Riječani će ovu reprezentativnu pauzu - uživati. To su i zaslužili, nakon sjajnih igara u 2024. godini gdje su Sopićevi puleni upisali svega jedan poraz, i to onaj protiv Dinama iz jedanaesterca minutu prije isteka sudačke nadoknade Daria Bela u Maksimiru, prvoligaška ljestvica s punim pravom započinje s - Rijekom.
I dok su Bijeli još tamo na zimskoj pauzi “šutjeli i radili”, niti najmanje se ne opterećivali ikakvom borbom za prvaka, devet kola kasnije (deset u slučaju Rijeke i zaostale utakmice protiv Gorice) Riječani u posljednju četvrtinu do kraja ulaze s “pole positiona” s jednim potpuno drugačijim, pobjedničkim gardom kojeg su na neki način demonstrirali i u tom porazu.
Nisu klonuli duhom
Možda je taj poraz protiv Dinama, nakon što je momčad preko 90 minuta u bespoštednoj borbi na terenu držala “nulu” i najbolji pokazatelj karaktera ove momčadi. I bolje Rijeke na papiru nerijetko su na Maksimiru gubile i po nekoliko golova razlike još dok Armada i ostatak riječkih navijača ne bi niti ušli na južnu tribinu oronulog zdanja, ova je čak postigla i pogodak (opravdano poništen) i nakon nesmotrenosti Gode, u startovima koji su često znali biti okarakterizirani baš kao neki “soft touch” na kraju potpisala kapitulaciju.
Neke druge Rijeke, nakon takvih bi šokantnih poraza nerijetko postale “ponornice”, ova je stoički istrpjela kritiku na vlastiti račun, no bez pognute glave napustili su Maksimir, opravdano su zaradili i pljesak preko dvije tisuće riječkih navijača koji su ih ispratili u utrobu stadiona. Sam govor tijela igrača, koliko je god poraz bio šokantan, odavao je pak nakon susreta da nisu klonuli duhom niti željom da ove sezone igraju možda i glavnu ulogu u dugometražnom filmskom maratonu zvanom SuperSport HNL. Nakon tog poraza Sopićeva Rijeka nastavila je samo tamo gdje je stala, upisala je četiri pobjede zaredom (prolaz u Kupu protiv Rudeša i ligaške pobjede nad Varaždinom, Osijekom i Slavenom) s gol-razlikom od 7:0.
Danas, kada se kola do kraja prvenstva mogu nabrojati na prste dvije ruke, i nakon što je momčad s Kvarnera uvjerljivo prva po učinku u 2024. godini s osam ligaških pobjeda iz devet susreta (Rijeka 24, Dinamo 20, Lokomotiva 18, Hajduk 14 s utakmicom manje) valjda je jasno da ova sezona Bijelih nije slučajna, nije se samo “dogodila” već je ova Rijeka s pravom jedan od favorita za naslov.
Ništa se suštinski neće promijeniti u glavama riječkih igrača, Željka Sopića i njegova stručnog stožera u ovih posljednjih devet kola, Riječani ionako od dolaska zagrebačkog trenera na čelo struke “vrte” neki svoj film u kojem postoji - samo Rijeka.
Jasno su riječki dečki, još tamo krajem prošle godine, dok su imali šest bodova zaostatka za vodećim Hajdukom i svega bod više od Dinama, a koji je imao utakmicu manje, iskazivali svoje visoke ambicije, no znatno manje pompoznim izjavama i riječima negoli vrlo dobrom i odličnom igrom na terenima diljem Lijepe Naše.
Dok su se ostali kandidati za naslov borili s mnogim stvarima koje jesu vezane za nogomet, no ne za nogometne terene, Riječani su, poput vrijednog mrava, marljivo skupljali bodove i radili u - tišini.
Konačno, Rijeka ključeve prvenstva drži u svojim nogama. S prednošću od četiri, odnosno pet bodova u odnosu na konkurenciju koju u oba derbija dočekuje na sigurno rasprodanoj Rujevici (i ne samo u tim susretima!) Sopićevi će puleni imati priliku u izravnim dvobojima pokazati da su zaista oni ti koji će ove sezone na kraju biti - najbolji.
Od dojma se ne živi
Naravno, brojne zamke i prepreke kriju se i u ostalim dvobojima, Rijeka primjerice mora u goste čak pet puta, svaka će ta stepenica biti jako teška, posebice što se broj kola bude smanjivao.
Sve to Rijeci sigurno nije teret već ogromna prilika, izazov za mladost sa spojem nešto iskusnijih igrača da još jednom cijeloj Hrvatskoj pokažu da se do uspjeha može, da parafraziramo trenera Sopića, ako nikako drugačije onda - pošteno. Ako je to netko zaslužio svojim izvedbama i dojmom ove sezone, onda je to Rijeka. No, od dojma se ne živi...