Otkad je HNL-a, Rijeka nije imala bolji ulaz u sezonu nego aktualnog ljeta, posebice ako se gledaju domaći susreti. Ususret večerašnjem (20.15), europskom izazovu protiv Torshavna i četvrte ovosezonske domaće utakmice, Riječani su u dosadašnja tri ogleda postigli pomalo nevjerojatnih 16 golova, odnosno više od pet pogodaka u prosjeku po susretu! Prvo je na otvaranju sezone s “pokerom” ispraćen novi prvoligaš Rudeš, da bi Dukagjini i Istra 1961 dobili po “porciju” od pola tuceta zgoditaka, “častili” su Riječani svoje protivnike “sve u šesnaest”, a bilo je tu i prekrasnih pogodaka izvan šesnaesterca kakvih se i riječka publika itekako zaželjela. Bez obzira na renome protivnika, danas niti amaterskoj momčadi nije lako zabiti šest komada, a kamoli kosovskom predstavniku u drugom pretkolu Konferencijske lige ili, u posljednje vrijeme, tradicionalno neugodnoj Istri koja je nakon tog debakla na Rujevici brzopotezno smijenila Mislava Karoglana nakon svega tri susreta na klupi...
Ono što sigurno može veseliti trenera Jakirovića jest napadačka raznovrsnost i izvrsna forma upravo tog ofenzivno nastrojenog dijela momčadi uz iznimku Brune Gode, lijevog beka koji igra svoj nogomet karijere, a postigao je k tome i čak četiri pogotka od početka sezone. Janković, Pašalić, Fruk, Ivanović, Selahi, Grgić i Djouahra, uz već spomenutog Godu zatvaraju listu ovosezonskih strijelaca, teško se sjetiti kada je Rijeka posljednji put imala toliku raznovrsnost i potencijal kada je u pitanju prijetnja protivničkom golu, a pogoci su, gotovo bez iznimke, bili mala remek-djela.
Donijeli vrijednost više
U prošloj sezoni Matija Frigan bio je uvjerljivo prvi strijelac momčadi s 15 postignutih pogodaka, a danas to mjesto, nakon tek šest odigranih susreta dijele Janković, Ivanović i Goda s četiri gola na svom kontu. Usporedbe radi, iako je gotovo to neusporedivo po svim parametrima, prošle je sezone Frigan u prvom dijelu natjecanja koje je završilo u studenom bio prvi strijelac momčadi s jednakim učinkom kao danas spomenuti trojac...
Jakirović je u dosadašnjih šest odigranih susreta koristio čak 23 igrača, i to je još jedan dokaz da Rijeka danas ima znatno jaču klupu u odnosu na prošlu sezonu, svi igrači koji su dovedeni ciljano su dovođeni kako bi ne samo ojačali konkurenciju već i donijeli vrijednost više momčadi koja bi ove sezone mogla imati znatno veću, ozbiljniju HNL rolu u odnosu na lanjsku godinu, odnosno posljedično i prošlu polusezonu kada je Jakirović sa svojim stručnim stožerom pravim pothvatom nakon pretposljednje pozicije stigao do četvrtog mjesta i europske vize.
Osim Nike Jankovića, igrača koji je prošle polusezone bio dio momčadi kao posuđeni igrač Dinama, a vratio se u Rijeku kao punopravni član riječke svlačionice, niti jedan od novopridošlih igrača nije u nekoliko prvih susreta dobilo priliku zaigrati od prve minute. Obregon je bio prvi napadač, Djouahra je ordinirao po lijevoj strani dok je desno bio Alen Grgić, stoperska pozicija bila je protiv Rudeša prokušani recept s iskusnim Mitrovićem i nezamjenjivim Dilaverom koji su i prošloj polusezoni nekoliko puta zaigrali zajedno. Kako je vrijeme odmicalo, ovoljetne akvizicije počele su dobivati sve više prilika od prve minute i svaki od tih igrača pokazao je da će trener Rijeke na njih itekako moći ozbiljno računati. Fruk je oduševio svih svojim debitantskim nastupom kada je, u nešto više od pola sata igre protiv Rudeša, postigao svoj prvijenac i upisao asistenciju, Ivanović si je hat-trickom Kosovarima širom otvorio vrata prve momčadi, a onda je to potvrdio i u derbiju protiv Istre, a sličan je put imao i Marco Pašalić koji je tijekom priprema propustio nekoliko dana treninga zbog sitne ozljede.
Na pogon mladih
Takvu “bombu” u nogama, takvu ljevicu dugo nismo gledali na Rujevici, posebice kada onda dolazi u paketu s trkom i obveznom igrom koja je “must” kod aktualnog trenera Rijeke. Drugim riječima, teško da bi jedan Robert Murić, nekadašnji igrač Bijelih sjajnog udarca i nešto ležernijeg shvaćanja pojma obvezne igre, egzistirao pod trenerskom paskom Jakirovića, barem ne na način na koji je to onomad radio...
Unatoč velikom broju rotacija u prvim kolima, sve je više jasnija slika standardne, početne momčadi Rijeke na pogon mladih, potentnih igrača s nekolicinom iskusnih profesionalaca poput Dilavera ili Mitrovića. Jasno je kao dan da su Ivanović, Fruk i Pašalić postali neizostavni dio momčadi, da je Banda, nakon odrađenih priprema podigao svoju igru na još veću razinu, a svakako veseli i povratak Selahija, nakon gotovo tri tjedna propuštenih priprema, na lanjsku, visoku razinu. Nekih dilema Jakirović još uvijek ima, no one se više odnose na posljednju liniju i pozicije veznih igrača, no u ovom slučaju su to - slatke brige, sve dok netko ne ode, a u najavi su i neka pojačanja. Bez obzira na sve to, Rijeka ima kostur momčadi, glavu i rep, nema sumnje da će svaki eventualni odlazak biti pokriven nekim novim imenom kojem će momčad s Kvarnera biti novi izazov i korak naprijed.