Porazom Gorice u Puli za Šibenik se pojavila mala, mizerna, ali ipak nekakva nada da eventualnim pozitivnim ishodom na Maksimiru poboljša svoje (tanke) nade za ostankom u HNL-u. Šibenik je protiv Dinama, na stadionu na kojem je tek jednom (2021.) slavio u preko 30 godina zaigrao onako kako igra čitavu sezonu. Povučeno, defetistički, defenzivno. Ponekad to uspije, izvuče se neki bod(ić) na taj način, ali rijetko, pa ostaje nejasno zašto se i u ovakvoj situaciji kada se igrači moraju bacati na glavu, uporno ne odustaje od stila, koji se pokazao kao promašaj. Ima li uopće ovaj Šibenik momčadske kvalitete za tako nešto?
Odradili 90 minuta
U HNL-ovoj specijalnoj emisiji treneri komentatori Besek i Magić su zajednički ustvrdili kako je “Šibenik na Maksimir došao odraditi 90 minuta”! I time je sve rečeno.
Naravno da Maksimir i Dinamo koji je zaigrao u najjačoj postavi, s Petkovićem, Ivanušecom, Mišićem, nije mjesto za vađenje. Ali, svejedno, zašto ne pokušati. Pa i s očito već dugo demoraliziranim sastavom, u kojem nema ni špirita, a time i dodatno oskvrnjene kvalitete. Čak je Čanadijeva momčad dobro parirala u tom “čuvenom” šibenskom bloku, koji se nekoć zvao bunker. Uspavao je gost Dinama, a Matić i Hiroš koji nije poštovao suigrača u puno boljoj poziciji, mogli su donijeti i prednost Narančastima. U takvim okolnostima kada igraš protiv kvalitativno nadmoćnog suparnika, teško je očekivati da ćeš 90 minuta izdržati bez greške, a da ćeš zabiti s napadom koji postiže debelo manje od gola po utakmici. I, onda naravno primiš kiks gol, i krene raspad...
Zapitali su se mnogi zašto je Čanadi izvadio Dolčeka i Špeljaka relativno rano, ali ta njegova odluka ipak ima logike jer ih je želio sačuvati za idućih ključnih deset dana sezone. Iskoristio je Čanadi zagrebački dvoboj i za pokuse, pa je tako Kvržića s desnog boka premjestio u vezni red, a Mesu stavio na njegovu prirodnu poziciju. Iako je bio najavljen u početnom sastavu, Soldo je na koncu prepustio mjesto Đoriću na zadnjem veznom.
I ako arhiviramo Dinamo koji je očito i na Šubićevcu bio prekrižen i prije početka, ostaje ključno pitanje može li se ovaj Šibenik u idućim krucijalnim utakmicama podići s dna i pretvoriti se u moćnog bombardera, sposobnog pobijediti Osijek i Hajduk te, usput, osvojiti Kup? Svatko realan će reći - nema šanse!
Psihološko stanje
U petak Narančasti na Šubićevcu s Osijekom igraju utakmicu koja im i u slučaju pobjede neće osigurati konačan mir, a s druge strane porazom ili remijem, zavisno o ishodu u Velikoj Gorici, mogu se već kolo prije kraja oprostiti od prve lige. U kakvom bi psihološkom stanju tada bila momčad samo par dana prije jedne od najvažnijih utakmica u 90-godišnjoj povijesti kluba, možemo samo pretpostaviti. Trofej je nešto što su sanjale brojne Šibenikove generacije, jednom su, i to prije 13 godina, bili blizu, jako blizu, ali opet tako daleko. Čini se da u trofej vjeruju najviše Funcuti koji su i na Maksimiru nakon pokera u Rogićevoj mreži skandirali “Kup je naš”.
Koliko uopće javnost, navijači, običan puk vjeruju u Šibenik pokazat će petak, kada kreće odluka. Hoće li šibenski nogometni hram pohoditi najveći broj navijača u sezoni ili će to opet biti prosjek koji govori da je Šibenik najmanje gledan klub HNL-a ove sezone! Hoće li Čanadi napokon dobiti i “stvoriti” fajtere za prvu meč loptu, ili ćemo opet nakon te utakmice pisati iste analize?