Lanjskog lipnja više od tisuću navijača Šibenika pohodilo je osječki Gradski vrt podržati Narančaste u odlučujućoj utakmici za prvoligašku promociju. Šibenik je s 2:0 nadvisio domaći Zrinski Osječko i promocija je drugi dan, u Šibeniku, proslavljena veličanstvenim dočekom više tisuća sretnih Šibenčana.
Deset mjeseci kasnije, Zrinski Osječko je praktično odustao od druge lige. HNK Šibenik, nažalost, nije u bitno boljoj situaciji jer je u velikim financijskim dubiozama i pred realnosti uskraćivanja licencije te pada u treći amaterski razred. Šibenik je, za razliku od Zrinskog, druga dimenzija nogometne povijesti, utoliko je teže prihvatiti kalvariju koju prolazi već duže vrijeme. Prije 12 godina već su doživjeli pad u treću ligu zbog financijskih dubioza. Kroničnu muku nije promijenila ni treća vlasnička struktura.
Kolega Davor Trutin, tridesetak godina kroničar Narančastih, odaje kako je praktično nemoguće dobiti službenu klupsku informaciju što se događa. Vlasnik Željko Karajica se ne pojavljuje jer navodno ima svojih poslovnih preokupacija. Sportskog direktora Marija Brkljače također se ne vidi u prostorima kluba i sva priča o grčevitoj borbi zao o(p)stanak svela se na trenere Rajka Vidovića i asistenta mu Ivana Božića, igrače i podršku Funcuta. Stvari će se morati uskoro rasvijetliti jer uz plasman slijedi epilog licenciranja, a to će nametnuti neke odluke. Prodaja kluba, reprogramiranja dugova (navodno oko 6,5 milijuna eura), nastavak rada ili stečaj, ovog trena je teško predviđati...
Ono što možemo analizirati je očitost šibenske zbilje. U aktualnom trenutku ona se ogleda prije svega u junačkoj borbi momčadi i njihovih trenera da prkose svom jadu u kojem se nalaze. Šibenik je još u igri za ostanak, doduše, ima pet bodova manje od devetoplasirane Lokomotive, šest od Osijeka i sedam od Gorice. Još je pet kola do kraja i sukladno narančastim prkosima (uzeli bod Rijeci, dobili Istru, Osijek, Lokomotivu...), možemo reći, sve je moguće.
Rajko Vidović, nekoć vrsni igrač, kao trener nije imao baš sreće raditi u sređenim klubovima koji će mu osigurati nesmetan stručan rad i pokazivanje vrlina. Vidović je u Šibeniku naišao na vjerojatno najtežu priču karijere, ali je svojim ponosnim držanjem, vjerom u svoje igrače i naklonost sudbine ispravnosti vratio dostojanstvo klubu koji su odavno svi otpisali. Ne zato što su loši igrači i treneri, nego upravo zbog financijske neimaštine i posljedično neravnopravnih statusa u natjecanju. Upravo na tom entuzijazmu jednog nogometnog romantičara, koji se nadopunjuje s prkosnim gardom šibenskog zeta, nekoć isto odličnog igrača (i) Narančastih, a sada Vidovićeva asistenta, Ivana Božića, Šibenik još živi. Jer, da oni nisu takvog pristupa, teško bi momčad predvođena sjajnim Ivanom Santinijem izdržala kalvariju koja im je namijenjena...
Druga očitost šibenske zbilje sažeta je simbolično upravo u lipnju 2024. Kad više od tisuću ljudi, iz grada čija urbana zona ima tek 32 tisuće stanovnika (a s okružjem oko 43 tisuće), krene na put prema udaljenoj slavonskoj metropoli da bi podržali svoj klub u nastojanjima povratka u elitni rang, onda je jasno da postoji strast za nogometom, interes ljudi koji gradskim liderima djelom pokazuju što im HNK Šibenik znači. Neovisno je li klub u prvoj ligi, bori se za Europu ili ostanak, u drugoj ligi i bori se za promociju, kako god, nije logično da se u gradu značajnih potencijala događa takav katastrofičan scenarij. Prije godinu dana (i) politika se ukrcavala u obećavajuću priču i atmosferu povratka u elitni razred, glamuroznim najavama gradnje novog stadiona.
Sad, kad je HNK Šibenik pred kolapsom, što gradski vladari čine u zaštitu dostojanstva kluba koji ih prezentira na nacionalnoj razini? Da, reći će političari ono što obično kažu u ovakvim situacijama: klub je privatiziran i stvar je vlasnika pronaći putove izlaza iz krize. Tu smo atmosferu, gotovo u svemu sličnu ovoj što živi Šibenik sada, upoznali u Puli prije sedam godina. I Istra je bila privatizirana u dva navrata, ali nakon ruskog ulagača, kojeg je zamijenio američki, stvari se nisu bitno promijenile. Istra je 2018. bila obezglavljena, bez vlasničkog prisustva i pogotovo sredstava te je bila na milimetar od stečaja i vjerojatnog gašenja. Dok se momčad s trenerima, uz podršku Demona, junački borila za ostanak (i ostvarila ga u doigravanju s Varaždinom), Grad je pomagao premošćivanje bezvlađa i besparice te radio na pronalaženju novog vlasnika. Sreća Puležana je što su se pojavili Baski, u suprotnom teško bismo ikad više gledati profesionalni nogomet u Puli...
Grad Šibenik oslobodio je sebe odgovornosti nakon preoblikovanja. No, osim što je propušteno kvalitetno procijeniti kakvog su realnog potencijala investitori, gradski oci ne mogu sebe osloboditi odgovornosti jer nogometni Šibenik je vrijednost svih generacija, na terenu i na tribinama. Naposljetku, ako investitori odu, a novi ne dođu, opet će o tome morati voditi računa.
Neovisno u kojoj ligi, u kojem potencijalu, osnovno je da HNK Šibenik treba biti organizacijski uređen klub jer gradskoj mladosti jest i ostaje “poziv” da se bavi nogometom, sportom i doprinose identitetu sredine kojoj pripadaju. Zato su Narančasti, i sve ono što simboliziraju, zaslužili nadu da ova junačka borba neće biti uzalud, neovisno o plasmanu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....