Hajduk je u tri odigrane utakmice upisao devet, a Dinamo samo četiri boda. Hajduk dugi niz godina nije imao pet bodova više od Dinama i to je najbolja vijest za Ivana Leku, koji je s tribina gledao kako njegovi igrači lome Slaven Belupo (3:0). Druga dobra stvar je da se još jednom mogao uvjeriti koliko je Odjidja dobar igrač i kako je odmah po ulasku u 46. minuti promijenio kompletan ritam utakmice. I Hajduk je odmah odigrao neusporedivo bolje, brže, agresivnije i konkretnije. S istimo taktikom, samo s novim figurama na terenu. Belgijski veteran i Livaja sjajan su tandem, osovina na kojoj je Hajduk slomio i Slaven Belupo. Klase za sebe u ovom Hajduku.
Dobra stvar za Leku je i pogodak Leona Dajakua, krilnog napadača koji je ljetos stigao na Poljud i koji je zabio nakon više od 600 dana bez gola. Dajaku je školovan igrač, bio je veliki talent, trebaju mu golovi da vrati samopouzdanje, možda će s njim opravdati status pojačanja. Lijepo je bilo vidjeti i mladog Sigura kada je u drugom poluvremenu stao na poziciju zadnjeg veznog. Diallo nije loše odigrao kao stoper, iako je imao veliki kiks pri kraju utakmicu, koji Crnac nije kaznio. Zato Leku sigurno jako veseli činjenica da je Josip Elez odigrao prvu službenu utakmicu nakon više od devet mjeseci.
Međutim, utakmica je donijela i puno loših stvari za Leku i Hajduk. Prvo poluvrijeme Splićani su odigrali ispod svake razine. Toliko sporo i nepovezano, bez ideje i agresivnosti. Iznervirani Leko stoga je u poluvremenu zamijenio čak trojicu (Krovinovića, Mlakara i Kalika), a mogao je komotno još barem dvojicu (Benrahoua i Šarliju). Svi su oni bili podjednako nevidljivi, odnosno Šarlija neuobičajeno nesiguran u obrani. Ideja da sačuva Odijdju i Moufija za uzvrat u Solunu "ustupila" je mjesto imperativu pobjede protiv doista skromnih gostiju iz Koprivnice.
I dok zamjena Kalika i Mlakara nikoga nije posebno uzbudila, neobično je bilo vidjeti da Krovinović već u poluvremenu nije izašao iz svlačionice. Neobično zašto što je riječ o uvjerljivo drugom najplaćenijem igraču Hajduka, veznjaku koji je doveden da bude drugi igrač ove momčadi, da bude glavna podrška Livaji. U prethodnih 78 utakmica za Hajduk Krovinović je izlazio vam samo kad bi utakmica bila već riješena. U 79. je zamijenjen u poluvremenu, kod negativnih 0:0...
Je li to znak da Leko pomalo gubi strpljenje čekajući da Krovinović napokon proigra? Već smo pisali da je popularni i u svlačionici omiljeni Krova loše otvorio sezonu, da mu se ne može ništa prigovoriti glede trke i borbenosti, ali to je debelo premalo za igrača koji bi trebao biti jedan od stupova ove momčadi. Krovinović se nije uspio nametnuti čak ni protiv Slaven Belupa. Krovinović je protiv PAOK-a u četvrtak po prvi put začuo zvižduke tribina na račun svoje igre, da bi tri dana kasnije bio zamijenjen nakon samo 45 minuta.
Teško je reći što se s njim događa, ali vrijeme je da se sudari s istinom te da sam potraži razloge zbog kojih igra nogomet u kojem su prepoznatljiva samo uporna alibi dodavanja s kojima se Hajdukova igra stalno usporava. Činjenica da ga je Leko izvadio tako rano iz igre realno je veliko upozorenje Krovinoviću i jasna poruka da nedodirljivih u svlačionici nema.
Odnosno, nedodirljiv može biti samo Marko Livaja. I on je u tom "mrtvom" prvom poluvremenu izgledao nemotivirano, ali zato je u drugih 45 minuta - i njega je "probudila" brža i agresivnija igra - još jednom pokazao koliki je majstor i koliko je presudan za ovaj Hajduk. Statusno blizu Livaje je još samo taj stari majstor Odjidja. Mladi Pukštas je ozlijeđen, da je zdrav vjerojatno bi stao odmah iza njih. Velika većina ostalih daleko je iza, ili je možda bolje reći predaleko iza. Predaleko za momčad koja u četvrtak želi izbaciti snažni PAOK, a onda i prvenstvo završiti ispred još snažnijeg Dinama.
Livaja i Odjidja trebaju daleko snažniju podršku da odvedu Hajduk tamo gdje ga navijači već godinama sanjaju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....