Rijeka je rijetko viđenim preokretom na teškom terenu stigla do vrijedne, potpuno zaslužene pobjede u Velikoj Gorici. Pukom slučajnošću na zaleđenom, blatnjavom i poluočišćenom terenu nitko od sudionika, srećom, nije pretrpio ozljedu, što je ohrabrujuća vijest zbog koje će dvoboj brzo otići u ropotarnicu povijesti, no pravo je pitanje što bi u konačnici bilo da je, primjerice, Marko Pjaca, aktualni reprezentativac i jedan od junaka riječke pobjede, nezgodno stao na neki zaleđeni ili potpuno razrovani dio, kojih je po terenu bilo kao da su netom prije početka na isti puštene turopoljske svinje.
Jači od svega
U razrovani, zaleđeni travnjak, “kao naručen” uklopio se i sudac Erceg, koji nije bio dorastao zadatku, a samo zahvaljujući ispravnim odlukama VAR sobe dvoboj nije završio repovima u kojima bi se još jednom u pitanje dovodila regularnost lige. VAR se, nažalost, nije mogao uključiti (jer se ne smije uključiti kod potencijalnog drugog žutog kartona) u 18. minuti kad je već kartonirani strijelac Josip Mitrović, nakon jedne izgubljene lopte, nesportski i oštro uklizao u noge Bruna Gode, bez ikakve namjere igranja loptom. Samo Erceg zna zašto taj start, kod vodstva domaćina 2:0, nije sankcioniran opomenom i prijevremenim tuširanjem nekadašnjeg riječkog juniora...
Kako god bilo, Rijeka je u konačnici bila jača od svega toga i uzela neopisivo vrijedne bodove uoči 100. jadranskog derbija u kojem će se na rasprodanom Poljudu sučeliti trenutno dvije najbolje hrvatske momčadi. Jedan od junaka slavlja u Velikoj Gorici bio je i branič Niko Galešić. Svojim drugim pogotkom u seniorskoj karijeri, i svojim drugim ove sezone (prvi je bio onaj u stilu Maradone za pobjedu u Koprivnici), Galešić je reagirao netipično za poziciju na kojoj igra. Loptu je sjajno iz voleja, nakon ubačaja Nike Jankovića iz kornera na drugu gredu, pospremio u malu mrežicu Banića.
- Mislim da su svi mogli vidjeti kako je ovo bilo jako teško za igrati, kakvi su teški uvjeti vladali. No, jednostavno, iako smo imali dvije pogreške u kojima jednostavno moramo bolje reagirati, a iz kojih smo primili dva gola, krenuli smo s igrom koja nama inače ne leži, no u konačnici je donijela rezultat. Te duge lopte, to prebacivanje... No, mislim da smo u konačnici napravili strašan preokret i svi smo s time presretni - kazao je vidno iscrpljeni Galešić.
Trijumf karaktera
Ova utakmica po svim svojim parametrima, gledaju li se isključivo igrači koji su participirali, spada u pobjedu karaktera, ova momčad pokazala je da njezin pobjednički gard i izjave koje su stizale uoči nastavka prvenstva nisu bile tek prazne priče.
- Kad gubiš 0:2, moraš i dalje imati snagu, vjeru da možeš preokrenuti utakmicu, a to smo imali. Pokazali smo naš stav, naš gard i na kraju nam se to vratilo. Presretni smo što smo pobijedili - dodao je riječki branič, koji se, uostalom kao i cijela momčad, okreće novom velikom izazovu i srazu s trenutno prvoplasiranom momčadi lige, koja bi svoje mjesto, budu li riječki dečki na još boljoj razini nego protiv Gorice, mogla prepustiti upravo Rijeci.
- Već sam i pričao nešto o tome. Idemo se tamo “pofajtati”, pokušati uzeti sva tri boda i prvo mjesto na prvoligaškoj ljestvici - dobacio je Galešić.
Nema sumnje da je ovo možda i najveća pobjeda Željka Sopića otkad je sjeo na klupu Rijeke, pobjeda s njegovim trenerskim rukopisom. Zvijezde su htjele da to bude baš usred Turopolja, gdje je Sopić proživio dosad najljepše trenutke trenerske karijere. O kvaliteti igre teško je raspravljati jer nije bilo nogometnih uvjeta, a igra se svodila na gotovo 100 minuta izbijanja u kojima je Sopić već nakon 30 minuta zaključio da Franjo Ivanović i Marco Pašalić, riječki gastarbajteri, nemaju što tražiti na ovakvom terenu. Njegova hrabra odluka da izvadi dvije riječke vedete i uvede zamjene koje po renomeu sigurno ne mogu parirati prvotimcima (Obregona i Grgića) u konačnici se pokazala itekako ispravnom, dobitnom.
Obojica su dala svoj obol u riječkoj igri koja niti nakon dva gola zaostatka nije izgledala stihijska, a Rijeka je, bez obzira na dva (olako) primljena gola, odigrala možda i najbolju gostujuću utakmicu ove sezone. Naprosto je imala šampionski gard, koji je podsjetio na neka sada već davna vremena kad je Kekova Rijeka u Osijeku bila na sličnom putu. Gubili su 1:2, da bi u 85. minuti dvoboja Franko Andrijašević pogodio za trijumf od 3:2 i veliko slavlje riječke Armade.
- I dalje sam mišljenja da mi nismo trebali igrati ovu utakmicu protiv Gorice, ali ako je to bilo u višem interesu da igramo na ovom “predivnom” terenu, onda dobro. Nadam se samo da se nije previše uništio nakon ovog susreta - u svom je stilu pojasnio Sopić.
Teški sidraš
Onda se i konkretnije osvrnuo na zbivanja, odnosno, odluku koja je usmjerila susret na konto momčadi s Kvarnera.
- Mislim da je utakmica bila jako teška i zahtjevna, Gorica je bolje ušla i iskoristila je tu svoju visinu u napadu, kvalitetu, “divljaštvo” na ovakvom terenu, poveli su 2:0 i nije nam se bilo lako vratiti nakon toga. Napravili smo dvije izmjene, ne mogu reći ni da su to bile taktičke izmjene jer tu previše nogometa nije niti bilo za naše plemenite igrače poput Pašalića i Ivanovića. To je bilo samo nabijanje lijevo, desno i jako su teško mogli doći do neke igre. Odlučili smo se na teškog sidraša Obregona, koji je, moram ga pohvaliti, odigrao jako dobru utakmicu, i na Grgića, koji je viši i mogao je donijeti nešto po pitanju brzine. Najvažnije je, pak, da je momčad pokazala karakter u nenogometnim uvjetima, to je najvažnije za reći - dodao je Sopić za kraj.