Nakon što zadnjih dana indeksi na svjetskim burzama strmoglavo padaju u gotovo dvoznamenkastim postocima, od Dow Jonesa, Nasdaqa i dok Wall Street trese financijska kriza uslijed Trumpovih carina, u Ulici bana Jelačića na broju 91 na Šubićevcu akcije šibenskog prvoligaša u pogledu borbe za ostanak naglo su poskočile. Nedjeljnih 4:1 protiv Osijeka iznova su oživjele šibenske nade da će nakon 36 kola izbjeći posljednje, deseto mjesto i novu selidbu u niži rang.
Sama pobjeda Šibenika protiv Osijeka, koji prolazi kroz veliku rezultatsku krizu, a kazat će osječke kolege i neke druge, sama po sebi i nije (pre)veliko iznenađenje. Ali, način na koji su Narančasti ostvarili taj trijumf je iznenadio sve, mnoge i oduševio. Igrači Šibenika izgledali su na terenu kao komandosi, u nekoj džungli, okruženoj krokodilima, raznim drugim zvijerima. Bila je to borba na “život ili smrt”.
Šibenik pljeskao Santiniju i Gržanu
Prvih pola sata Osijek nije postojao na terenu, domaćin je dobio sve, ili gotovo sve, duele, druge lopte su osvajali lakoćom. Visoko su pritiskali Slavonce, tjerajući ih na brojne pogreške. Posebno impresivno izgledalo je kod vodstva 3:0 kada je zadnji red Šibenika (Perić, Morrison, Žuta) u nekoliko navrata prelazio centar terena i kada je Šibenik tražio i četvrti gol u mreži Malenice. I došao je i taj četvrti gol, u režiji nezadrživog Šime Gržana (31).
Zadranin se, nakon dodavanja Laće, sjurio ispod centra prema osječkom vrataru i onda tako mirno plasirao loptu u mrežu, poput najfinijeg klasnog golgetera...
- Šime, Šime - zagrmjeli su Funcuti, želeći se i na taj način zahvaliti na dvama lijepim golovima, ali i neviđenoj fanatičnosti na terenu.
I ne samo Gržanu već i cijeloj ekipi Rajka Vidovića. Ovacije je dobio i drugi Zadranin, također dvostruki strijelac, Ivan Santini, koji je ponašanjem definitivno osvojio srca i simpatije šibenskih navijača. U nedavnom razgovoru podsjetili smo diva iz Turnja kako nas njegova uloga u Šibeniku podsjeća na svojedobnu relaciju košarkaša Šibenke Tea Petanija i Funcuta, kada je zadarski košarkaš ponajprije svojim gardom postao ljubimac najžešćih šibenskih navijača.
- Lijepo je to čuti i čast mi je biti dio i kapetan ovog kluba, iz susjednog grada, i nadam se da će i to biti neki put da se izbrišu neka nepotrebna neprijateljstva i tenzije Šibenika i Zadra - kazao nam je tom prilikom Santini.
Što je samo dokaz kako je dobivanjem kapetanske trake postao nedvojbeni lider ove momčadi, uz autoritet i reputaciju bivšeg Vatrenog.
I sada pitanje svih pitanja: odakle takva preobrazba Šibenika u samo nekoliko dana? Prošli utorak hrvatske medije zapljusnula je vijest o štrajku nogometaša Šibenika, prvom u elitnom razredu hrvatskog nogometa poslije dugo godina. Kašnjenje plaća natjeralo je Šibenčane na očajnički korak i u jednom trenutku izgledalo je da na Šubićevcu sve odlazi kvragu. Da situacija u klubu izmiče kontroli i prijeti posvemašnjim kolapsom.
A onda se dogodio preokret. Stigao je suradnik vlasnika kluba Stipan Dramac iz Beča, nije donio sa sobom kovčeg novca u kojem su dvije zaostale plaće, ali uvjerio je igrače da novac stiže. I uplaćena je ta prva plaća odmah dan kasnije, druga bi trebala ići najkasnije do srijede. A u ponedjeljak ujutro stigle su i obećane premije svim igračima, stožeru.
Šibenik djelovao kao momčad
Nisu ovdje poanta samo te priče o novcu, praznim novčanicima igrača. Čini se da je cijela priča oko štrajka dodatno homogenizirala Šibenikovu svlačionicu, na neki način zbližila igrače, koji su protiv Osijeka prvi puta 100 posto djelovali kao momčad, zrela momčad, koja će izginuti do kraja i da pokaže taj svoj gard. Uz dojam da bi takvim pristupom stradala i neka druga, u ovom času jača momčad od grogiranog Osijeka.
- Igrači su zaista odigrali perfektno, tri dana nisu trenirali, a ja sam tu možda i najveći problem jer puno radim. Igračima su dobro došla ova tri dana odmora. Rukovodeći ljudi su to jako dobro odradili - kazivao je nakon velike pobjede trener Rajko Vidović, s dosta primjesa autoironije, ali i sarkazma.
Taj mirni čovjek iz Zavidovića u najtežim trenucima nije dao da se udara po klubu, posebno ne prema igračima, samo on i njegovi najbliži suradnici znaju što su sve prolazili proteklih dana i tjedana, pa i mjeseci na Šubićevcu. Mnogi bi već odavno spakirali kofere, rekli “ma idem ja, bilo gdje”... Ali, ne i Rajko, a takav njegov stav je očito prenio i u svlačionicu, koja opet diše kao jedna. Upravo bi taj segment mogao biti presudan u teškoj borbi koja čeka Šibenčane do kraja.
Prvi korak je napravljen, možda nakon svih ovih turbulencija i najveći u toj borbi. No, luka spasa se još ne nazire ma koliko je nakon Osijeka puno, puno bliže...
Komentari (0)