Hajduku ovo može biti poticaj, no glavni problem je ostao! Malo je nedostajalo da susjedi zadaju smrtni udarac

Kad se već činilo da je titula za Bijele samo fikcija, Josip Elez, koji je jednom nogom zagazio u rubriku “tragičar” zbog poklon bona Ćuriću kod Šibenikova izjednačenja, spasio je Hajdukove snove.

Hajduk će Šibenik pamtiti pod tri boda, ali i traumatičnoj utakmici čiji sretni završetak može biti poticaj, no kompletno izdanje ne govori o momčadi zreloj za naslov prvaka. Ako je netko mislio da će se ponoviti raspjevani Bijeli kao s Lokomotivom, ovaj put se prevario, čemu je dijelom kumovala i kiša učinivši teren teškim za igru, dio paketa koji je navijačima Hajduka značio dramu i šokove su i ozljede Nikola Kalinića i Grgića, no glavni problem je ostao - jasne i definirane igre nema.

Kad je u 32. minuti Marko Livaja asistirao, a Filip Krovinović zabio činilo se da je to jaka najava rješenja utakmice, međutim jedno nesmotreno dodavanja Sahitija i kiks Eleza dali su šansu koju Ćurić nije propustio i malo je nedostajalo da baš susjedi iz Šibenika Hajduku zadaju smrtni udarac. Izvukli su se dok je grobnica šampionskih ambicija već bila iskopana. U sportu se nekad iz najvećih nevolja dolazi do zvijezda. Problem je što Bijeli na planu igre ništa nisu dobili i još jednom je potrebno napisati da će morati prezentirati daleko bolji nogomet žele li ući u pobjedničku seriju.

Valdas Dambrauskas je sve karte bacio na napad od prve minute kao da startaju u utakmicu va banque, pretjerao je u ofenzivnom postavljanju čak petorice igrača jer Sahiti, Livaja, Krovinović i Biuk često su se pozicionirali praktično u liniji s Nikolom Kalinićem pa je Grgić ostao sam na golemoj površini sredine terena. Zato Hajduk nije imao ni opasne kombinatorike ni tečnosti, nije stvarao šanse već je gubio lopte. Igračima ili nije sjelo što trener točno traži ili to nisu znali kako pretvorili u djelo. Šibenik je od starta bio otvoren i prijetio, ali i razvučenih linija i dao je prostora domaćinu što je i kažnjeno.

Litavac je u nastavku promjenom strategije, pa uvođenjem Fossatija umjesto Biuka napunio sredinu i tako povukao logičniji potez, Hajduk je imao više akcija, djelovao je opasnije i konačno zabio iz kornera. Iako je mogao i iz igre. Za domaću momčad najbolje je staviti natpis “work in progress”, dokle i kako će to završiti, drugo je pitanje.

Krovinović je zaslužio da bude igrač utakmice više od bilo koga. Nakon fair-play poteza u Osijeku par excellance na kakvog nismo navikli jer u sportu svi bi pošteno, ali ako nije na njihovu štetu, prilično sarkazma slilo se na njegov račun i zato su Filipov gol i asistencija svojevrsno ispunjenje pravde, a njegovi pasovi i šanse u kojima se našao potvrda su klase. Livaja je i ovaj put imao u rukama platno i škare, puno je toga izlazilo iz njegove radionice, i kad se radilo dobro i kad nije, no Krovinović je obilježio večer i dao Hajduku kisik. Uz asistenciju Eleza koji se iskupio taman kad je najviše trebalo. Još Gorica pa veliki derbi s Dinamom koji ne bi bio tako spektakularan da je Šibenik uzeo bodove…