Jedan od prilično misterioznih fenomena unutar hrvatskog nogometa je odlazak vrlo mladih talenata u inozemstvo. Zašto? Prioritetno zato jer se pokazalo, u gotovo svim slučajevima, da je prerani odlazak iz hrvatskog nogometa za mlade igrače veliki hendikep u prilagodbi višim zahtjevima u jačim ligama.
Robert Murić, koji će u ožujku navršiti 28 godina, jedan je od takvih naglašenih talenata koji su potratili podosta vremena "vani" dok se nisu vratili u domovinu i revitalizirali svoju karijeru. Pri tom trebamo imati na umu da je Murić jedan od rijetkih igrača novijeg doba koji je imao gotovo sve predispozicije da postane reprezentativno rješenje za kroničnu deficitarnu poziciju desnog krila.
Murić je tehnički vrlo dobro potkovan, hitar je, ima mekanu ljevicu i osobito je nezgodan kada se s boka uključuje prodorom u sredinu terena. Murić je tip onih igrača koji priličnom lakoćom stvaraju višak jedan na jedan, a današnjem nogometu takvi su profili iznimno traženi...
Nakon što je bljesnuo u omladinskog pogonu Dinama, gdje je stigao iz Zagoreca, Robert Murić je umjesto seniorskog iskoraka u Maksimiru (i HNL-u) odlučio sa svojim zastupnicima da ide u inozemstvo. Prije devet i pol godina prešao je u mladu momčad Ajaxa, a snovi o karijeri u slavnom klubu iz Amsterdama ostvareni su kroz dva nastupa (8 plus 20 minuta) unutar dvije godine.
Pitat će se netko, a zašto Murić, ako ima takve potencijale koji se smatraju specifičnim, nije onda iskoračio u Ajaxu. Odgovor je prilično jednostavan. Kao junior iz domaće komforne situacije otići u visoko profesionalnu priču, sasvim drugačijem nogometnog pristupa i mentaliteta seniorskog nogometa, malo je tko spreman izdržati dril. To što je većina tako limitirana u sličnim transferima valjda jasno ukazuje koliko je važno seniorske iskorake, po definiciji komplicirani u dobi do 21 godine, ostvariti u domaćem okruženju.
Kako ga u inozemstvu nitko ne čeka, svaki mladi igrač mora seliti na posudbe, pa ni Muriću nije bilo drugačije. Selio se u Pescaru, a u Bragu B, ali realni pravi iskorak dogodio se kada je postao član Rijeke 2019. godine. Na Rujevici je Murić u tri i pol sezone odigrao 123 utakmice, uz 38 pogodaka i 26 asistencija, te je doprinio osvajanju dva hrvatska kupa.
Transfer u Tursku opet je bio posljedica klupske politike ali i želje igrača da s 26 godine pokuša iskoračiti na europskoj razini. Za specifične igrače kao Murić, koji su verzirani kao krilni prodorni tipovi, jako je važna igra momčadi i veliko povjerenje okruženja. Za specifične karaktere kakav je Murić, osobito je važno povjerenje trenera i posljedično samopouzdanje. U Turskoj, dojam je, nije imao te podrške. I vjerojatno je tome doprinio i on sam svojim gardom, koji nerijetko odaje dojam da nije uvijek u maksimalnom fokusu i pristupu...
Povratak Roberta Murića u HNL je dobar za ligu jer je kvalitetom razina više, pogotovo na planu desnokrilnih napadača. Za osiromašenu kvalitetu lige svaki takav povratak je pozitivan. Za Slaven Belupo, pogotovo nakon prodaje Hoxhe, dolazak Murića je kao bingo. To je igrač koji čini boljom momčad, jer osim individualnih kvaliteta (hitrina, prodornost, sjajni udarci iz prekida) Murić donosi više dubine i veže dva suparnička braniča.
Neovisno što će učiniti u dresu Slaven Belupa ostat će žal da uskoro 28-godišnji Murić nije ostvario igrački iskorak sukladno velikim potencijalima koje ima, a što bi tada bilo korisno i reprezentaciji.