Uskršnji blagdani su svojevrsni početak turističke sezone u Dalmaciji. I Šibenik je odjednom živnuo, brojni gosti su odlučili ove blagdane iskoristiti za posjet Krešimirovom gradu. Ugodno vrijeme, doduše, uz jako jugo, i par slobodnih dana zajedno s obitelji, za dolazak u Šibenik iskoristio je i Željko Karajica. Njemački Hrvat, koji živi na relaciji München - Berlin - Klagenfurt, sve je češće u Šibeniku. Vlasnik HNK Šibenik rado se odazvao i intervjuu za SN u staroj šibenskoj gradskoj jezgri...
Prošlo je nešto više od godinu dana, točnije 15 mjeseci, otkako je SEH grupa postala većinski vlasnik kluba sa Šubićevca. Već sad su ti poslovni ljudi najdugovječniji vlasnici šibenskog kluba, koji je prije Karajice i partnera promijenio dva vlasnika, s time da je svaki potrajao po godinu dana.
Puno je još posla
Kako ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima, jesu li realizirani svi ciljevi? Pretpostavljamo da je ulazak Šibenika u SuperSport HNL trenutačno prioritet?
- Kao prvo, moram kazati da mi se Šibenik kao grad iz dana u dan sve više sviđa. Svaki put kad ponovno dođem, sve mi je draži, ljepši... Evo, i ovaj razgovor vodimo u hotelu u baroknoj palači. Ma, uživam stvarno sve više ovdje. Dolazio bih i češće da me ne sprječavaju brojne obveze. Ako uspijemo u sportskom cilju i ove se sezone vratimo u prvu ligu, napravili bismo fantastičan posao. Došli smo u jedan od najljepših hrvatskih gradova, s prvoligaškim klubom, i kad to gledamo više smo nego zadovoljni. Naravno, ispadanje iz HNL-a je bilo loše, ali mi nismo tu došli na kratko vrijeme. Gradimo HNK Šibenik na svim poljima, nešto se vidi poput radova na poboljšanju klupske infrastrukture, od klupskih prostorija, pomoćnog terena u Crnici, ali paralelno se radi i na mnogim drugim poljima, koji se možda svakodnevno ne vide, ali su jako bitni za budućnost kluba. Puno je još posla pred nama, ali smo, vjerujem, definitivno na dobrom putu.
Koji je vaš glavni cilj ulaskom u vlasničku infrastrukturu HNK Šibenik s obzirom na to, kako se često može čuti, da je kupnja prvoligaškog kluba često u sferi riskantnog ulaganja, s upitnim povratom?
- Kad smo došli u Šibenik zatekli smo, primjerice, klupske prostorije u kojima se vjerojatno 50 godina nije ništa bitnije uložilo, od neofarbanih zidova, zastarjelog poda. Vjerojatno se ništa bitnije nije uložilo od Mediteranskih igara 1979. godine. Mi smo odlučili uložiti u modernizaciju klupskih prostorija, koje već sad izgledaju neusporedivo bolje. Uskoro će na gornjem katu biti dovršen restoran za igrače, ali i za goste, roditelje, koji će moći gledati svoju djecu kako treniraju u dostojnim uvjetima. U prizemlju će se urediti fitness sala, uredili smo pomoćni teren u Crnici, koji će za mjesec dana biti u funkciji. Radimo i dalje na poboljšanju klupske infrastrukture. Ulažemo u kamen, dakle, ne mislimo ostati tu jednu-dvije godine, prodati jednog-dva igrača na brzinu, okrenuti nešto para i otići. Teško je očekivati da ćemo u jednu-dvije godine napraviti rezultat, ući u prvu ligu, odmah napasti Europu… To je moguće, ali realno je to nenormalno očekivati, a niti mi tako funkcioniramo. Kad smo došli u Austriju Klagenfurt klub se borio da ne ispadne u treću ligu, sad smo par godine kasnije u borbi za Europu, s jakom akademijom, stabilni na svim poljima. I to želimo napraviti i u Šibeniku. Idemo korak po korak, gradimo kamen po kamen i rezultat se sigurno doći. Možda mi i ne uđemo u Prvu ligu za nekoliko godina, ali u nekom periodu, kad se izgrade čvrsti temelji u klubu, to će se sigurno dogoditi u idućem razdoblju. Hoće li to biti već ove godine, ili za jednu, dvije ili tri godine, to nitko ne zna, niti je to nama neki presudan moment za daljnje djelovanje u Šibeniku. Ovo je sport i nitko ništa ne može garantirati. Ali, ja vjerujem u ovaj projekt i siguran sam da će Šibenik samo rasti, postati stabilan prvoligaški klub, s jakom akademijom, koja će proizvoditi svoje igrače za prvu momčad. Opet se vraćam na Klagenfurt... Tamo nam je trebalo dvije-tri godine da u prvu momčad dođe nekoliko igrača iz naše akademije, koji su potpisali profesionalne ugovore. Naravno, sve ćemo napraviti da Šibenik već ove godine opet uđe u prvu ligu.
