Rijeka je u Puli pokazala da je ranjiva. Sekvenca s Drosine mogla bi odrediti i bitku za titulu

U situaciji kada je Dinamo doživio težak poraz od Gorice, a Hajduk još teži od Osijeka, bod Riječana na gostovanju u Puli može se promotriti kao nagradni. Borba za HNL-titulu ove će sezone, kako se čini, biti neizvjesnija no ranijih sezona, i to iz posve novog kuta. Nije ovoga puta stvar u masovnom skupljanju bodova glavnih pretendenata na trofej, već upravo suprotno. Igra "chi fa meno" iliti, tko će manje, mogla bi u prvi plan gurnuti i neka nova imena. Gorica? Zašto ne. Koliko zaista vrijedi, moći će pokazati već sljedeće nedjelje na Rujevici.

Rijeka je Drosinu mogla preskočiti u prvih sat vremena igre, da se u nekoliko navrata nije događao pad koncentracije u ofenzivnom dijelu. Dva su boda ostala neubrana u Puli, gdje se za Bijele pokazao i ključni problem. Riječka je mladost, u trenucima kad je susret već bio u poodmakloj fazi, počela igrati bez njene prepoznatljivosti, zaštitnog znaka na krilima kojeg plovi kroz čitavu HNL-jesen.

Predvodnik maratona Rijeka i dalje može biti samo i jedino ako će pobjeđivati na teškim, takozvanim "malim" utakmicama. Drosina je bila test karakternog, dijela izdržljivosti i snage unutarnjih rezervi momčadi. Pokazalo se da su kadri riješiti svakoga u svojih sat vremena dominacije. A onda, ako se to ne dogodi, lako mogu upasti u probleme.

GORAN SEBELIC Cropix

David Catala napravio je jedino što je mogao, a to je recept i za svakog sljedećeg trenera koji će za protivnika imati Rijeku. Ako preživi sat vremena s aktivnim rezultatom, njegove se šanse za pozitivan rezultat uvelike multipliciraju. Vađenjem Pašalića i Pjace sredinom nastavka bilo je jasno da energija motora momčadi nije na optimalnoj razini. Oba krila izašla su i pod teretom neodrađenog posla pred suparničkim vratima, što je element važan za psihičku stabilnost, kako njih dvojice, tako i momčadi u cjelini.

Catalina postavka u završnoj trećini utakmice lako je Istri mogla donijeti i puni plijen, a to bi u konačnici moglo/trebalo zabrinuti i Sopića. Promjena formacije u 4-2-3-1 s Yansaneom i Ivanovićem koji se izmjenjuju na pozicijama špice i krila nije mu donijela mnogo protiv ekipe koja se spustila u fortifikaciju sazdanu od duplog, niskog bloka i hitrih bočnih igrača koji su vrebali na kontru.

Dakle, plan B ili izostanak istoga, ako stvari ne idu po planu na tim "malim" utakmicama Rijeku bi mogli odrediti u nastavku šampionske bitke. Iako je ona zapravo stvar inercije (sve dok ide, dobro je, a ako stane, nije tragedija), Rijeku se može i mora promatrati kao lidera prvenstva. Bude li, primjerice, na sljedećem "malom" gostovanju, onom kod Lokomotive u Kranjčevićevoj momentum opet pao nakon 60 minuta, bit će zanimljivo vidjeti hoće li postojati rješenje za odvesti utakmicu u željenom smjeru.