Pogodak veseli jednog, a asistencija dvojicu igrača. Postulat je to kojega se striktno drži Toni Fruk, ofenzivni adut kluba s Rujevice, koji je već do božićnih praznika isporučio deset dodavanja za gol. Nadodavši u osobnu statistiku i dva pogotka, 22-godišnjak iz Našica jedan je od zaštitnih lica novog riječkog vala, na kojemu Sopićeva momčad surfa kroz prvenstvo i ističe kandidaturu za drugu titulu u klupskoj povijesti. Uoči subotnjeg sudara s Lokomotivom na domaćem terenu (15 sati), Fruk je za Jutarnji sumirao dojmove iz tekuće sezone, prisjetivši se avanture u Fiorentini iz tinejdžerskih dana, ali i ostalih stanica karijere…
Uoči ogleda s "lokosima", propustili ste dvije utakmice zbog ozljede. U kakvom ste stanju i je li vam momčad s Kajzerice poslala upozorenje s obzirom na njihove recentne rezultate?
- Ozljeda lože je bila u pitanju, osjećao sam se dobro, ali nismo htjeli riskirati. Nije ništa strašno, spreman sam za vikend. Dobili smo dosta primjera iz prethodnih Lokomotivinih utakmica, igraju fenomenalno i moramo proučiti gdje su drugi griješili.
Kako biste opisali trenera Sopića? Što je ključ njegova pristupa?
- Poseban lik. Prošle smo sezone bili u Gorici, imali smo turbulentnu sezonu i uspjeli ostati u ligi. Sada smo na drugom kraju ljestvice, ali on ima istu emociju. Dobro se poznajemo, ima sjajnu energiju. Zna kako treba s igračima, nije mu bilo lako jer je došao u mladu ekipu, ali očito mu ide.
Niti u jednoj od prethodnih sezona niste bili toliko dominantni u rubrici asistencija. Kako je došlo do tog "booma"?
- S promjenom pozicije, promjenom stila igre momčadi. Inače, igrao sam češće lijevo, gdje idem ofenzivnije, a sada na desnoj strani mi je lakše upošljavati suigrače. Najbolje se osjećam na poziciji desnog veznog igrača, ali mogu igrati bilo gdje, u Gorici sam često igrao i "desetku".
Brojčanik vam je zasad stao na deset dodavanja za gol, a znate li koji je rekordan broj asistencija jednog igrača u sezoni HNL-a, u zadnjih 20-ak godina, otkako se vodi ta statistika?
- Znam, 15 (op.a. Soudani, 2014./15.). Dat ću sve od sebe da srušim taj rekord. Što mi je draže, gol ili asistencija? Ne mogu to reći, sada svi spominju rekorde kada sam došao ovako daleko, ali i golovi su važni i dragi.
S 12 godina ste iz rodnih Našica preselili u Osijek, u akademiju Krpan-Babić. Što pamtite iz tih dana i kako je došlo do poziva u belgijski Mouscron, u koji ste otišli sa 17 godina?
- Putovali smo iz Našica u Osijek svaki dan, to je oko 60-ak kilometara udaljenosti. Bila su još četvorica prijatelja sa mnom, naravno, roditelji su tu imali veliku ulogu i puno su nam pomagali. Što se tiče Belgije, sve se dogovaralo s Fiorentinom, ali nisam mogao tamo otići zbog pravila o maloljetnim igračima, nisam još imao 18. Belgija je bila usputna stanica, bio sam tek tamo par mjeseci. Iskreno, ne bih ponavljao taj put da mogu, puno sam naučio, ali savjetovao bih mlađim igračima da ostanu u Hrvatskoj duže vrijeme.
Čega se sjećate iz avanture u Firenci? Bili ste tamo gotovo dvije godine, a trenirali ste i s nekim ozbiljnim "facama"...
- Mučile su me ozljede, ostao mi je gorak okus. Naravno, pamtim igrače s kojima sam se susretao. Recimo, kada sam bio s prvom ekipom, onda sam trenirao s Franckom Ribéryjem. Bio je na zalasku karijere, ali s takvom lakoćom je prolazio igrače, kao pored čunjeva, nisam vidio takvu lakoću driblinga. Dušan Vlahović? I on je bio često s nama, u mlađoj momčadi. Ima strašan mentalitet, ne zanima ga tko je na drugoj strani, samo želi ići naprijed i tražiti gol.
U potrazi za oživljavanjem karijere, 2020. ste stigli u drugu hrvatsku ligu, u Dubravu, a ubrzo je uslijedio i transfer u Goricu. Kako danas gledate na taj potez?
- Bila je to najbolja odluka, iako, iskreno, puno ljudi bilo je skeptično.
U drugoj ligi potpisali ste i jedan "hat-trick", protiv druge momčadi Dinama, a jedan pogodak bio je spektakularan. Jesu li vam te škarice najdraži pogodak u karijeri i, da vam ponovno provjerimo znanje, sjećate li se tko je stajao na golu "modrih" tada?
- Kako se ne bih sjećao, (op.a. Nikola Čavlina, vratar Lokomotive) uvijek bih ga podbo u mlađim uzrastima ha, ha... Taj gol se svugdje vrtio, kada sam ga gledao, nisam vjerovao da sam to uspio. Međutim, menadžer me odmah spustio na zemlju, napisavši mi: "Nemoj sada misliti da si igrač, kada to napraviš u Ligi prvaka onda ćeš biti igrač". Ne znam je li mi najdraži, ali sigurno je moj najljepši gol.
Po čemu je ova Rijeka posebna, gdje vidite vaše šanse u borbi za naslov?
- Svjesni smo da imamo ogromnu priliku, koja se pruža rijetko. Možda smo i dalje u sjeni, kao treći favorit, ali to nije ni loše. Važne su nam iduće dvije utakmice, pogotovo dvoboj protiv Dinama idući vikend.
Za kraj, možete li nam malo dočarati kako izgledaju vaši famozni "izleti" na benzinsku crpku nakon pobjeda na gostovanju?
- Ha, ha... To je klasični izlet, možda nekome to djeluje kao nešto specijalno... U zadnjim utakmicama častio je trener, ali znamo na benzinskoj "oderati" i igrača koji postigne prvijenac. Naravno, treba to održavati, ne vidim razlog zašto ne bismo tako kroz šalu dizali atmosferu.
