I ranije su se događali previdi, i ranije se znalo dogoditi da Rijeka, baš kao i ostali klubovi HNL-a, budu oštećeni u sudačkim procjenama, no rijetko se kada dogodilo da to postane pravilo, a ne izuzetak
Poraz protiv Hajduka bio je četvrti ovosezonski poraz Rijeke na svom terenu, i sedmi ukupno u 11. odigranih kola, a listopad je jedva počeo. Momčad iz Splita tako je ujedno nastavila sada već ozbiljan niz od pet uzastopnih pobjeda na Rujevici koja je tako još jednom gledala slavlje gostujuće momčadi sa svojim navijačima smještenima u kavezu iza južnog gola.
Nije Hajduk briljirao na Rujevici, imali su i gosti dosta problema u samom sastavljanju kadra, kao i u organizaciji igre u prvom dijelu, a niti posljednjih 10-ak minuta susreta nije Hajduk izgledao uvjerljivo kao što je to bilo primjerice prošle sezone u većini susreta, no i takav je Hajduk relativno mirno priveo kraju susret kod domaćina kojem, osim što je gotovo sigurno da će primiti pogodak (Nediljko Labrović imao je “clean sheet” u svega dva susreta i to oba protiv Šibenika, bilo je 0:1 i 0:0), ne ide niti u napadu. Posljednji pogodak Bijeli su zabili prije više od mjesec dana u posljednjoj utakmici koju je vodio Fausto Budicin, bio je to onaj utješan gol Nikite Vlasenka u Maksimiru pred sam kraj susreta kojeg je Dinamo lakoćom dobio s 3:1. Jasno je to rekao i trener Cosmi nakon poraza u 95. po redu jadranskom derbiju, ne može se momčad koja četiri kola zaredom ne postigne pogodak nadati nečem većemu osim časnog poraza i jednog osvojenog boda u periodu otkad je talijanski stručnjak preuzeo momčad.
Vidljivo od početka
Konačno je i trener Cosmi počeo govoriti ono što je bilo vidljivo praktički od početka priprema, ova je Rijeka puna disbalansa u momčadi, previše je igrača sličnih karakteristika koji igraju na istim ili sličnim pozicijama, dok na nekim drugim mjestima momčad vapi za provjerenim pojačanjima kojih nije bilo i neće tako skoro biti na vidiku, barem ne do uranjene zimske pauze i Svjetskog prvenstva u Katru.
Naravno, ne treba zanemariti niti činjenicu da, primjerice, za nedjeljni ogled protiv Hajduka nije moglo konkurirati čak 13 igrača, a svega su dvojica (Selahi i Vukčević) derbi propustili zbog akumulirana tri žuta kartona, riječka “bolnica” na kraju grada dodatni je uteg ionako “pretegnutoj” Rijeci, koja je barem počela igrati nešto nalik na nogomet u posljednja dva kola. Unatoč porazu protiv Hajduka bile su jasne ideje igrača na terenu koji su slijedili trenerove zamisli dok su imali snage, posljednjih 10 minuta bolje igre Bijelih više su bili plod stihije koja je vladala i želje koju su igrači pokazivali nego li kvalitete koju su prezentirali. Jer da je kvalitete u susretu bilo, Rijeka je u prvom dijelu mogla postići barem jedan, ako ne i dva pogotka, protiv ovakvog Hajduka bilo bi to i više nego dovoljno za konačno prvo slavlje domaćina ove sezone na svom terenu.
Tužni niz
Ovako je tužni niz nastavljen, Rijeka već deset utakmica zaredom u ligi ne zna za pobjedu, ova momčad ostat će upamćena po tome što je uspjela doseći najveći negativni rekord iz povijesti Rijeke star 60 godina. Ne pobijede li Cosmijevi izabranici već idućeg vikenda pretposljednju Goricu, i službeno će postati najgora momčad u povijesti Rijeke! Bez obzira na sve nedaće, krive procjene i “brdo” ozlijeđenih igrača ili onih koji su potpuno izvan forme, niti najgori pesimisti u redovima navijača Bijelih nisu mogli niti sanjati da će se njihovi ljubimci već u ovom dijelu sezone naći u ovako nezavidnoj poziciji u kojoj Druga liga nikad nije bila bliža klubu s Kvarnera, još od ranih sedamdesetih kada su se po posljednji put vratili iz drugoligaškog društva bivše države u kojeg više nikada nisu kročili...
Činjenica je da trener Cosmi nije uspio u svom naumu stabilizacije momčadi koja se spletom nesretnih okolnosti, ali ponajviše vlastitim prezentacijama na terenu dovela u situaciju da je svaki idući susret kvalifikacijski već u ovako ranoj fazi prvenstva i da pomaci u igri, koji su vidljivi, nisu niti izbliza dovoljni da ova momčad bez velikog straha ostane u prvoligaškom društvu. Riječi predsjednika Miškovića, nakon poraza protiv Hajduka, kako je cilj momčadi i ove godine izboriti Europu, djeluju u ovom trenutku pomalo i kao neka loša, neslana šala, ne zbog toga što ova momčad to možda ne može izboriti, nego više zbog činjenice da niti veća skupina igrača Rijeke ne vjeruje u takvo nešto. Da u to vjeruje, ne bi naprosto prezentirala tako loše partije na terenu, ili govorom tijela pokazivala da im je svejedno. Svi oni kojima je svejedno hoće li se Rijeka boriti do kraja prvenstva za ostanak ili će napokon početi pokazivati poštovanje u borbi za dres dok ih tisuće navijača bespoštedno na tribinama bodre - njima nije mjesto u Rijeci. Primjerice, ako 19-godišnji Veldin Hodža, koji je par dana ranije odigrao teških 120 minuta za U-21 reprezentaciju Hrvatske i izborio nastup izabrane vrste na sljedećem Euru, može odigrati gotovo cijeli susret na zavidnoj trkačkoj i taktičkoj razini, onda se to svakako očekuje i od starijih, iskusnijih kolega koji su dva tjedna u miru trenirali na Rujevici.