Brojne kušnje
Na tom putu stoji puno prepreka, zamki. Jedna od najvećih je i momčad Zrinskog 1664 Osječkog, koja ne posustaje. Iz Jurjevca su nakon meča s Cibalijom odaslane i optužbe iz usta predsjednika Komaka, koji je izjavio kako Šibenik stimulira njihove suparnike sa po 30.000 eura. Specijalni rat je čini se krenuo i javno. Kako to komentirate?
- Kao prvo, ja vjerujem u našu momčad, našu kvalitetu. Mi smo najkvalitetnija momčad u 1. NL i to pokazujemo na terenu. Ali, druga liga je iznimno teška, zahtjevna i nepredvidljiva. Tvrdim da je lakše ostati u prvoj ligi, nego ući s jakom ekipom iz druge lige u elitu. I nije to samo hrvatski slučaj, evo vam primjer HSV-a, slavnog njemačkog kluba, koji se pet godina bezuspješno pokušava vratiti u Bundesligu, iako ima triput veći budžet od konkurencije. Druga liga je fizički zahtjevna, za ostvariti rezultat uz kvalitetu potrebna je i ta komponenta, ali i jaki karakter, duh, borbenost. Treba se priviknuti na lošije uvjete, kao nedavno u Zmijavcima, kad je nekoliko igrača punilo rupu blatom kako bi se izveo penal. Istina je da ti uvjeti vrijede za sve isto, ali kad imate kvalitetniju momčad, onda je to puno teže. Ja sam uvjeren da ćemo mi na kraju ove sezone biti prvi, znam da ćemo biti najbolji na kraju. Ako treba to ostvariti u 33. kolu ili, daj Bože, u 31. kolu, sasvim svejedno. Zašto to kažem? Jer znam koliko ova naša momčad vrijedi, da ima duh I karakter potreban za krajnji uspjeh. Isto tako i naš stožer. Na početku sezone smo gotovo sve promijenili, ostala su samo dva-tri igrača, doveli smo novog trenera i gradili smo sve iz temelja. I, opet ponavljam, znam da ova momčad Šibenika ima snagu i moć da na kraju bude prva. A što se izjava spomenutog gospodina tiče, nikad ne komentiram neke glasine, ali budući da je to javno izašlo ne mogu to prešutjeti. Ja sam 30 godina radio u medijima i dobro prepoznam kad se fabriciraju neke teme, u pozadini ili izvan našeg teritorija, a sve u cilju da se destabilizira suparnik. Naravno da se mi tim stvarima, o kojima taj čovjek govori, ne bavimo. Mi smo fokusirani na našu kvalitetu, koja će na kraju biti presudna. U Zrinskom su očito nervozni jer su počeli gubiti bodove, prije dva-tri kola imali su 7 bodova više, a sada samo 2 više. Mi im stalno dišemo za vrat, radimo im pritisak i oni to očito sve teže podnose. Evo, sad su dobili Cibaliju na patnički način, kao u brojnim slučajevima ranije, iako su po svemu trebali izgubiti. Ali, mi idemo svojim putem, ima još devet kola do kraja, Zrinski će sigurno biti na mnogim kušnjama jer kad im suparnik odgovori na isti način, onda su u problemima. I mi ćemo biti na raznim kušnjama, ali sve ćemo to uspješno prebroditi. Ja ovo uspoređujem s boksom, suparnik može biti bolji u 11 rundi, ali u meču na 12 rundi često se dogodi da ovaj drugi boksač jednim udarcem riješi borbu. S tim da smo mi dominantniji po svemu, a na kraju će se sve vidjeti kad se odigraju sva 33 kola...
