Tko zna koja pobjeda Hajduka na kojoj moraju zahvaliti nebesima, i dalje ih prati ruka podrške više sile, sad se već možemo pitati je li ovo sezona u kojoj im je suđeno da prekinu dvadestgodišnji post bez titule. Bijeli su osvojili ogromne bodove u Podravini i napravili veliki korak prema naslovu prvaka jednim golom Marka Livaje iz kaznenog udarca koji Igor Pajač nije sudio dok ga nije pozvao Ivan Bebek iz VAR sobe. Osam kola do kraja pothvat je sve bliži, iako još i daleko na horizontu, a definitivno nisu ekipa koja dominira da bi mogla biti sigurna u osvajanje prvog mjesta.
Klišej je da Hajduk ne nudi rapsodije s kojima bi punio dušu svojim navijačima i tjerao neutralnu publiku na pljesak, ali u posljednje četiri utakmice nakrcao je konto s devet bodova, s time i srca fanova optimizmom jer učinak se iskazuje stanjem na ljestvici.
Gennaro Gattuso nikad nije djelovao sretnije, iako, osim na taktičkoj disciplini i stabilnosti te provedbi defenzivnog plana, teško možemo sipati komplimente njegovoj momčadi. Livaja je "rasparao mrežu" s bijele točke, u drugom dijelu Sigur unio nešto živosti, no igrački, izuzev dobre zadnje linije, nitko drugi nije zaslužio više od ocjene šest. Talijan je imao i sreće što Roko Brajković nije ispao tragičar zbog promašenog zicera jer teško bi objasnio zašto mu je dao šansu ispred Šege. Međutim, preplivao je rijeku veliku kao Po.
Hajduk u Koprivnici ovaj put ništa specijalno nije ni trebao činiti jer Slaven Belupo nije bio svoj. Djelovao je poput prazne vreće koja nikako nije mogla stajati, cijelo prvo poluvrijeme nije postojao u napadačkom akcijama da bi Bijelima poklonio tri goleme šanse. Dvije nisu zabili Brajković i Livaja, no treću je prvi strijelac lige iskoristio iz jedanaesteraca, suđenog zbog nespretne ruke Nestorovskog.
Iako je Mario Kovačević promijenio čak šestoricu igrača u početnoj postavi u odnosu na polufinale Kupa u srijedu, od starta utakmice djelovali su kao da su svi igrali po 120 minuta i nakon toga se napili kao nikad u životu. Bez energije i s utezima na nogama. Farmaceuti su se nakon velikog rezultata u maniri malog kluba ispraznili i zadovoljili, nisu imali polet koji ih krasi, na kraju ni defanzivnu koncentraciju jer Hajduk ih nije izigrao kroz akciju za izglednu šansu sve do finiša susreta, nego su mu servirali prilike na pladnju.
Je li ih "probilo" ili ih je trgnuo Livajin gol u trećoj minuti sudačke nadoknade prvog dijela, u drugom su zaigrali nešto bolje, ali Bijeli su bili defenzivno dobro organizirani i nisu im ponudili pravu prigodu. Platili su danak ritmu utakmica na koji nisu navikli, prekinuli niz od tri ligaške pobjede i sad je najveće pitanje hoće li moći ostati na razinama na koje su nas navikli. Kad se očekivanja povećaju i pritisak je veći, klubovima poput njih tada je sve teže.
Komentari (0)
Komentiraj