Sergej Jakirović je daleka prošlost, reklo bi se - lanjski snijeg. Sve ono dobro što je učinio u očima riječkih navijača palo je u sjenu poteza koji ih je početkom tjedna, malo je reći, zgrozio. Dan nakon pobjede protiv Lokomotive, u sjajnom ozračju napustio je klub s Rujevice. Pričao je u ponedjeljak ujutro o taktici za Lille, a već u predvečerje stavio potpis na ugovor s Dinamom. Dva dana trajalo je zbrajanje i oduzimanje, a jednadžba se nekako svela na znak jednakosti taman prije polijetanja zrakoplova za Francusku.
Tada je sportski direktor Darko Raić Sudar potvrdio naše napise o tome da će momčad od petka biti u rukama Željka Sopića. Vagalo se, nesumnjivo, mnoga imena su bila "u bubnju", a dojučerašnji trener Gorice, arhitekt jednog od najvećih čuda otkako je HNL-a dobio je zeleno svjetlo i - slobodne ruke. To je ono što je u čitavoj priči opet potencijalno najvažnije. Sopić bi u rukama, baš poput svog prethodnika, trebao imati "i nož i pogaču", što bi u konačnici trebalo dati prostora za disanje i struci i igračima.
Kontinuitet je - tu
Izdvojimo, prije svega, jednu stvar. Može se Jakiroviću spočitnuti i ovo i ono, može mu se potez prebjega u Dinamo mjeriti kroz ove ili one leće naočala, ali napravio je nešto što će ostati Sopiću u amanet. Momčad je sređena, igrači koje je doveo već su se isprofilirali u kadru koji je posložen do granica stavljanja na "kopilota", što će biti posebno važno u Francuskoj. Darko Raić-Sudar i Radomir Đalović moći će tamo bez problema stisnuti "play" i utakmicu voditi kao da igraju Football Manager. Bit će to, iz riječkog kuta gledišta, dvoboj s Jakirovićevim potpisom. A kad na tu postavku dodamo novu dozu energije kroz fanatizam iskazanu na zadnjem treningu i samu važnost utakmice... Tu Rijeka ne može promašiti.
Važno je ono što dolazi iza Lillea, na Maksimiru i u riječkom uzvratu. Sopić je ove sezone s Goricom već remizirao u plavim dvorima, a taktička tabla s te utakmice zasigurno još nije duboko u njegovim ladicama. Naravno, Gorica i Rijeka nemaju gotovo ništa zajedničko - od fizionomije do naglašenosti ambicije da kod Dinama nešto uzmu - ali stvarima je s trenerskog ugla gotovo jednako lako pristupiti.
Baš bi se Sopić, sa svim svojim ljudskim i trenerskim kvalitetama koje posjeduje, uz naglašenu energičnost koja će se bez problema stopiti s riječkom mladosti, mogao činiti kao idealan izbor za Jakirovićevog nasljednika. Ivanoviću, Pašaliću, Fruku, Jankoviću, Galešiću i Hodži treba netko tko će nastaviti utabanim putem, a Sopić to neosporno može. Kao strateg, nedvojbeno će iz ove Rijeke znati izvući maksimum, pogotovo u situaciji koja je, kako smo već naveli, posložena do kraja.
Postoji i izazov
Može li, i s kolikim uspjehom Sopić nastaviti Jakirovićevom stazom kad je riječ o eventualnom dodatnom osnaživanju kadra? Hoće li njegova suradnja s "katom" na kojem su Raić-Sudar, pomoćnik mu Antonini Čulina i sveprisutni savjetnik Srećko Juričić biti jednako plodonosna? To je, barem se takvim čini, još veći izazov za novog trenera riječkih Bijelih. Do kraja prijelaznog roka nema još puno vremena, a unatoč jako dobrom startu u sezonu, postoji dojam da rosteru treba još onaj završni dodir koji bi ga mogao učiniti konkurentom za sami vrh HNL-a. Mlađahnom Ivanoviću, ma koliko bio ubojit, treba kvalitetna alternativa na poziciji "devetke", a svakako ne bi bilo loše niti to kad bi u momčad stiglo još jedno novo ime na poziciju "šestice" i/ili "desetke", posebice nakon što su u probleme s ozljedama zapali Banda i Petrović.
Lille će Rijeka odigrati dobro, tu dileme nema. Dinamo se uz dodatni touch Sopićeve ruke također može pretvoriti u priču s pozitivnim ishodom, a onda će krenuti nova realnost, nastavak borbe na duge staze. U Gorici je proljetos, dok se i Rijeka čupala iz blata, stekao čin prvostupnika na trenerskoj klupi. Rujevica bi mu mogla biti diplomski rad. Mjesta u rubrici "cum laude" još uvijek ima...