Sve u našim rukama
Šibenik je bolji u međusobnim odnosu, na Šubićevcu je slavio 3:0, u gostima izgubio 0:2. Možda će baš to na kraju presuditi?
- Onakva utakmica kao u jesenskom dijelu, kad smo izgubili od njih 0:2 u Osijeku, više se nikad neće dogoditi i on to zna, zato i je ta nervoza, i te izjave... U sportu je jako bitan momentum, a on se sada okreće na našu stranu, ja to vidim, osjećam kad dođem među igrače, stožer. Ne možeš stalno igrati na istu kartu, nabijati loptu 50 metara na Dogana i tako dobivati utakmice. I protivnici to znaju, snimaju, i zato su počeli gubiti bodove.
Šibenik u gostima ove sezone nije tako učinkovit kao na svom Šubićevcu, puno je bodova prosuto, je li mogao izbjeći ovakvu dramu i biti u komotnijem položaju?
- Bilo je, istina, nekih utakmica u kojima nismo bili pravi, ali u cijeloj sezoni teško je držati konstantno visoku formu. Bilo je i nekih pehova, ali meni je osobno najviše žao tog poraza u Osijeku od Zrinskog. Ali, i dalje sve držimo u svojim rukama.
Koliko vam ova nesmiljena borba za prvu ligu otežava druge neophodne poslove u klubu kojih je bezbroj, pa na koncu i eventualnu pripremu za iduću eventualnu prvoligašku sezonu? Odnosno, koliko vam je ispadanje lanjske sezone otežalo planove?
- Ja vam nisam čovjek koji puno kuka za prolivenim mlijekom. Mi smo lani tek došli u klub i čekala nas je ta borba za ostanak s tim naslijeđenim kadrom kojeg smo na zimu osnažili. Završilo je kako je završilo, Gorica je iskoristila neke naše slabosti jer, ajmo biti realni, da je u klubu sve bilo posloženo profesionalno, kako to treba biti u jednom sređenom klubu, onda se taj scenarij vjerojatno ne bi dogodio. Meni bi veći problem bio da je sve bilo na najvišoj razini, a da smo svejedno ispali. Onda bi bio veliki problem jer bismo znali da smo sve napravili, ali smo svejedno ispali. Ovako znamo da treba puno toga napraviti, neke stvari doslovce iz temelja, a s čvrstom podlogom sve će biti lakše u budućnosti.
Sinergija je bitna
Jedna od krucijalnih stvari u funkcioniranju kluba je i ustroj nogometne akademije?
- Apsolutno! Nije samo stvar imati, ne znam, 400 ili 500 djece u školi, ako neke stvari nisu posložene kako treba. Zato smo napravili jedan od za mene ključnih poteza, angažirali Ivicu Vastića kao trenera U-19 ekipe. Juniore čeka borba za ostanak i vjerujem da ćemo uspjeti u tome jer je to krucijalna stvar za naše planove oko budućnosti kluba. Nisu samo juniori, nego i ostali uzrasti, poput pionira i kadeta, koji moraju igrati u prvoj ligi svojih generacija. U tom smislu ćemo koristiti sve resurse naših partnerskih, sestrinskih klubova iz Austrije i Berlina, i tu postoji puno prostora za napredak. Profesionalizacija rada, kadrovski ustroj, promjena promišljanja…
Za bilo kakav konačan uspjeh jako je bitna i suradnja s lokalnom zajednicom, gradom, županijom, odnos s navijačima. Kako ste zadovoljni s tim dijelom u ovih proteklih 15 mjeseci vašeg boravka u Šibeniku?
