Mladom treneru moralo bi laskati kada osvane u istoj rečenici s bardom svoje profesije, ali nešto mi govori da Mario Kovačević nije presretan što je u subotu navečer završio u društvu Ćire Blaževića. Aludiram, jasno vam je, na otvoreni natječaj za sljedećeg Dinamova trenera. Ćiro Blažević se jednom davno preporučio Hajduku tako što je na klupi Varteksa uveličao šampionsku proslavu ‘bijelih‘ progutavši na Poljudu šest komada - nakon čega je zaista i preuzeo Hajdukovu klupu - dok je Kovačević bio umjereniji pa je u subotu na vrata Zvonimiru Bobanu pokucao diskretnije, s porcijom od samo pet golova.
Na stranu ironija, ali ako je do večeras slovio za favorita na ovom natječaju, Kovačevićeva kandidatura privremeno je zamrznuta, a u prvi plan je iskočio Sandro Perković, v.d. šef koji je ljepuškastog Leonarda Di Caprija, Fabija Cannavara, ili kako se već zvao maneken na pramcu plavog Titanica, ispratio s palube sa zadatkom da brod odmakne od ledene sante, a mjesec dana kasnije evo ga već na kursu prema obrani titule. Da se nije okliznuo u Gorici, Perković bi dva kola uoči kraja prvenstva stavljao šampanjac na hlađenje. Ovako ćemo završnicu lige gledati kao triler sve do odjavne špice, jer o raspletu se zapravo pita Rijeku koja se prethodno s(p)retno probila kroz minsko polje na Šubićevcu.
A kakvom je točno magijom Perković okrenuo sezonu i po putu zataknuo za pojas skalpove Osijeka, Rijeke, Hajduka i Slavena Belupa? Bilo je tu i psihološke terapije, i taktičkih rokada, ali sudeći prema subotnjoj predstavi, više od svega bilo je - Petra Sučića. Nakon oporavka od teške ozljede Sučić je sporo hvatao zalet i izvjesno vrijeme nije sličio na igrača, koji je jesenas impresionirao naciju i dobacio do dresa nacionalne momčadi. Ali korak po korak, Sučić se počeo dizati, prije tjedan dana zablistao je protiv Hajduka u Splitu, a u subotu je već odigrao simultanku. Iz svake škakljive situacije izlazio je elegantno, koristeći jednom suigrače kao mantinele, a drugi put valjajući protivnike serijama lažnjaka. Napunjen samopouzdanjem onda je isporučio savršenu asistenciju strijelcu Kulenoviću, zakotrljao je najatraktivniju akciju meča iz koje je Martin Baturina zatresao mrežu (nažalost, gol poništen zbog zaleđa), a na koncu je Sučić veliku predstavu okrunio praćkom s ruba kaznenog prostora za 4-0.
Dinamo je letio na Sučićev pogon, a solidno su mu sekundirali Luka Stojković kojeg je bilo premalo u igri, ali je postajao opasan kada god bi se približio kaznenom prostoru, a pored Stojkovića raspoloženi su bili i Kulenović, Pjaca, Baturina i Mišić, pa u okruženju toliko raspoloženih igrača Sammy Mmaee nije imao prostora zablistati krupnijom pogreškom. Dinamo će s ove lansirne rampe odletjeti do ciljne ravnine s maksimalnim učinkom u sljedeće dvije utakmice s Lokomotivom i Varaždinom, a Slavenu je ‘petarda‘ u ruci eksplodirala u najgorem mogućem trenutku, dok se priprema za prvu finalnu kup utakmicu s Rijekom. Jedan bod iz posljednje četiri utakmice jasan je znak da su ‘farmaceuti‘ zaronili u krizu.
Komentari (0)