Na istom mjestu, drugačijeg ambijenta, prvi je put igrao kao junior Dinama na Kvarnerskoj rivijeri. Sada, 37 godina kasnije, prvi je put u Puli nastupio kao trener. I pamtit će da je na Drosini prekinuo seriju poraza i Rudeš doveo do prvog pozitivnog rezultata u povratničkoj sezoni HNL-a.
- Ma davao sam izjave dolje televiziji, zato se malo oteglo - kazao je u ulasku u press dvoranu Drosine, a na opasku da znamo kako je morao zapaliti cigaretu nakon 90 minuta apstinencije, nije se dao smesti - “pa i to, ne mogu negirati.”
Iskren tip
Robert Prosinečki bio je oduvijek nekonvencionalno iskren tip. I kada smo ga doživjeli na klupi Rudeša, podsjetili smo se jedne značajne činjenice. Popularni Žuti, kojeg su u Puli mladi navijači tražili i autogram, selfi ili što god za uspomenu, jedan je od velikana hrvatskog nogometa koji se i nakon elitnih, i nakon “običnih” inozemnih transfera vraćao kući. U HNL.
Kad je otišao u potrazi za afirmacijom u Crvenu zvezdu, jer u Dinamu 1987.nije dobio dužni tretman, ostvario je svjetski iskorak. Osvojio Kup prvaka, proglašen je najboljim mladim igračem svijeta, uz “čileansku generaciju” postao je i svjetski prvak U-20, i najbolji igrač Mundijala. Senzacionalni transfer u Real Madrid, pa putem Ovieda i u Barcelonu i Sevillu. Ozljede su utjecale na njegove dosege, ali talent je ostao jedinstven. Zato je prvi povratak u Hrvatsku, 10 godina po odlasku, u Maksimiru dočekan euforično, kao rijetko kada za nekog igrača. Prosinečki je došao u punoj snazi, sudjelovao u osvajanju 3 naslova prvaka, ali i dva ulaska u Ligu prvaka.
Onda je zaigrao i u Hrvatskom dragovoljcu, da bi se novi inozemni ciklus odradio kroz Standard Liege, Portsmouth, Olimpiju. Naposljetku se vratio u HNL, u Zagrebu, gdje je prije 19 godina zaključio veliku, ali dijelom “neispunjenju” (s obzirom na mogućnosti) 17-godišnju profesionalnu igračku karijeru...
Prosinečki je kao trener imao razne angažmane. Četiri godine kao Bilićev asistent u Vatrenima, pa epizode u Crvenoj zvezdi, dva puta u Kayserisporu, Denizlisporu, Olimpiji, uz dva izbornička ciklusa u BiH i Azerbajdžanu. I eto, nakon 13 godina, opet se vratio u domaći nogomet. Jedan od rijetkih velikana koji nisu doživljavali život u HNL-u kao neku muku ili degradiranje. Naprotiv.
Uvijek pozitivno
Zato smo ga u nekonvencionalnom razgovoru nakon prvog boda s Rudešom, očito dobrog raspoloženja, pitali za dojam o HNL-u. Igrao je u domaćoj ligi, sada je i trener, širi su mu vidici za objektivnije impresije...
- Moje je mišljenje uvijek pozitivno o domaćem nogometu i nogometašima. Imamo kvalitete u individualnim potencijalima, ali i liga je snažna. Puno je zanimljivih utakmica, neizvjesnosti, dramatičnih obrata. Sjetim se samo našeg dvoboja s Osijekom 3:4, pa Istrinog dvoboja s istim suparnikom za 4:4, kao i niza utakmica u kojima je palo puno golova. To ljudi vole, a vidi se još jedna važna stvar...
Zastao je kao da malo uzme zraka, i dodao:
- Publika! Lijepo je vidjeti ispunjenije tribine, ljudi očito vole gledati domaću ligu kada se igra ofenzivnije, za pobjedu. U ovoj fazi je baš takva priča, puno golova i obrata, to je ono što gledatelj želi i strastveno prati.
Podaci mu daju za pravo. U dosadašnjih 26 utakmica lige bilo je oko 148.000 gledatelja, ili u prosjeku 5,7 tisuća po utakmici. Strijelci su također raspoloženi (možda ne i obrane?), jer je postignuto 88 golova, u prosjeku 3,4 po utakmici. Jedine dvije bez golova bile su Dinamo - Gorica i ova “njegova” na Drosini...
- Imali smo šanse, vidjeli ste, ali nedostaje iskustva i one odlučnosti kad je trenutak realizacije. No, radimo na tome. Imamo veći broj mladih, nekoliko golobradih 2004. godište, nije momcima lako odmah se prebaciti na frekvencije 1. HNL. Liga nam je konkurentna, dolaze stranci sada i sa zapaženim karijerama, ali iznad svega ima puno mladih, vrlo talentiranih igrača, kojima treba vremena za sazrijevanje i sigurne iskorake. Ne strahujem za sutrašnjicu domaćeg nogometa.
Ne strahuje ni od (ne)raspoloženja uprave Rudeša, dočarao je to u svom stilu...
- Nisam govorio da ću ja nešto zaključiti i odlučiti nakon dvoboja s Istrom, nego se to više odnosilo u kontekstu stavova klupskog vodstva. Mislim ono, pet poraza za redom, neke smo utakmice praktično imali u šaci, pa ispustili. Igra nam jest bolja nego brojke, i zaslužili smo više nego što smo prihodovali. Plaćamo ceh neiskustvu. No, znate kako je u nogometu, gleda se rezultat i kad uslijedi niz negativnog skora, uvijek je trener taj koji prvi dolazi na udar. Nije čudno, nego je standard. Znamo kako kažu, trenerski je posao od otkaza do otkaza.
To nam je trebalo
Bio je dobre volje jer su njegovi dečki izvukli bod na Drosini. Prvi u sezoni kao poticaj.
- Mogli smo uzeti i tri, a mogli i izgubiti ovaj jedan. Kralj je odlično reagirao kad je bilo stani-pani. Ovo je rezultat koji je važan prije svega na planu samopouzdanja. To nam je trebalo.
Uvjerljiv je dojam da vam nešto treba i na planu kvalitete i iskustva, da bi se lakše pobjeglo s dna i osiguralo status.
- Pa radi se na tome. Evo došao nam je i Petković iz Osijeka, stavio sam ga odmah igrati iako je s nama bio dva dana. Odmah je ušao u obećavajuću situaciju, nije najbolje iskoristio, ali doći će se i do toga. Vjerujem da ćemo dobiti još kojeg igrača.
Rudešov glasnogovornik Silvio Škrlec disketno je signalizirao da se mora krenuti za Zagreb. Žuti se digao sa stolice, potom malo naslonio na stol i uzdišući kao da je odavao koliko ga je tenzija na utakmici umorila. On je emotivno potpuno unutra, kao kada je igrao, i u Realu i u Dragovoljcu, Dinamu i Olimpiji, ili vodio BiH i Azerbajdžan, Denizlispor i Rudeš. Danas će lakše razumjeti trenere koji su ga vodili u karijeri, u kojoj je bio izvanserijski talent i nerijetko odveć zaigran za njih, a sjajan za publiku i one koji vole vic u igri.
Tako slijedi i ideju “igranog” nogometa kao trener. Jest puno teže, ali dobro je da netko jaše i na tom putu. Atletski nogomet hladi strasti za igru. I dobro je da tako veliko ime bude (opet!) dio HNL-a...
Komentari (0)