Trebala je to biti uvjerljiva europska pobjeda Rijeke. Već smo pisali kako je Shelbourne, momčad koja, primjerice, prema Transfermarktu vrijedi manje od Orijenta 1919, riječkog drugoligaškog kluba s Krimeje, možda i najslabiji protivnik kojeg je Rijeka u plesu kuglica za treće pretkolo Europske lige mogla dobiti. Za razliku od prošlih godina, kada Riječanima u Nyonu i nije bila nešto naklonjena božica Fortuna, ovog puta se sve poklopilo. Nikad Rijeka u svojoj povijesti nije imala ovako bitnu utakmicu (izravan plasman u Konferencijsku ligu) protiv ovako slabog protivnika, no niti do nije bilo dovoljno da njegovi puleni upišu prvu (i uvjerljivu) europsku pobjedu pod njegovim vodstvom.
Darežljivi domaćin
Još uoči utakmice znalo se kojim stilom Shelbourne igra i u kakvoj će formaciji doći u Rijeku, svatko tko je vidio barem dvije minute nekog njihovog sažetka mogao je vidjeti da je ova momčad motorična i borbena, no lišena svakog nogometnog vica i da se sigurno neće doći nadigravati, već će svoju priliku čekati iz onog što im Rijeka ponudi. A Riječani su bili “izvrsni” domaćini, darežljivi poput nekoga kome uopće nije stalo do sebe i svoje “imovine”, odnosno naslijeđa, pa ako hoćete i časti i ugleda kluba, aktualnog prvaka Hrvatske.
Đalović se još očito nije riješio onog stanja svijesti (prevelikog straha i opreza) u europskim utakmicama kojeg je okusio u Ljubljani. Protiv Elfsborga i te nesretne Olimpije riječka je momčad na Rujevici odigrala neriješeno, u gostima doživjela poraze (i debakle), a Ludogorec je još svježa rana u kojoj se ponovila ista priča, neriješeni rezultat u Rijeci i poraz na gostovanju. I kada su svi očekivali (konačno) prvu europsku pobjedu Đalovića u njegovoj sedmoj europskoj utakmici na klupi, dogodilo se ono čemu se nitko nije nadao, no očito je da Đalovićeva Rijeka nije ista momčad u SuperSport HNL-u i europskim srazovima.
I dok u prethodna tri dvomeča možemo govoriti o kvaliteti protivnika (naročito Ludogoreca), svaka priča o tome pala je u srijedu na Rujevici, zvižduci nezadovoljstva parali su nebo, a šampionska momčad po prvi put s aktualnim trenerom doživjela istinski debakl pred svojim navijačima. U Ljubljani je momčad, u njezinu obranu, bila i doslovno blijeda od iscrpljenosti kad se nekoliko igrača zarazilo Covidom i odigralo ispod svake razine, ovog puta su na terenu bili potpuno zdravi igrači, koji su nedavno prošli kompletne ljetne pripreme.
Ima li optimizam pokrića?
Đalović je nakon utakmice nudio optimizam, no pitanje je ima li on pokrića, može li sada već dobro psihološki poljuljanu momčad vratiti na pravi put i osigurati Rijeci barem Konferencijsku ligu koja se, nakon dvoboja na Rujevici, i ne čini više toliko realnom opcijom kakva bi realno trebala biti. Osijek će već dati neke odgovore...
Ako je protiv Ludogoreca, prema vlastitim kazivanjima, napravio baš sve kako treba uoči dvomeča, onda to definitivno nije slučaj protiv Shelbournea. Ova šampionska momčad nije zaboravila igrati sjajan nogomet, no očito je da nešto ne štima. Porazi su sastavni dio sporta, nitko igračima nije mogao zamjeriti “niti a” nakon izgubljene bitke u Razgradu jer su se borili, jer su časno pali i igrali s devetoricom igrača, a Irci su ih s druge strane baš – osramotili. Izostanak nekoliko igrača, pa ako hoćete i najboljeg igrača Tonija Fruka, nikako nije i ne smije biti alibi, da su igrali sve redom juniori Bijelih ovo bi svejedno bilo iznenađenje. Ako je ovo bio samo loš dan i splet nesretnih okolnosti, Rijeka će u Dublinu domaćinu “uvaljati” pet komada i osigurati europsku jesen.
U suprotnom možemo očekivati tektonske promjene na Rujevici jer nešto definitivno ne valja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....