Na tri kola od kraja 32. prvenstva Hrvatske u nogometu kao najneizvjesnija ostala je borba Gorice i Šibenika za deveto mjesto, odnosno, za izbjegavanje ispadanja. Sjajnom serijom od pet pobjeda, pet remija i samo jednim porazom uspjeli su Velikogoričani u 11 prošlih utakmica poništiti čak 11 bodova zaostatka koliko su imali ujutro 25. veljače uoči dvoboja 23. kola s Lokomotivom (Šibenik je imao 20, a oni 9).
Upravo je trijumf 1:0 protiv zagrebačkog kluba, golom Kristiana Fućka u 87. minuti, označio početak velikog povratka Turopoljaca, koji je kulminirao 14. travnja u 29. kolu, kada su igrači trenera Željka Sopića na Šubićevcu potukli Šibenčane do nogu rezultatom 4:0, čime su stekli i prednost u ukupnom međusobnom omjeru (0:0, 1:1, 0:3, 4:0). Stoga su sadašnja dva boda prednosti u njihovu korist (29 - 27) zapravo tri jer kada bi na kraju prvenstva imali isti bodovni učinak, Gorica bi bila deveta, a Šibenik deseti.
Uspiju li Velikogoričani dovršiti posao kako žele, bit će to jedinstveni pothvat jer nikad prije u povijesti elitnog razreda HNL-a neki posljednjeplasirani klub nije nadoknadio toliko veliki, dvoznamenkasti bodovni zaostatak i ostao u ligi. No, daleko je još vrijeme slavlja jer Šibenčani se nisu predali, samo jedna njihova pobjeda, a poraz Gorice opet sve preokreće na stranu kluba sa Šubićevca.
Pritom je problem za Šibenik i njihovog trenera Damira Čanadija što imaju za suparnike mnogo kvalitetnije klubove. Dinamo i Hajduk u gostima, te Osijek doma, iako prva dva nemaju nikakav rezultatski imperativ, a čak i Osijek u pretposljednjem kolu može doći rasterećen, ako bi nakon 34. dionice koja se igra ovoga vikenda, imao osiguran europski nastup.
Raspored adut Turopoljaca
Zadnje kolo u Splitu dolazi nakon finala Hrvatskog kupa, kojeg će isti suparnici igrati 24. svibnja u Rijeci. Šibenčani se stoga moraju koncentrirati na napredak u svojoj igri (dvaput su ove sezone pobijedili Dinamo, što je najbolji argument da se može), ne gubiti vjeru da je još uvijek spas moguć, kao što je nije gubila Gorica kada su je gotovo svi sa strane već bili otpisali i proglašavali novim drugoligašem.
Velikogoričani na papiru imaju lakši raspored, najprije idu u Pulu kod Istre 1991, pa dočekuju Varaždin i za kraj gostuju kod prvaka Dinama, kojeg kroz pet prvoligaških sezona nikad nisu pobijedili, ali zadnje dvije utakmice sa Sopićem kao trenerom nisu ni izgubili (0:0, 1:1). Ono što Turopoljci sebi ne smiju dopustiti je pomisao kako je sve gotovo i kako Šibenik nikoga nije u stanju svladati.
Pali su na ispitu prošle subote kada su mogli pobjedom nad Slavenom Belupom otići na prednost od četiri boda, ali su ostali u grču i odigrali tek da sačuvaju početnih 0:0, što im je omogućio vratar Božidar Radošević sjajnom intervencijom u sudačkoj nadoknadi. Sopić se već u Puli mora vratiti svojim principima, te ultimativno tražiti tri boda kako bi se maksimalno naplatio potencijalni poraz Šibenika u Maksimiru i došlo u mogućnost već protiv Varaždina u pretposljednjem kolu osigurati ostanak.
Za Goricu bi ispadanje bilo baš tragično jer bi se uzdrmali svi dobri temelji izgrađeni u zadnjih pet godina boravka u elitnom rangu, plus konstantni napredak omladinske škole, koja od ove sezone ima sve tri najvažnije kategorije u 1. HNL (pioniri, kadeti, juniori), a uz to se postižu i jako dobri rezultati. Teško je precizirati brojke i koliki bi financijski gubitak donijelo ispadanje, ali ako su prošle godine na transferima imali od četiri do pet milijuna eura zarade (Lovrić, Babec, Kotarski...), u čemu su uračunate pristigle rate iz nekih ranijih transfera, onda se dobije približni okvir.
Gorica je prošlu godinu završila sa skoro dva milijuna eura plusa u poslovanju, što je nemoguće ostvariti iz drugog ranga jer drastično pada vrijednost igrača, većina njih ode besplatno, sponzori se povuku, a brojni zaposlenici kluba postanu suvišni. Velikogoričani i u ovoj sezoni, ma koliko turbulentna bila, imaju nekoliko igrača za koje postoje ozbiljan interes drugih klubova, a to su ponajprije sadašnji i bivši mladi reprezentativci Jurica Pršir, Josip Mitrović i Krešimir Krizmanić. Tri do četiri milijuna eura moglo bi se sliti u blagajnu njihovom prodajom, a svi su značajno digli formu u zadnje vrijeme.
Kada je moguće ispadanje Šibenika u pitanju, to ne bi bila neka novost. Događalo se to klubu sa Šubićevca dosta puta otkako je HNL-a, ali ono što je ove godine najbitnije je čvrsti dogovor s novim vlasnikom Željkom Karajicom da ostaje na kormilu ma što se dogodilo. Karajica je već treći upravljač kluba u zadnje četiri godine, ali po svemu dosad viđenom i daleko najozbiljniji. I kada je dolazio, bio je svjestan da se toliko toga na Šubićevcu mora dovesti u red i da je to proces koji traje. Ostala je upečatljiva njegova izjava “kada sam došao u Austriju iz Klagenfurta na terenu je bilo zasađeno drveće, a sada smo stabilan prvoligaš”.
Ako je uspio u Austriji, zašto sumnjati da može i u Šibeniku, ali put će vjerojatno biti znatno teži jer klub nije u plusu kao Gorica, niti ima kvalitetnih mladih igrača za unosnije prodaje. Mnogo rada i ulaganja čeka Karajicu za željeni uspjeh, a najveći vjetar u leđa bio bi kada bi se u preostala tri kola izborio ostanak u HNL-u.