- Nama je iznimno bitna ta sinergija, jačanje fan baze, društvenih mreža, suživot s lokalnim okruženjem. Evo, ja već sad vidim puno više šibenske djece i mladeži s narančastim klupskim bojama, što je već velika stvar. Ljudi ovdje vole svoj grad, svoj klub, imaju strast i to je nešto što te dodatno motivira. Stvarno uživam kad dođem ovdje, vidim da se sve više ljudi, u jednom ovako prekrasnom gradu, poistovjećuje s nama iz kluba. Ta sinergija se ne stvara nakon jednog ili dva sastanka, već je to proces. Imamo i mali partnerski odnos s košarkaškim klubom Šibenka, družimo se, idemo na njihove utakmice, oni dolaze na naše. Možda grad dosad nije toliko pomagao rad kluba, ali možda smo i mi kao vlasnici kluba tome krivi. Eto, oformili smo i udrugu za mlađe pogone, stvaramo pretpostavke da sutra napravimo neki kvalitetniji dogovor s gradom. U proteklom razdoblju stvorili smo i partnerske odnose s klubovima iz Knina, Unešića, planiramo isto i s Vodicama, što prije nije postojalo. Ti spomenuti klubovi su se radije okretali nekim drugim klubovima, a ovim partnerstvom želimo da se to promijeni. Skautiramo djecu iz tih klubova, koje želimo dovesti u Šibenik, ponuditi im kvalitetni razvoj, pomoći oko škole, osigurati uvjete koje možda nemaju tamo... Jer, u suprotnome, zašto bi neko dijete iz Zagore ili Dinare došlo ovdje ako mu Šibenik ne ponudi prave uvjete?
Kontakt sa svima
Kakav imate odnos s HNS-om i našim najboljim klubovima?
- Od samog našeg dolaska uspostavili smo kontakt s ljudima koji vode HNS, komuniciramo, ali nije to na dnevnoj razini. Evo, sad je proces licenciranja u tijeku i moramo biti u kontaktu. Odnos je dobar, profesionalan, kakav i treba biti. Isto vrijedi i za klubove, bez obzira je li to Dinamo, Hajduk ili netko treći, sa svima nastojimo biti u dobrim odnosima. I nisam još čuo da bi netko u slučaju da se vratimo u prvu ligu imao nešto protiv Šibenika, dapače, vlada stav kako Šibenik kao grad, klub s tradicijom, navijačima, infrastrukturom, koja se svakodnevno poboljšava, može biti dio sustava prve lige na duže vrijeme, kao jedan, stabilan prvoligaš.
Kakav ste kao predsjednik, diskretan ili od onih koji ulaze u svlačionicu, nameće tko će igrati, kako će se igrati?
- Ja se u ovom predsjedničkom poslu, kao i u biznisu, uvijek vodim profesionalizmom. S obzirom na to da realno nisam u mogućnosti biti svaki dan u Šibeniku, da dolazim svaka dva-tri tjedna, klub funkcionira kao firma i svatko radi svoj posao. Bilo bi loše da ja kad dođem glumim nekog gazdu koji sve zna. Vjerujem ljudima koji su tu. Naravno da nisam od onih predsjednika koji nameće svoje stavove, posebice ne one vezane za struku, hoće li se igrati 3-5-2 ili će onaj igrati desnog beka i slično. Za to postoji struka, a ja sam zadužen za pozadinu, za strateška pitanja kluba i toga se držim. Nedavno je treneru Careviću bio rođendan, malo smo se podružili, profeštali i to je to. I tako je u Klagenfurtu, Berlinu… - za kraj će Karajica.
