Mislav Karoglan ima 40 godina. U trenutku kad se Jugoslavija raspala bilo mu je devet. Bio je dječačić, koji je mogao voljeli nogomet, ali nije mogao puno toga razumjeti. Devet godina je premalo da bi shvaćao ozbiljne stvari.
Stoga je teško razumjeti njegovu izjavu nakon utakmice u Koprivnici: "Ovo me tendenciozno suđenje podsjetilo na doba Jugoslavije." O tom navodno tendencioznom suđenju Karoglan je mogao samo slušati, ne ga i doživjeti. I stoga nema smisla da on bude taj koji će pričati o tom razdoblju.
Je li suđenje u Koprivnici doista bilo tendenciozno pokazat će analize. Karoglana najviše smeta 11-erac koji je dosuđen za domaće. Istina je, bio je neobičan, teško se sjetiti takvog. Međutim, činjenice kažu sljedeće: Simić je doista u skoku čisto glavom odnio loptu, ali je nakon toga nagazio suparničkog igrača. Po sucu Čulini, kao i po ocjeni njegovih kolega iz VAR sobe, Simić je bio nesmotren i napravio je prekršaj.
Potom mu se dogodio previd. Penal kojeg je izveo Krstanović trebao je biti ponovljen, jer su njegovi suigrači debelo prerano ušli u zabranjeni prostor. Čulina je to previdio, ali - budimo pošteni - takvih previda diljem Europe iz kola u kolega gledamo pregršt. Prava je rijetkost ponoviti 11-erac zbog toga. Druga je stvar što to sucima daje dosta ubojito oružje u ruke, a mogu ga koristiti defacto kad ima to odgovara. Da FIFA doista drži do "preranog utrčavanja igrača u kazneni prostor kod izvođenja 11-eraca - onda bi ta situacija bila u domeni VAR-a. Pa bi svi igrači u svijetu u roku od dva tjedna prestali prerano utrčavati.
Karoglanov problem ipak nisu suci i njihova tendencija. Dapače, nisu li ti suci njegovoj momčad u prethodnim kolima pogrešnim odlukama priskrbili nekoliko važnih bodova? Tada nisu bili "Jugoslaveni".
Karoglanov problem je Hajdukova igra, koja iz kola u kolo nema stabilnost. A nema je jer nije dovoljno dobra. Ne može Hajduk u dvije utakmice protiv igrački bitno slabijih suparnika kao što su Lokomotiva i Slaven Belupo dva puta prosuti vodstvo od 2:0 i na kraju još spašavati živu glavu. Iskusna momčad - što Hajduk neupitno jest - kod vodstva od 2:0 ili melje suparnika do kraja ili rutinirano spušta loptu na travnjak te kroz mirna i precizna dodavanja kontrolira posjed, a onda i rezultat. Što Hajduk prečesto nije u stanju napraviti, jer ne igra dovoljno dobro.
Karoglan je statistički svojih 10 utakmica na klupi Hajduka odradio za visoku ocjenu. Sedam pobjeda - dvije doduše u Kupu protiv niželigaša - i tri remija. Pobijedio je Rijeku (1:0) na Rujevici, Osijek (3:1) na Poljudu, remizirao (1:1) doma s Dinamom. Međutim, dva gostujuća remija protiv Lokomotive (2:2) i Slavena Belupa (2:2) poprilično su bolna zbog spoznaje da si u oba navrata vodio 2:0. I dva puta kiksao.
Karoglanov ugovor s Hajdukom traje do konca godine. Službeni Hajduk za sada šuti o tome hoće li mladi trener ostati na klupi ili ne. Što ukazuje na to da tandem Jakobušić - Nikoličius još uvijek važe. I postavlja si dva ključna pitanja:
Može li Hajduk uopće pronaći trenera koji je bolji od Karoglana? I može li taj trener, koliko god bio dobar, donijeti Hajduku željeni naslov prvaka?
Već je na prvo pitanje teško dati odgovor. Naravno da na tržištu postoji puno afirmiranijih trenera od Karoglana, ali tko je od njih spreman doći na Poljud? Posljednjih dana ponovno je u eter izašlo ime Ivana Leke, koji je od prvog dana tiha patnja Lukše Jakobušića. Međutim, Leko ima važeći ugovor u Kini sve do siječnja 2024. I velike financijske penale ako ga proba raskinuti. Spominje se i dolazak Matjaža Keka, ali i on ima ugovor sa Slovenijom, a i da ga je Hajduk želio dovesti mogao je to napraviti nakon smjene Valdasa Dambrauskasa.
Pitanje kvalitete igrača koje Hajduk ima i njihove sposobnosti da osvoje naslov ne čini se tako komplicirano. Po onom što su jesenas pokazali na terenu daleko su od onoga što je pružio Dinamo. Modri su jesenas odigrali 30 utakmica - punih osam više od Hajduka - od kojih šest u Ligi prvaka. I svejedno imaju tri boda prednosti uz dvije utakmice manje. Na proljeće ih čekaju samo dvije utakmice više (jedna u Kupu protiv četvrtoligaša Splita) u odnosu na Hajduk, a bodovna zaliha koju imaju je velika. Uz to što su klasom igrača barem razinu iznad Hajduka.
Zato će biti zanimljivo vidjeti što će Hajduk napraviti po pitanju Karoglana, a onda i kompletne projekcije proljetnog dijela prvenstva. Čini se da je lov na obranu Kupa jedina realna mogućnost da se ponovno osvoji trofej. Kup je utješna nagrada, ali je ipak - trofej.
Spominje se i velika rekonstrukcija kadra, ne trenerskog nego onog u - svlačionici. Puno igrača jesenas nije bilo na razini očekivanja i ugovora koji im Hajduk isplaćuje. Jakobušić je rekonstrukciju svlačionice prošao prije dvije godine kada je ušao u klub. I tada je bila bolna, ali je bila riječ o igračima koje je tamo zatekao. Sada je ona puna igrača koji su došli u njegovom mandatu. Takva rekonstrukcija izazvala bi i pregršt pitanja za Jakobušića, posebno Nikoličiusa.
Hajdukove pripreme startaju početkom prosinca. Do tada su ostala tri puna tjedna. Ne vjerujemo da će Jakobušić srljati s rješenjima, kako na klupi, tako i u svlačionici. Međutim, nešto će morati promijeniti. Jesen na Poljudu nije bila dobra...