Nogometašima Rijeke predstojeću nedjelju na putu do nova tri boda stajat će zagrebačka Lokomotiva, momčad koja je ove sezone, posebice ako se zna da su ih početkom iste napustila dva uvjerljivo najbolja igrača (Stojković i Kačavenda), uz Rijeku i najugodnije iznenađenje prvenstva.
Vodeću momčad prvenstva iznenađenjem se može smatrati samo u kontekstu i usporedbe aktualne i lanjske sezone, uvjerljivo najgore u eri predsjednika Miškovića, iako je trener Jakirović u konačnici izborio “sveti” cilj, europske kvalifikacije koje su prije godinu i pol dana, primjerice u eri Sersea Cosmija, bile toliko daleka premisa da su samo onim “najluđim” navijačima padale na pamet. Sve ono što je Rijeka radila prije, uključujući i aktualnu sezonu, nikako se ne može smatrati iznenađenjem, Rijeka je već više od desetljeća drugi najuspješniji hrvatski klub koji je jedini uspio prekinuti prvenstvenu dominaciju Dinama, a na dobrom je putu da to učini i ove godine.
Da bi u tome uspjela, momčad Željka Sopića nema prevelikog manevarskog prostora. Ne osvrćući se na aktualnu utakmicu Dinama u Varaždinu protiv istoimenog prvoligaša, Rijeka u Kranjčevićevoj jednostavno mora – pobijediti. Opet, nema tu govora o ikakvom “nabijanju” pritiska, nerealnog tereta očekivanja ili nečeg sličnog, naprosto je ova momčad to sposobna učiniti. Sjajna atmosfera unutar momčadi i neopisiva sinergija kluba i navijača, grada i HNK Rijeke, što potvrđuje i službeno najveći posjet otkako je stadiona na Rujevici, ovu Rijeku čine možda i snažnijom nego ikada, a manjak poštovanja ne samo dobrog dijela sportske javnosti, već i ponekih aktera iz jedinog protivnika za titulu, ovim momcima može biti samo dodatni poticaj, “jezičac na vagi” u njihovim glavama koje ovaj tjedan razmišljaju samo o – Lokomotivi.
Ulog sve veći i veći
Još su uvijek svježe scene iz Kranjčevićeve s početka mjeseca gdje su Riječani preko izabranika Silvija Čabraje golom Ivana Smolčića stigli do finala Kupa i dvostrukog “bonus šlagera” s Dinamom, u kojoj su domaći igrači prosvjedovali jer je gol pao iz kornera nakon akcije u kojoj je Art Smakaj, nenamjerno pogođen loptom, prvo pao, pa pogledao gdje je lopta otišla (a stigla je do Jankovića), a onda opet netragom “nestao”, odnosno, zalegao na travnjak. Ako bi se pričalo o poštenju, odnosno fair playu, Smakajeva pretjerana teatralnost, kojoj u nogometu ne bi trebalo biti mjesta, u konačnici je njegovu momčad koštala primljenog pogotka i poraza, nikako udarac Jankovića. Koliko su apsurdni vapaji nekih pojedinaca iz kluba s Kajzerice možda najbolje svjedoči i činjenica da je u istoj utakmici, odnosno, u njezinom prvom dijelu, omjer prekršaja bio 1:12. Na teret Rijeke.
Kako god, Lokomotiva je neosporno kvalitetna i kvalitetno vođena momčad, koja je i protiv Dinama nedavno imala dvije-tri izrazite prilike i teško je očekivati da ih neće imati protiv Rijeke, momčadi koja ih je jedina u potpunosti nadigrala ove kalendarske godine kad su na Rujevici stradali s visokih 4:0. Bruno Bogojević tada je briljirao s dva pogotka (uz strijelce Hodžu i Grgića), onaj u Kupu djelo je Ivana Smolčića, možda je stiglo vrijeme da i napadači protiv Lokomotive imaju svoj dan.
U prvom dijelu sezone Bijeli su još upisali i domaću, 2:1 pobjedu, dok je u prvom ligaškom ogledu, odigranom u studenom, bilo 1:1. Tuci je doveo domaćina u vodstvo, Fruk izjednačio, a iako je Rijeka i u tom dvoboju bila bolja momčad, svoju prednost u posjedu i prilikama (udarci 7-17, 3-7 u okvir gola) nije uspjela materijalizirati za tri boda. Lokomotiva hvata Europu, Rijeka naslov i desetu uzastopnu službenu pobjedu, uoči svibanjskog “dana D” ulog je sve veći i veći...