Kada se polusezona Tiaga Dantasa (25) u Rijeci sagleda iz šire perspektive, postaje jasno da se ne radi o igraču koji tek "traži sebe", već o veznjaku koji je već sada ostavio jasan i mjerljiv trag. Dantas je igrač koji ne mora biti u centru pažnje da bi bio ključan. Njegov se utjecaj često najjasnije vidi u trenucima kada ga nema ili kada je izvan optimalne zone djelovanja. Kada je na pravom mjestu, Rijeka djeluje mirnije, smislenije i opasnije. S njim u veznoj liniji ne igra samo drukčije, nego i pametnije, a upravo je ta promjena u mentalitetu igre jedna od najvećih vrijednosti njegova dolaska.
Pet asistencija u prvenstvu nije slučajnost, niti plod jednokratnih bljeskova. To je logična posljedica načina na koji Dantas igra nogomet. Njegova dodavanja nisu samo precizna, ona su pravovremena. Lopte koje režu linije, koje pronalaze suigrača u punom trku i dolaze točno u prostor, a ne samo u nogu, čine razliku između prosječnog i vrhunskog kreatora.
Prema SofaScoreu, Dantas je i treći najbolje ocijenjeni igrač Rijeke u SuperSport HNL-u, odmah iza Tonija Fruka i Stjepana Radeljića. Taj podatak dobiva dodatnu težinu kada se sagleda u kontekstu njegove uloge. Dantas ne igra poziciju koja prirodno "nabija" ocjene. Ne gomila duele, ne puni statistiku obrambenim intervencijama i ne živi od golova. Njegov doprinos je u ritmu igre, u protočnosti i u preciznosti odluka koje često promaknu oku prosječnog navijača, ali su itekako vidljive na terenu.
Upravo tu leži potvrda da Rijeka u njemu ima igrača više klase. Kada algoritmi koji vrednuju stabilnost, točnost, sudjelovanje u izgradnji napada i utjecaj na tijek utakmice, Dantasa smjeste odmah iza Fruka, simbola riječke ofenzive, jasno je da se ne radi o estetskom dodatku, nego o stvarnom faktoru igre.
Njegov se doprinos dodatno povećao dolaskom Sancheza i jasnijim pozicioniranjem unutar sustava. Kada je Dantas dobio slobodu da bude ono što jest – organizator, poveznica i idejni začetnik – Rijeka je dobila novu dimenziju. Njegova nogometna inteligencija tada dolazi do punog izražaja: stalno se nudi, otvara linije dodavanja, privlači pritisak i oslobađa prostor drugima. Ne traži reflektore, ali bez njega reflektori često nemaju što obasjati.
Dantas nije igrač koji će svaku utakmicu rješavati golovima. Njegova su rješenja tiša, ali dugotrajnija. Utakmice rješava tako što ih čini igrivima za svoju momčad: spuštanjem razine kaosa i podizanjem razine kontrole. S njim u ritmu, Rijeka ne igra napamet, nego s jasnom idejom.
Njegov učinak dobiva dodatni kontekst kada se pogleda njegova karijerna putanja. Od 2020. godine Dantas praktički nije imao stabilnu adresu. Benfica ga je slala na posudbe u Bayern, Tondelu, PAOK i AZ Alkmaar. Svugdje je dolazio s reputacijom, ali i s ograničenim vremenom. Igrač na posudbi rijetko dobije luksuz pogreške, a još rjeđe sustav koji se prilagođava njemu. Transfer u Osijek donio je stabilnost, ali ne i potpuno oslobađanje potencijala.
Tek dolaskom u Rijeku stvari se počinju slagati. Po prvi put Dantas nije privremeno rješenje, nego igrač s jasno definiranom ulogom. Po prvi put ima trenera koji ga ne pokušava pretvoriti u nešto što nije, nego iz njega izvlači ono najbolje. Sanchezovo pozicioniranje bliže zoni odlučivanja otvorilo je prostor da njegova nogometna inteligencija dođe do izražaja u punom smislu.
Rezultat toga su brojke koje nadilaze sve njegove dosadašnje seniorske sezone. Šest asistencija (u svim natjecanjima) već sada, nešto što nikada prije nije ostvario u cijeloj sezoni, a kamoli u polusezoni. To nije slučajnost, nego posljedica sustava, povjerenja i njegove sposobnosti da vidi ono što drugi ne vide. Njegove lopte nisu samo točne, one su navođene: u prostor, u trk, u pravi trenutak.
No Dantasova vrijednost ne staje na asistencijama. Rijeka s njim ima kontrolu. Ima igrača koji zna kada usporiti, a kada ubrzati, koji prepoznaje trenutak kada utakmica klizi u kaos i kada je treba vratiti u tračnice. U ligi koja često počiva na snazi i impulsu, Dantas donosi mir. A mir je preduvjet za kvalitetu. Dodatno, portugalski veznjak ima "ono" nešto što se ne da izmjeriti niti jednom statistikom, njegov osjećaj za igru, njegova lakoća igranja nogometa travnati prostor pretvara u platno nekog vrhunskog slikara...
Naravno, prostor za iskorak i dalje postoji. Kontinuitet je riječ koju se ne može zaobići. Dantas još uvijek ima utakmice u kojima je tiši nego što bi mogao biti. Razlika u odnosu na ranije faze karijere jest u tome što se danas više ne postavlja pitanje ima li kvalitetu, nego koliko daleko s njom može otići. Rijeka mu, po svemu sudeći, pruža idealan okvir da to konačno pokaže.
S nedavno napunjenih 25 godina došlo je vrijeme da se skrasi, da prestane biti "projekt" i postane nositelj. Njegova skromnost izvan terena jest vrlina, ali sada je trenutak da se na terenu pretvori u autoritet. Ne kroz buku i gestikulaciju, nego kroz loptu. Kroz odgovornost u trenucima kada se utakmica lomi, kada suigrači traže rješenje, a protivnik pritišće.
Tiago Dantas možda nikada neće biti igrač koji rješava utakmice golovima, iako u nogama krije VBR, višecijevni bacač raketa. Ali može postati igrač koji ih rješava odlukom. Jednim dodavanjem, jednim potezom, jednim smirivanjem igre u pravom trenutku. Rijeka je to već osjetila. Sada je red da to postane pravilo, a ne iznimka.
Njegova polusezona zato ne ostavlja dilemu: Tiago Dantas je već sada oplemenio igru Rijeke. Dao joj je dimenziju koju nije imala. Ono što slijedi pitanje je kontinuiteta, ne potencijala. A ako taj kontinuitet dođe, Rijeka neće imati samo kvalitetnog veznjaka, nego jednog od stupova svoje igre, igrača koji možda neće puniti naslovnice, ali će odlučivati utakmice na način koji razlikuje dobre momčadi od ozbiljnih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....