Postoje treneri koji su iz teško objašnjivog razloga podcijenjeni u hrvatskoj javnosti. Jedan od njih je Zoran Zekić (48). Trener koji je gdje god je radio napravio barem dobar rezultat, uz nogomet koji je temelj na konstrukciji i izgradnji, a na destrukciji ili popularnim "bunkerima". Međutim, kad se priča o najboljih HNL trenerima, ili onima koji se spominju kao trener koji jednog dana zaslužuju šansu u Dinamu ili Hajduku, teško će se netko sjetiti Zekića...
Zekić je jedan od onih trenera koji živi nogomet. Ali ga živi tiho, jer ne voli se gurati u prve redove i ne radi na svom PR-u. "Nisam taj tip, niti želim postati takav".
Trenerski smo ga najbolje upoznali na klupi Osijeka, s koje je vodio čak 152 utakmice. Došao je u klubu prije Mađara, u vrijeme dok Osijek nije imao novca za "kruh i režije", a kamoli za slaganje ozbiljne momčadi. Zekića nije smetalo da i u takvim okolnostima digne momčad koja je u jeseni 2015. dotaknula dno ljestvice, te je u kratkom roku digne i mirno ostavi u ligi. Zekića Mađari nisu dirali kad su preuzeli klub, što je prava rijetkost, jer novi vlasnici uvijek dovode svoje ljude. Međutim, o Zekiću su slušali samo najbolje i nisu ga dirali. Smijenjen je tek u ožujku 2019., kada je u pet utakmica nazidao dva poraza i tri remija. S tim da su dva poraza bila od Dinama i Rijeke, u to vrijeme daleko najboljih momčadi HNL-a.
Zekić u Osijeku ni izbliza nije imao momčad kakvu danas ima Bjelica. Kao ni ovlasti. Mađarski je plan bio polako dizati klub, napraviti infrastrukturu pa onda tek složiti momčad konkurentnu za naslov. Tek su s dovođenjem Bjelice plan jačanja momčadi bitno ubrzali, više su i nego udvostručili budžet za svlačionicu. Zekić je vodeći Osijek u 152 utakmice upisao 69 pobjeda 40 remija i 43 poraza, uz 225:162 gol razliku. Dva puta je bio četvrti na kraju sezone, a u trećoj, koju nije završio na klupi, Osijek se domogao trećeg mjesta. Uz napomenu da su Dinamo, Hajduk i Rijeka imali bitno veće budžete.
Zekić je nakon Osijeka vodio moldavski Šerif u 44 utakmice. Sam je dao ostavku, jer više nije imao "snage živjeti i raditi u Moldaviji". Mađari su ga potom nagovorili da preuzme Diósgyőr, koji je već bio prekrižen i zadnji na ljestvici. Osvojio je Zekić tamo 25 bodova u 20 kola, ali ih nije uspio spasiti. Međutim, njegov je bodovni učinak bio za sredinu ljestvice.
Zekić sada već drugu sezonu vodi Slaven Belupo, preuzeo ga je u prošloj sezoni nakon što se klub opasno približio borbi za ostanak. Mirno ga je ostavio u ligi. U ovoj sezoni Belupo je nakon sedam kola drugi na ljestvici. Ili realno treći, jer Hajduk ima tri utakmice manje. Pričamo o klubu koji je već deset godina sedmi ili osmi. O klubu koji je ljetos pomladio momčad, koji nije doveo niti jedno ozbiljnije pojačanje. Za sve to Zekića nije briga. On samo radi svoj posao. I opet izvlači iz ove momčadi sve što ima, pa i malo preko toga.
Zekić nije samo dobar trener. Zekić je i opušten tip, opušten čak i kad je na klupi, kad gubi, kad kada predsjednici "maltretiraju" nerealnim zahtjevima ili savjetima koji u nogometnu ne piju vodu. Zekić uvijek radi isto, samo po svome, po svojim uvjerenjima i nogometnim postulatima. Ta opuštenost pomalo je i fascinantna u okruženju hrvatskih trenera koji čim dobiju posao postaju neobično "tvrdi", nervozni, bez imalo toleranciju na kritiku, čak i onu najafirmativniju. Zekića kritike ne mogu izbaciti iz sedla, jer i one su sastavni dio nečijeg posla. "Moje je da treniran i vodim utakmice, a novinari, analitičari ili koji već kritičari rade svoje."
Zekića igrači vole, Zekića igrači slijede. Znaju da nikada njih neće okriviti za poraz ili neuspjeh. Uvijek će on biti taj koji će preuzeti krivicu barem ravnu njihovoj. Zna ih opustiti, zna i kada će im progledati kroz prste, ili okrenuti glavu kad malo izađu iz tračnica. Bio je igrač, zna da igrači imaju svoje "mušice", koje treba katkad istrpjeti i koje ne utječu na raspoloženje momčadi. No, zna ih i pritisnuti, posebno kada pokušavaju s nekim igračkim štosevima sakrivati krivnju. Zekić ih je previše prošao kao igrač. Na koncu, zna od njih napraviti bolje igrače.
Zekić je u trenerske vode ušao prije 12 godina, vodeći nižerazredni Maksimir. I tamo je napravio rezultat, ostavio trag koji mu je otvorio vrata Moldavije, u koju je stigao radeći u Šerifovoj Akademiji. Puno je toga prošao od tada, ali oni koji ga dobro poznaju kažu da je ostao isti. Uvijek spreman za šalu, za razgovor, za savjet, ali i za rad. Navijač Dinama, koji se ne libi uoči utakmice s Hajdukom poručiti Ivanu Perišiću "Ivane, vrime je". Jer će uvijek pozdraviti poteze koji su dobri za nogomet, pa makar to bio i u korist suparničke momčadi.
Uoči utakmice s Lokomotivom na teren je izašao s novom frizurom. Navike - na sreću Koprivničana - nije promijenio. Pobjedničke navike...