nespreman za ozbiljan nogomet.
Dostojan nasljednik
Stvar je za Raić-Sudara, ako se “uhvati” nove funkcije, prilično jasna, treba napraviti većinu toga suprotno od pretposljednjeg prijelaznog roka. Da se razumijemo, Palikuča možda jest bio glavni operativac, ali sigurno nije glavni krivac za cjelokupnu situaciju, netko mu je dao odriješene ruke za to, kao i za, u najmanju ruku, nemušto medijsko izražavanje oko novog trenera, izbora istih, rastanka s nekim nogometnim legendama kluba, pa i općenite komunikacije na relaciji sportski direktor - trener. Na greškama se svakako treba učiti, teško da će uspješni predsjednik Mišković dvaput zaredom napraviti istu stvar.
Sergej Jakirović svojim je dolaskom na klupu i dosadašnjim sjajnim rezultatima itekako pokazao da zna svoj posao, baš kao što najbolje zna koji mu i kakvi igrači trebaju za ostvarivanje njegovih i klupskih ciljeva. Predsjednik Damir Mišković u nedavno završenom prijelaznom roku dao mu je maksimalnu slobodu oko procjene i odluka, svatko tko je došao praktički je u Rijeku došao uz “blagoslov” Profe.
Novi sportski direktor mogao bi imati jednaku obvezu i jasnu komunikaciju s glavnim trenerom oko želja i potreba, a već bi “sutra” mogao krenuti češljati tržište i tražiti alternativu za prvog napadača u novoj sezoni, prilično je jasno da Matija Frigan vjerojatno igra svoje posljednje mjesece za Bijele, a izvjesno je da će istekom sezone, posebice ako Jakirovićevi puleni nastave s ovakvim igrama i rezultatima, biti još milijunskih prodaja.
Princip kupi jeftino, prodaj skupo, oživi karijeru nekome i donesi svom klubu osjetnu financijsku “injekciju” prilično je dobro funkcionirao na Rujevici dok su Srećko Juričić i Ivan Mance bili glavni operativci sportske politike. S obzirom da je Rijeka, kao privatni klub u maloj državi i još manjoj nogometnoj ligi, osuđena prodavati najbolje igrače i iznova stvarati nove i podizati njihovu vrijednost, a sve za trajnu stabilnost i opstojnost kluba, prilično je jasno da Raić-Sudara na Rujevici čeka prilično zahtjevan posao u kojem klubu, sebi i navijačima mora pokazati i dokazati da će biti dostojna zamjena i nasljednik za već spomenuti dvojac iz “zlatnih” riječkih sezona.
Sve drugo naprosto nije razina - za Rijeku.