Marko Pjaca još je po dolasku u Rijeku, odnosno, pri povratku u HNL, jasno kazao kako je bilo nekih kontakta s Dinamom od kuda je i otišao u “bijeli”, veliki nogometni svijet, odnosno Juventus, i to sad već davnog ljeta 2016. za iznos nešto manji od 30 milijuna eura, no ništa to nije bilo konkretno.
Isto tako je javno kazao da kada je došao poziv Rijeke nije puno razmišljao i da se vrlo brzo dogovorio s čelnicima kluba s Kvarnera, dodajući da je upravo on izabrao Rijeku i to po prvi put od odlaska iz Hrvatske. Brojne ranije posudbe u klubove kao što su Empoli, Torino, Genova, Anderlecht, Fiorentina i Schalke jednostavno nisu bila njegova želja, Rijeka jest. Znao je Pjaca, opterećen nesretnim ozljedama koje su uvelike utjecale na njegovu karijeru, što mu Rijeka može dati, a na kraju se to pokazalo potpuno točnim.
Marko Pjaca, zagrebački dečko velikog znanja i još većeg srca, našao je mir na ovoj obali, jednoglasnu podršku kluba, suigrača i navijača u procesu njegovog povratka na vrhunsku razinu bez (pre)velikih tereta očekivanja i “moranja”, a sve to vratio je i vraća na najbolji mogući način – bespoštednom borbom i trkom za bijeli dres.
Samo da je zdravlja
Njegova kvaliteta nikad nije bila upitna, a posljednjih dana tome svjedoči cijela Hrvatska, na zadovoljstvo Rijeke i izbornika Zlatka Dalića...
“Samo da je zdravlja”, bila je to njegova “vedeta”, sve ostalo će doći i – došlo je.
Iako je već pred ispunjenom Rujevicom igrao protiv Dinama, Pjaca se na “svoj” Maksimir vraća u sjajnoj formi željan pobjede, nikako osvete. Nema se Pjaca kome što “svetiti”, on jednostavno nije taj tip.
Utišao sumnjičavce
No, napunjen samopouzdanjem na temelju svojih odličnih igara i igara svoje momčadi, koja zasluženo drži prvo mjesto u prvenstvu, nema dvojbe da će 28-godišnje lijevo krilo sigurno modrim čelnicima htjeti pokazati da su pogriješili što nisu iskazali gotovo nikakav interes za njegov povratak, što su pogriješili kad su sumnjali u to može li Pjaca barem približno biti na razini koju je iskazivao u dresu zagrebačkog kluba.
Pjaca je mnoge radosne trenutke proveo u Zagrebu, u 98 odigranih utakmica 28 puta je poentirao i 13 puta asistirao, prije nego što ga je Mamić transferirao u Serie A, no za njega danas postoji – samo Rijeka.
Bude li, pak, postigao Modrima pogodak, sigurno ga neće slaviti jer Pjaca je gospodin u kopačkama, primjer za mnoge koji se danas vole nazvati “velikim igračima”.
Uz to što je vrhunski nogometaš, Pjaca je još bolji čovjek. Takav je bio i u Dinamu, Schalkeu, Empoliju, takav je i u Rijeci, rekli bi stariji da je to stvar kućnog odgoja. No, gol i Pjacu sigurno će burno slaviti više od 2000 navijača na jugu i nekoliko stotina simpatizera Rijeke na “centralki” jer se ovog puta, za razliku od brojnih prijašnjih, s pravom tome mogu nadati i da je njihova momčad to sposobna ostvariti.
Svijet neće stati
U svakom koraku, svakom duelu, svakoj prilici, riječka i šira publika ima priliku vidjeti koliko Pjaca uživa u nogometu, ponovo mu se na lice vratio onaj zarazni, dječački osmjeh. “Nogometni ubojica dječjeg lica” ovog je trenutka vjerojatno najbolji igrač lige i igrač kojeg Rijeka nije imala u onoj prvoj utakmici...
Morat će trener Jakirović dobro razmisliti hoće li na Pjacu poslati iskusnog Ristovskog ili novopridošlog Pierre-Gabriela ako će nekadašnji riječki igrač promijeniti stranu, no Pjaci i Rijeci je to u suštini - svejedno.
Opuštena, vodeća, neopterećena, mlada Rijeka učinit će sve što je u njezinoj moći da Dinamu i Jakiroviću nanese poraz koji bi ih bitno udaljio od borbe za naslov prvaka. Ne bude li tako, svijet neće stati, no ova se Rijeka s pravom ima tome – nadati.