Rijeka ovo ne pamti godinama! Promjena trenera nije donijela ništa dobroga, stvari izgledaju sve lošije

Nogometaši Rijeke i nakon sedmog kola SuperSport HNL-a čekaju drugu ligašku pobjedu, a budu li riječki dečki, aktualni prvaci koji su već dobro kompromitirali vlastiti status ove sezone, nastavili igrati na razini kako su to činili na stadionu pored Bosuta (kao i u većini utakmica ove sezone), još bi se mogli načekati...

Trener Victor Sanchez naslijedio je Radomira Đalovića, koji je (pre)brzo potrošio kredite na klupi Riječana nakon fantastične prošle sezone. Sportska struka opravdano je zaključila da momčad nije na razini na kojoj je bila kad su joj u leđa gledale sve ostale hrvatske momčadi, a procjena je bila (očito) takva da Đalović to neće biti u stanju poboljšati.

Naravno da je lakše promijeniti trenera nego gotovo cijelu momčad, no da je Darko Raić-Sudar u kojem slučaju Harry Potter, sigurno bi, nakon završetka utakmice, u dobro mu znanim Vinkovcima, rado izvukao čarobni štapić i promijenio barem 15 igrača nekim drugima. Jer, onako kako je Rijeka izgubila utakmicu na kultnom stadionu, a naročito kako je odigrala drugo poluvrijeme nakon vodstva 2:1, spada u jedno od najlošijih izdanja momčadi Rijeke u novijoj povijesti, a neobjašnjivo loše obrambene reakcije pojedinaca podsjetile su na neka "blistava" izdanja u eri Sersea Cosmija, koji je od spasitelja u rekordno kratkom roku stigao do titule "klauna" ili, ako baš želite, i "pauna", istog onog s kojim je lakoćom uspoređivao i etiketirao neke pojedince svoje tadašnje momčadi.

Mogu se navijači samo nadati da je Rijeka nešto naučila na vlastitim pogreškama, nakon loše odrađenog ljetnog prijelaznog roka (jer sve do sada ide u tom smjeru), slično kao i početkom sezone 2022./23. i dovođenja velikog broja igrača koji su se u konačnici pokazali kao promašaji, Rijeka se ponovo nalazi na svojevrsnoj prekretnici i to s novim trenerom, koji je, za razliku od posljednja tri trenera (Jakirović, Sopić, Đalović), pokušao iz temelja promijeniti postulate riječke momčadi.

Primjerice, Ante Oreč je u dvoboju protiv Vukovara više igrao veznog ili krilnog igrača nego što je bio bek, pokazuje to i njegova statistika, ali i "heat mapa", koja pokazuje da je Oreč "kampirao" oko sredine i u protivničkoj polovici terena, a gotovo ga nije bilo oko vlastitog šesnaesterca.

S druge strane, Mladen Devetak nije imao toliko ofenzivnih sklonosti. Kad se jedan bek diže visoko, drugi ostaje iza i nominalno djeluje kao treći stoper, no srbijanskom internacionalcu te promjene očito nisu dobro legle. Doduše, Devetak niti pod Đalovićem nije sezonu započeo u najboljem svjetlu, njegova igra daleko je i od one prosječne koja je bila dovoljna za dvostruku krunu prošle sezone.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Dodamo li da je Devetak samo jedan od brojnih igrača Rijeke (glupo i bezobrazno bi bilo svaliti kompletnu krivicu na jednog igrača) koji je ove sezone daleko ispod razine na kojoj je bio prošle godine, onda je jasno da se pogriješilo i u nečem drugom osim u sportskoj politici dovođenja novih igrača. Nekom slabijem promatraču HNL zbivanja bilo bi nemoguće objasniti da je praktički ista momčad lani suvereno vladala hrvatskim terenima i uzela dvostruku krunu, jasno je da rješenje problema loše igre treba ponajviše tražiti upravo u njima – igračima.

Osim toga, igra s dva klasična napadača, koju Sanchez forsira (i u kojoj je jedan od njih Toni Fruk), u Rijeci nije viđena posljednjih nekoliko godina, momčad u takvoj formaciji često ima bitno drugačije linije kretanja i automatizme. Teško je preko noći usvojiti neke potpuno nove želje, pravo je pitanje je li Sanchez postupio ispravno kad je već gotovu, stvorenu momčad, koja je cijele ljetne pripreme "brusila" nešto sasvim drugo, u hodu krenuo mijenjati iz temelja, baš kao što je odlučio mijenjati i minutažu nekim igračima na kojima ova Rijeka počiva, poput Nike Jankovića, koji je u Vinkovcima premijerno u ovoj sezoni zaigrao i na desnoj strani ili, pak, Dejana Petroviča.

Jasno je da je Đalović s ovom momčadi, napose u aktualnoj sezoni, debelo "probio" limite izdržljivosti pojedinaca, koji su sigurno bili i preumorni, jasno je da Đalović nije vjerovao kako ima dovoljnu kvalitetnu širinu, pa samim time kadar igrača nije niti (pro)širio.

Igranje u Konferencijskoj ligi od nagrade bi mogao postati veliki teret ne prilagodi li se Sanchez onome što ima i trenerskom naslijeđu prethodnika. U krizi identiteta, pa i same igre, u kakvoj se Rijeka trenutačno nalazi, teško prolaze radikalne promjene u taktičkom smislu. Na Sanchezu je primarno da podigne mentalno poljuljanu momčad, vrati im vjeru u sebe i svoje sposobnosti, a tek onda inzistira na promjeni sustava iz kojeg se još ništa dobrog nije "rodilo" za Rijeku...

Jedan bod iz dva ligaška ogleda na tome su tragu, ne bude li se Sanchez barem dijelom prilagodio Rijeci i onome što je ostalo, a zimske pripreme iskoristi za potpunu transformaciju čeka ga duga, kišna, depresivna jesen u Rijeci s logičnim pitanjima koja se nameću sama od sebe bez obzira na to što je jasno kao dan da se Sanchezu mora dati i vremena – kojeg Rijeka jednostavno nema. Sanchez nema čarobni štapić, niti on nije Harry Potter...