Hajduk igra nedostojno borbe za titulu! Ta lopta je toliko spora kao da prolazi kroz začepljene krvne žile

Kad pobjeđujete, a navijači vam zvižde, onda se morate zapitati vrijedi li to što radite na terenu. To pitanje definitivno si mora postaviti Mislav Karoglan, kao i kompletni Hajduk.

Zvižduk s Poljuda. To će jedino uz prvijenac Trajkovskog biti zapamćeno s jučerašnje Hajdukove utakmice protiv Rudeša. Ti ljudi, ti navijači koji tako dugo i strpljivo čekaju titulu svog Majstora s mora, imaju pravo zviždati jer ono što vide na travnjaku zaista izgleda ponekad zaista grozno. I nedostojno momčadi koja se bori za naslov i koja je, gle čuda, na samom vrhu ljestvice s Rijekom.

Dobro, kazat će netko da je Karoglanova momčad igrala bez Livaje, Krovinovića i Melnjaka, ali svejedno, Hajduk i bez te trojke mora igrati mnogo bolje, mnogo učinkovitije nego što je to bilo protiv Rudeša. Gotovo je bilo nevjerojatno gledati kako Karoglanova momčad igra usporeno, protok lopte bio je toliko spor kao da je prolazio kroz začepljene krvne žile, rijetko su se rađale ideje kako probiti obranu skromnog Rudeša, jednostavno, to je bio Hajduk baš onakav kako su ga i doživjele tribine Poljuda, Hajduk za - zvižduk!

Da je s druge strane travnjaka stajala bilo koja druga momčad, a ne zaista najslabija u HNL-u, možda bi zvižduk bio još jači, možda bi bilo i teških riječi, totalne "pobune" na tribinama. Jer, na kraju, Rudeš je imao bolje šanse nego Hajduk, iako smo vratara Lučića ostavili neocijenjenog, s obzirom na to da nije imao posla jer Rudeš jednostavno ne zna s ovim igračima koje ima pogoditi okvir. Čiste šanse promašili su Simović, Pasariček i u sam smiraj utakmice Pavlović. Samo su trebali pogoditi okvir i Poljud bi doživio ogroman šok.

Jučer je Hajduk osim nespretnosti ili nekvalitete gostujućih igrača, kako hoćete, sačuvala sreća, božica Fortuna. Međutim, neće niti ona uvijek biti tako naklonjena, neće uvijek biti prijateljica Karoglana i njegovih. Hajduk mora početi igrati nogomet koji će biti praćen pljeskom, a ne zvižducima. To je primarni zadatak Karoglana, koji jučerašnji zvižduk mora shvatiti kao upozorenje s tribina, vapaj navijača za boljim Hajdukom. Jer, ako se tako nastavi, zvižduci upozorenja mogu se pretvoriti u nešto mnogo ozbiljnije...