Nakon sjajne sezone u Zrinjskom i osvajanja dvostruke krune u BiH, 20-godišnji vezni igrač Silvio Ilinković ostvario je svoj san. Potvrdio je nogometni dar i pokazao kvalitetu u najjačoj momčadi u BiH, Zrinjskom, te izborio povratnu kartu za Rujevicu, s koje je otišao prije dvije godine, prvo na posudbu u Posušje, a onda u Zrinjski, gdje je ispunio sve zahtjeve koje je pred njega postavio na početku sezone trener Sergej Jakirović.

- Ispunila mi se želja da se vratim u Rijeku. Tamo sam stigao prije četiri godine, uvjerio se koliko je Rijeka velik i sjajno organiziran klub s odličnim uvjetima. Vraćam se tamo gdje mi je sve poznato. Sretan sam što ću opet igrati s Matijom Friganom, Veldinom Hodžom i Nikom Galešićem, s kojima sam dijelio svlačionicu i u juniorskoj momčadi. Vraćam se treneru Sergeju Jakiroviću, koji me je trenirao u Zrinjskom, koji mi je pružio priliku u seniorskom nogometu. Za Zrinjski sam debitirao u europskoj utakmici, 19. srpnja prošle godine u 1:0 pobjedi protiv KF Tirane i sad sam u prilici prvu seniorsku utakmicu za Rijeku opet igrati u Europi, opet s trenerom Sergejom - kaže Ilinković, ponizni momak iz srednje Bosne, koji je s 20 ljeta već uhvatio dva trofeja, Premijer ligu i Kup BiH.

Sezona za pamćenje

U Premijer ligi BiH pravilo je da dvojica igrača mlađa od 21 godine moraju početi utakmicu. Upravo ste vi i Petar Sučić, igrač koji je posuđen iz Dinama, uhvatili te pozicije na sredini terena i niste ih ispuštali...

- Trener Jakirović daje priliku mlađim igračima. Petar i ja nekako smo se odmah ustalili, dobro igrali i što je prvenstvo više odmicalo raslo je i samopouzdanje. Igrali smo kao momčad sjajno, prvo u Europi, a kasnije i u prvenstvu i Kupu. Ostaje taj žal, falilo nam je samo malo sreće da uđemo u skupinu Konferencijske lige. Slovan nas je eliminirao tek nakon produžetaka i jedanaesteraca u BratislavI. Bila je to sezona za pamćenje, osvojili smo oba trofeja superiorno, postavili više ligaških rekorda. Ogromno je to iskustvo za mene kao mladog igrača.

Trener Jakirović dobro vas je posložio, bilježio odlične rezultate, pa zimus otišao u Rijeku. Došao je Krunoslav Rendulić i nastavio praktično gdje je Jakirović stao?

- Upravo tako. Treneru Renduliću nije bilo lako jer su zahtjevi bili veliki, očekivanja navijača da se napravi korak dalje. Međutim, novi trener je znao što mu je činiti, kako raditi, sjajno nas je pripremio, tako da smo nastavili u istom stilu, a on je čak pobjednički niz još produljio. Što vrijeme od proslave osvajanja trofeja više odmiče, sve više spoznajemo što smo napravili, koliko je to nešto veliko. Dok smo igrali, toga nismo bili ni svjesni.

Miljenko Karačić

Sezonu prije igrali ste za Posušje, klub koji je bio novi premijerligaš i koji se borio i izborio za ostanak u ligi. Kakvo je to iskustvo?

- To je bila moja prva seniorska sezona. Bila je teška, ali ostvarili smo cilj. Ostanak smo izborili u samoj završnici kad nas je vodio trener Toni Karačić, koji me u mladosti doveo u Široki Brijeg i pomogao mi da se snađem. Nije bilo lako, bio je to moj prvi odlazak od kuće, privikavanje na samostalni život. Bilo mi je drago da smo se opet našli zajedno na poslu i lijepo iskustvo koje mi je otvorilo vrata u Zrinjskom. Dvije godine kontinuiranog igranja u Premijer ligi BiH puno mi znače za nastavak karijere.

Roditeljski savjet

Rijeku ste sigurno pratili, nakon loše jesenske epizode riječki se klub opet vratio u vrh hrvatskog nogometa, izborio Europu, pravi trenutak za povratak?

- Moj agent Ivan Jolić roditeljski mi je savjetovao da je Rijeka najbolji izbor za moj igrački razvoj i daljnje napredovanje. Primjer takvog izbora bio je Stjepan Lončar, koji je također iz Širokog Brijega došao u Rijeku, stigao do epiteta najboljeg igrača u posljednjoj sezoni u Rijeci i ostvario prijelaz u Ferencvaros, radom i upornošću. Taj put želim slijediti. Naravno, pratio sam Rijeku, nije bilo lako jesenas, ali dolaskom trenera Jakirovića sve se okrenulo kako treba, proljetni rezultati premašili su očekivanja, na Rujevici će se opet igrati europske utakmice. Potrudit ću se da budem njihov sudionik.

Imate li nogometnog uzora?

- Imam dva. Prvi je Luka Modrić, nenadmašni kapetan hrvatske reprezentacije. Svi mi koji igramo na sredini terena maštamo da igramo bar dijelom kao Luka Modrić. Pored Luke osobno mi se sviđa i Kevin de Bruyne iz Manchester Cityja. Oduševljavaju me njegovi potezi, način igre, volio bih preuzeti takav stil - priča Silvio Ilinković, tihi mladić koji je pred kraj sezone dobio jednu ozljedu, ali ništa strašno, istegnuće mišića zbog kojeg je propustio nekoliko susreta. Nema apsolutno nikakvog razloga da na pripreme Rijeke ne stigne maksimalno spreman...

Premda mu je na leđima tek 20 ljeta, Ilinković je u zadnje dvije sezone u BiH pokazao zrelost i uvjereni smo kako bi igrao za Zrinjski i da nije “zaštićeno godište”. Jednostavno, njegova odgovornost u igri, točna proigravanja i smisao za suradnju sa suigračima, otklonili su sve dvojbe kod obojice trenera, i kod Jakirovića i kod Rendulića, tko će pokriti sredinu terena mostarskog kluba.