”Lipo stoji narančasta boja”. To je naslov knjige, koja govori o 90. obljetnici HNK Šibenik, a koja je promovirana u šibenskom kazalištu, kao dio programa proslave Dana grada Šibenika, točnije, gradskog zaštitnika sv. Mihovila.
Intrigantni podaci
Knjigu potpisuju otac i sin, šibenski sportski kroničar Ivo Mikuličin i njegov sin Petar, već afirmirani televizijski novinar.
- Ovo je moja četvrta knjiga, a prva u suradnji s mojim Petrom. Nisam ga ni želio, a ni mogao zaobići, baš kao što ne mogu preskočiti da je šibenski nogometni prvoligaš imao iznimno svijetlih, ali i više nego teških trenutaka. Prije 12 godina Narančasti su igrali kvalifikacije za Kup UEFA, te u tom trenutku bili drugoplasirani hrvatski klub na svjetskoj listi. Iza Dinama, a ispred Hajduka. No, samo koju godinu poslije Šibenik je administrativnom odlukom završio u Trećoj ligi. Bio je prisiljen igrati u, kako je govorio Tin Ujević, “malenim mjestima srca moga”, Zmijavcima, Ivanbegovini… A Petar je to pratio puno vjernije od mene - kazao je uvodno Ivo Mikuličin, koji već 50 godina puni stupce Slobodne Dalmacije i Šibenskog lista, a koji je u jednom razdoblju bio i suradnik Sportskih novosti.
Knjiga otkriva i impresivan podatak o 12 reprezentativaca, koje je hrvatskom nogometu podario Šubićevac. Od Ratka Kaciana do Duje Čaleta-Cara.
- Kacian je, doduše, počeo karijeru u pomalo zaboravljenom šibenskom Osvitu, u doba kad su njegove boje branili i Slavko Luštica, i Branko Periša, kasnije legendarni predsjednik KK Zadar. Po završetku Drugog svjetskog rata Kacian se htio vratiti na Šubićevac. No, tome su se usprotivili rigidni komunisti s tezom da u Šibeniku “ne može igrati državni neprijatelj”, ciljajući pritom da je Kacian, kao i mnogi drugi poznati hrvatski nogometaši, nastupao u prvenstvu NDH. Kacian je potom uzalud kucao i na vrata splitskog Hajduka, te dobio odbijenicu sa sličnim obrazloženjem. U Dinamu su ga, suprotno tome, objeručke prihvatili, pa je “državni neprijatelj” za samo tri mjeseca zaigrao za reprezentaciju bivše države - otkriva Mikuličin jednu od pikanterija u knjizi.
Uz Kaciana i Lušticu, dres Hrvatske ili bivše države nosili su od Šibenčana još Gordon Schildenfeld, Petar Nadoveza, Krasnodar Rora, Nikica Cukrov, Zoran Slavica, Dean Računica, Arijan Ademi, Duje Čaleta-Car, Joso Bulat i Mate Maleš. Svaki je šibenski reprezentativac dobio poseban prostor u knjizi.
Naš sugovornik i kolega posebno prelama dvojbu je li Petar Nadoveza “šibenski Pere” ili “splitski Pele”!?
- Nadoveza je nogometašku zrelost doživio već na Šubićevcu u doba kad je šibenska navalna petorka (Marinić, Orošnjak, Nadoveza, Aralica, Rora) u kup-utakmici opasno zaprijetila moćnoj Crvenoj zvezdi u Beogradu. Tog je ljeta Nadoveza prelamao dvojbu gdje poći, u Crvenu zvezdu ili Hajduk, ali su ga njegovi šibenski prijatelji nagovorili da odjene bijeli dres. Kad sam nedavno o tome, i ne samo o tome, pričao s Perom, on mi je kazao “od svega možeš pobići, ali ne i od lipih uspomena i rodnog grada” – rado nam je o svom prijateljstvu s Nadovezom govorio Mikuličin.
Ivo Mikuličin je sa Šibenikom bio i u Kaliforniji, i na Malti, i na Cipru, ali i na teškim gostovanjima u Prijedoru, Hrasnici, Ljubiji, Bihaću, vrućim drugoligaškim terenima bivše države. O svemu tome govori i knjiga “Lipo stoji narančasta boja”.
Velika imena
Autori knjige “Lipo stoji narančasta boja” rado spominju podatke da je pravu afirmaciju u šibenskom dresu doživio i vatreni Slaven Bilić, da je boje Šibenika branio i Nikola Jurčević, da je prvi posao kao trener seniora upravo na Šubićevcu odradio legendarni Tomislav Ivić, da postoje barem dvije selekcije igrača, koji su nosili i Šibenikov i Hajdukov dres, kao “kontru” aktualnom antagonizmu navijača Hajduka i Šibenika.
Stoga, među nemalim brojem izjava velikana hrvatskog nogometa (Zlatko Dalić, Ćiro Blažević, Zorislav Srebrić, Ivica Šurjak, Ivan Gudelj…), koji su u knjizi progovorili s poštovanjem o Šubićevcu, rado izdvajamo izjavu Igora Štimca, bivšeg Hajdukova reprezentativca.
”U moje igračko doba mi smo kao nogometaši Hajduka uvijek s poštovanjem stizali na utakmice sa Šibenikom. Službene ili prijateljske, svejedno. Znali smo da nas čekaju momci koji znaju igrati nogomet i navijači koji vole svoj klub, grad i našu domovinu Hrvatsku”, potencirao je Igor Štimac.